S babom Vangom nisu nestali i vidoviti ‘gruntovčani’!

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Javnost je upoznata sa slučajevima u kojima je ista nekretnina prodana više puta različitim kupcima. U pravilu bi stjecatelja koji je prvi upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige trebalo štititi pravilo povjerenja u zemljišne knjige, međutim očigledno da ni uknjiženi vlasnik nekretnine nema nikakvu pravnu zaštitu. Može biti tužen i u najgorem slučaju sud može donijeti rješenje da se upis prava vlasništva - briše

Akcijom USKOK-a i policije, pod nazivom „Gruntovec“, 2007. godine uhićene su 22 osobe – troje odvjetnika, sedmero djelatnika Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu i Zaprešiću, jedan službenik Državnog odvjetništva, jedan službenik Općinskog suda, te 10 građana. Uhićeni su zbog primanja mita i korupcije za nedopušteno izdavanje požurnica i lažnih dokumenata, a za svoje usluge su primali od nekoliko tisuća kuna, pa do više i od 5 tisuća eura.

Hrvati, koji su dobro upoznati s radom hrvatskih gruntovnica, rekli bi da ih je uhićeno nekoliko stotina – premalo. Ne postoji prava riječ kojom bi se moglo opisati katastrofalno stanje, ili bolje rečeno katastrofalno neznanje nekih zemljišno-knjižnih referenata. Ono bi se doista moglo nazvati – močvarom. Dovoljno slikovito predočeno je znanje jednog od zemljišno-knjižnih referenata u Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, koje smo si mogli predočiti, kada smo za potrebe ovog teksta prije nekoliko dana posjetili zagrebačku Gruntovnicu. Referent, naime, nije znao da se zemljišno-knjižni izvadak traži po katastarskoj čestici ili po broju z.k. uloška, već je stranci rekao da tako ne može pronaći nekretninu, da se tako nekretnina traži samo u Katastru?! Čiji je ovo sin, pitali smo se, jer s takvim neznanjem, očigledno se na to radno mjesto mogao zaposliti samo „tatin sin“ (sin nekog političara ili poznate osobe).

Većini građana poznato je da se nekretnine stječu na način da se s vlasnikom nekretnine sklopi ugovor o kupnji, ugovor o darovanju, ili neki slični ugovor, te da na temelju prijedloga za uknjižbu, ugovora o kupoprodaji i potvrde o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni, trebaju zatražiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama kako bi ih institucije Republike Hrvatske prihvaćale kao vlasnike. Dugi niz godina velik broj građana smatrao je da je posjedovni list istovjetan vlasničkom listu, pa su se već temeljem uvida u podatke u Katastru odlučivali na sklapanje ugovora o kupnji nekretnine, dok je istodobno u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana neka deseta osoba, a ne prodavatelj. Danas bi to stanje trebalo biti usklađeno, i zemljišno-knjižni odjeli bi po uknjižbi morali slati katastrima rješenja o uknjižbi vlasništva kako bi se i stanje u katastrima promijenilo, ali nerijetko to čine, pa je ona močvara s početka teksta, sve mutnija i mutnija, jer otvara prostor za brojne malverzacije s nekretninama.

Ista nekretnina prodana više puta

Stanje još više pogoršava činjenica da je u više navrata, odlukom Vlade Republike Hrvatske, odgođena primjena načela zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige. To bi značilo, da se vlasnici koji su se i uspjeli upisati u zemljišne knjige, jer nije bilo zapreka upisu i jer je zemljišno-knjižni izvadak bio bez tereta i plombi u trenutku upisa, ne mogu pozivati na to da zemljišno-knjižno stanje predstavlja istinite podatke, te da su zaštićeni upisom u zemljišne knjige. Stoga sud može i nakon 20 godina donijeti rješenje o brisanju vlasništva, ukoliko netko zatraži brisanje radi povrede upisa.



Rok odgode zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige, bio je više puta produljivan. Prvobitni rok, prema osnovnom tekstu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bio je 1. siječnja 2002., da bi Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 114/01) bio produljen do 1. siječnja 2007. godine. Rok je novelom istog Zakona (Narodne novine br. 141/06) opet produljen do 1. siječnja 2010., a Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 153/09), produljen do 1. siječnja 2015. (IUS-INFO). U roku u kojem se ne primjenjuju pravila o zaštiti povjerenja u istinitost, zemljišno-knjižno stanje zatečeno u času stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama (stupio na snagu 1. siječnja 1997.), ne smatra se istinitim. To znači da nositelji knjižnih prava koji su oštećeni nevaljanim upisom, sve dok traje odgoda zaštite povjerenja u istinitost, mogu zahtijevati brisanje upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja prema svakom stjecatelju. U prijelaznom razdoblju, ne primjenjuju se pravila Zakona o zemljišnim knjigama koja određuju da se protiv poštenog stjecatelja brisovna tužba može podnijeti samo u određenim rokovima (članak 129. ZZK). Što takva situacija znači za građane i kakve su posljedice?

Javnost je upoznata sa slučajevima u kojima je ista nekretnina prodana više puta različitim kupcima. U pravilu bi stjecatelja koji je prvi upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige trebalo štititi pravilo povjerenja u zemljišne knjige, međutim očigledno da ni uknjiženi vlasnik nekretnine nema nikakvu pravnu zaštitu. Može biti tužen i u najgorem slučaju sud može donijeti rješenje da se upis prava vlasništva – briše.

Kada bismo pojedinačno opisivali slučajeve neviđenog kriminala otimanja nekretnina, a kojem otimanju završnu riječ uvijek daje neki zemljišno-knjižni sudac, mogli bismo tiskati knjigu u nekoliko nastavaka, međutim najznačajnije je da se otimanje nekretnina uvijek provodi gotovo na identičan način. Recept je uvijek jednak, kao da ima potpis istog autora.

U zemljišnim knjigama se od 1990. godine provelo nasilje bez presedana. Treba naglasiti da nema za takvo postupanje kolektivne krivnje, već su odgovorni poslušnici, pojedini referenti, suci, predsjednici Općinskih sudova, koji su činili kriminal na zahtjev političkih moćnika. Osobe koje imaju svoje ime i prezime i za čije kriminalno postupanje postoje dokumentacija i dokazi.

I hrvatski iseljenici ostaju bez nekretnina

Naime, referenti su po nalozima sudaca, a suci uz blagoslov predsjednika sudova i po nalogu političkih moćnika ili mafije, vlasništva u zemljišnim knjigama mijenjali mimo Zakona o zemljišnim knjigama. Tako su često sa dva z.k. izvatka bez tereta za jednu nekretninu, u bankama podizali naše novce, kao da uzimaju bombone, svjesni unaprijed da ih nikada nemaju namjeru vratiti.

Kupovali“ su naše dionice, stanove, a otete nekretnine su im poslužile kao osiguranje kredita. Banke su morale, prije nego što su nesebično dijelile novac, provjeriti dokumentaciju i nekretninu koja služi za osiguranje, ali to nisu činile, pa ima i slučajeva u kojima je banka u ugovoru o kreditu navela nepostojeću nekretninu, ali je nekoliko godina kasnije nekretnina pod tim brojem nadopisana u z.k. uložak, iako nikada nije bila tako označena. Zanimljivo, zar ne? Stvar je, zapravo, vrlo jednostavna – ako referent odradi zadatak po nalogu suca koji pak provodi naloge predsjednika suda – nema odgovornosti. Jer i ako se stranka i požali Ministarstvu pravosuđa, očitovanje piše predsjednik suda, koji u pravilu odgovara da je sve provedeno po zakonu i Ministarstvo pravosuđa mu vjeruje.

Zemljišne knjige trebale bi biti knjige koje su uvezane i zapečaćene, kako bi podatci u njima bili vjerodostojni. Od davnina se zna kome koja nekretnina pripada, svaka nekretnina ima svoju povijest i detaljnim istraživanjem uvijek se mogu pronaći tragovi do najstarijeg vlasnika. Upravo te najstarije knjige, rukom pisane, mnogo su puta zlorabljene za ostavarenje nečijih osobnih ciljeva. Mnogo je slučajeva u kojima su evidentno brojevi katastarskih čestica precrtani, izmijenjeni, pa su kasnijim prepisivanjem knjiga i unosom podataka u kompjutere, neke katastarske čestice s godinama izgubile i svoje vlasnike. Tada je posao jednostavan, tužbama uz pomoć imenovanih zastupnika, a u moderno doba uz pomoć oglasne ploče suda, dolazi se do pravomoćnih sudskih odluka protiv osoba koje i ne znaju da su tužene i u konačnici do uknjižbe vlasništva. Nedavno je na oglasnoj ploči Općinskog građanskog suda u Zagrebu bilo oglašeno više sudskih rješenja na kojima su, kao stranke, označene osobe koje su hrvatski iseljenici, žive izvan Republike Hrvatske, pa oni najčešće tek kad dođu u Hrvatsku saznaju da – više nisu vlasnici svojih nekretnina.

Brisanje i križanje katastarskih čestica u zemljišnim knjigama, nije moguće obaviti bez referenta u zemljišnim knjigama, isto kao što nije moguće upisati vlasništvo na temelju krivotvorene dokumentacije bez suradnje zemljišno-knjižnog suca. Dodatni otvoreni prostor za jurišanje na vrijedne nekretnine omogućilo je osnivanje novih katastarskih općina: npr. Blato Staro i Blato Novo, Dugo Selo I. i Dugo Selo II., Vrapče Staro i Vrapče Novo i sl. Neki visokoumni djelatnici zemljišno-knjižnih odjela, zajedno s pojedinim zemljišno-knjižnim sucima, dosjetili su se da se za jednu nekretninu mogu izdati u isto vrijeme dva čista zemljišno-knjižna izvatka i takve situacije su dobro iskoristili.

Teško je vjerovati da djelatnik zemljišno-knjižnog odjela ili pak sudac, ne zna da su osnovane nove katastarske općine i da se vrši prijepis zemljišnih knjiga u novu katastarsku općinu. Otvorilo je takvo stanje mnogo prostora za dvostruke prodaje vrijednih nekretnina, podizanje više kredita kod banaka zalaganjem iste nekretnine upisane u dvije katastarske općine, a zbog brojnih takvih neriješenih stanja još i danas se vode sudski postupci u kojima vlasnici, koji su uredno platili svoje nekretnine i upisali se kao vlasnici, vode sporove s lopovima i otimačima, i vjerovali ili ne, sud im ide na ruku!?

Renato Majnarić – rješenje sa pečatom RH – 1986 godina

Znaju za katastarsku česticu u budućnosti!?

U posjedu smo dokumentacije gdje je zemljišno-knjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu donio rješenje o uknjižbi prava vlasništva na kojem su označene katastarske čestice koje uopće nisu predložene za uknjižbu, niti su označene u kupoprodajnom ugovoru koji priliježe prijedlogu za upis, a sličnu dokumentaciju imamo i iz Zemljišno-knjižnog odjela Dugo Selo, pa je očigledno da sa babom Vangom – vidovnjaci nisu izumrli.

To znači da Zemljišno-knjižni odjeli i sudovi u Hrvatskoj obiluju vidovitim djelatnicima. Oni npr., bez imalo stida izdaju presliku rješenja kojim je zakonitom nasljedniku oteta vrijedna nekretnina na kojem je 1989. godine otisnut pečat Republike Hrvatske?! Još gore, zemljišno-knjižni sudac donosi rješenje o upisu založnog prava u korist osobe koja uopće nije vjerovnik, upis se određuje na zemljišno-knjižnom izvatku i z.k. čestici koja se uopće ne navodi u ugovoru o kreditu, nije čak niti postojala u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pa se čovjek doista mora zapitati – kakve to intelektualne i vidovite fenomene imamo zaposlene u gruntovnicama, koji 8 godina prije znaju da će neka katastarska čestica i općina postojati u budućnosti?

Najočigledniju korupciju u zemljišnim knjigama mogli smo uočiti za vrijeme kada su nelegalni kreditni uredi harali Hrvatskom, točnije od 2010. do 2013. godine. Te parafinancijske institucije, koje nikada nisu bile ovlaštene isplaćivati novac u uredima koje su otvorili po cijeloj Hrvatskoj, sklapale su s klijentima, umjesto ugovora o kreditu, ugovore o – prodaji nekretnina. Za simbolične iznose od 15.000 do 20.000 kuna, stjecali su iznimno vrijedne nekretnine, upisivali se u zemljišne knjige kao vlasnici, nakon čega su prisilno, nasilnim upadima i iseljavanjima, izbacivali prave vlasnike na ulice. Zagrebačka gruntovnica je rješenja o uknjižbi o vlasništvu u korist tih nelegalnih kreditnih ureda i tzv. „investitora“, donosila doslovno preko noći. Vlasnici nekretnina teško su dolazili do informacija da su ostali bez nekretnina, a kada bi tražili zbirku isprava na uvid, najčešće bi dobili odgovor da je spis upravo kod suca na rješavanju. I tako u nedogled. Kad god žele nešto prikriti, spis je teško dohvatljiv, čeka se danima, a dočeka se teško ili nikad…

Za razliku od tih vrlo promptnih i učinkovitih uknjižbi prava vlasništva, hipoteka, bez ikakve provjere o tome tko je predlagatelj upisa, bez potvrda da je nekretnina plaćena u iznosima koji su navedeni u kupoprodajnim ugovorima, danas još uvijek, većina oštećenika, kojih je prema podacima u presudi Županijskog suda u Zagrebu – 660, ne mogu doći do svojih nekretnina i ne mogu brisati teret koji je nezakonito i kaznenim djelom upisan. Obzirom da je veliki broj tih nelegalnih kreditora – pravnih osoba, brisan iz Sudskog registra, pitanje je kada će i kako uopće uspjeti vratiti nekretnine u svoje vlasništvo i brisati nelegalne i nezakonite upise.

Nitko još nije potaknuo pitanje odgovornosti takvih nelegalnih upisa u zemljišne knjige i pitanje odgovornosti radi pogrešnih upisa. Kako je moguće da se upis u zemljišne knjige u Zemljišno-knjižnom odjelu u Ivanić Gradu, provede u korist jednog od djelatnika nelegalne austrijske zadruge, navodeći u zemljišno-knjižnom izvatku da je upis izvršen na temelju rodnog lista?? ? Provjerom smo utvrdili da je dotični Austrijanac izvadio u Matičnom uredu Medvešćak, međunarodni rodni list, te ga je priložio uz prijedlog za upis, a ZK odjel toga suda mu je to – uvažio!?

Je li razlog takvim postupanjima referenata u zemljišno-knjižnim odjelima činjenica da su primanja u Hrvatskoj mala, pa su djelatnici podložni korupciji i mitu, ili je pak razlog da se svaki stranac u Hrvatskoj tretira kao kapitalac, pa makar bio i obični probisvjet i lopina, pripadnik neke kriminalne skupine, kakvih je u Hrvatskoj sve više i više. Njihovo bogaćenje i uspjeh na hrvatskom teritoriju, leži u odličnoj koordinaciji sa sudovima i zemljišno-knjižnim odjelima, a to mogu presjeći samo USKOK i policija.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI