Gledajući vladajuće političke elite kako se šepure u svojim 'dokazivanjima', zaista često zaboravimo na sve nedaće koje su nam podarili upravo oni, njihovi poltroni i ulizice. Znaju i oni dokle može ići njihovo 'darivanje' nas običnih smrtnika. Kada osjete da se čaša prelijeva, daruju nam razne vrste informacija kojima nas zavaravaju poput iluzionista, daruju nam senzacije, igru, zabavu, razbibrigu, poklone, nagradne igre ili tragedije kako ne bismo previše razmišljali o njima i njihovim pakostima koje nam sustavno čine od rata na ovamo
Doista se mora priznati kako vladajuće političke elite u RH, BiH, pa i u susjednim državama „regiona“, imaju svojevrsnu mađioničarsku moć, odnos moć iluzije. A ta moć se ogleda u tome kako gotovo uvijek s filigranskom preciznošću skreću pozornost gledatelja s jedne točke promatranja, za koju mislimo da je točka koju trebamo promatrati, na drugu točku, kako bi oni izveli svoj trik, prijevaru, laž, obmanu i opsjenu.
Svi ste imali priliku barem jedanput u životu gledati na dijelu nekog dobrog mađioničara kako vadi loptice iz rukava i usta, zečeve iz šešira, kako pili pomoćnicu na dva dijela, itd. Svi mi koji gledamo te točke, gledamo u točku koja je predmet gledanja, usredotočeni upravo na centar tog događanja, dok rijetki od nas mogu promatrati tu scenu šire,odnosno iz nekoliko kutova i trodimenzionalno, jer smisao dobrog mađioničarskog trika ili iluzije je – skretanje pozornosti.
Promatrajući vladajuće političke elite kako se šepure u svojim „dokazivanjima“, zaista često zaboravimo na sve nedaće koje su nam podarili upravo oni, njihovi poltroni i ulizice. Znaju i oni dokle može ići njihovo „darivanje“ nas običnih smrtnika. Kada oni osjete ili predosjete da se čaša prelijeva, daruju nam razne vrste informacija kojima nas zavaravaju poput iluzionista, daruju nam senzacije, igru, zabavu, razbibrigu, poklone, nagradne igre ili tragedije kako ne bismo previše razmišljali o njima i njihovim pakostima koje nam sustavno čine od rata na ovamo.
Prepucavanja među političarima
Nabrojat ću nekoliko njihovih iluzija koje čine narodu Herceg-Bosanskom, ili Bosanskom, svejedno, a također i narodu Širokobriješkom i Zapadnohercegovačkom. Herceg-Bosanski i Bosanski narod zabavljaju temama o trećem entitetu, te se tako javljaju razno-razni dušobrižnici koji podržavaju treći entitet; neki zagovaraju regionalizaciju BiH,neki neće ni da čuju ni za kakav oblik teritorijalne cjelovitosti u kojoj bi Hrvati imali dominaciju. Svakodnevna su prepucavanja na liniji Dodig-Izetbegović, Čović-Izetbegović, Radončić-Izetbegović i te su linije najužarenije, ali kad dođu u pitanje njihovi globalni zajednički ili pojedinačni interesi, ti se lideri začas udruže i opet rade protiv interesa ovog jadnog i napaćenog naroda, koji samo želi normalno živjeti.
Koristeći najsavršenije iluzije, skreću pozornost naroda s bitnih tema, kao što su egzodus mladih, smanjenje nataliteta, zaduženost, korupcija, pljačka u pretvorbi i privatizaciji, diskriminacija branitelja bez ikakvih prava na osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu, očaj i beznađe obespravljenih radnika bivših društvenih poduzeća, nezadovoljstvo umirovljenika, poljoprivrednika, opće nezadovoljstvo svih građana BiH...
Što se tiče iluzionista Herceg-Bosne, tu je na djelu napad kamenjem nezadovoljnog studenta iz Livna na visoku dužnosnicu Borjanu Krišto, pa su danima novinski stupci i portali puni izjava obje strane – tko je kriv, a tko je u pravu. Opet se skreće pozornost s glavnih tema, a glavna tema je – život dostojan čovjeka, a toga nema na obzoru. Iluzionisti iz ŽZH-a se danima zabavljaju sukobima unutar MUP-a ŽZH-a, gdje je s jedne strane sindikat policije, a s druge strane beskompromisne političke elite unutar MUP-a i HDZ–a BiH na čelu s ministrom MUP-a Ljubuški, Zdravkom Borasom. Oni ne daju ni primaknuti bilo kakvoj demokratskoj politici ili inicijativi unutar MUP-a Ljubuški, jer su uljuljkani u svoj svijet koji ne priznaje nikoga izvan tog svijeta. Sva nastojanja bilo koga izvan tog imaginarnog svijeta, su tek puki i jalovi pokušaji Don Quihotovskog tipa.
Još nema rješenja slučaja Mile Solde
Takvim iluzijama iluzionisti iz ŽZH-a skreću pozornost javnosti s paljevina duhanskih stanica, pljačke pošte u Vitini, na Dužicama, premlaćivanja maloljetnog Mile Solde, čije se rješenje slučaja očekuje od 22. listopada 2016. godine, što je nepoznato u svijetu rješavanja takvog i takvih slučajeva, imajući u vidu svu tehnologiju kojom naš MUP Ljubuški raspolaže. Napomene radi, instalirali su sustav video nadzora „Renata“ koji sa 100 postotnom preciznošću snima i bilježi neregistrirana vozila, a nisu ni sa 10 posotnom sigurnošću u stanju riješiti banalni slučaj premlaćivanja maloljetnog Mile Solde iz Širokog Brijega. Iluzionisti ŽZH-a nisu u stanju riješiti ništa što je lako dokazivo i lako rješivo, jer im je, izgleda, isplativije i jednostavnije, konačno manje rizičnije baviti se iluzionizmom (skretanjem pozornosti), nego samo rješenje slučajeva, jer rješavanje slučajeva ih može koštati. A tko će preuzeti rizik rješavanja slučajeva? Ta ionako im je mala plaća, brzo će u mirovinu, a osim toga – svatko svakoga zna – kuma, rođaka ili prijatelja.
Što se tiče iluzionista Širokog Brijega, mjesecima se služe iluzijom razrovanih prometnica po kojima svi mi drndamo sa svojim trošnim autima, guma poput “bata“ nikakvih amortizera, na kojima padaju na tisuće pogrdnih psovki dok se oni u to vrijeme dobro zabavljaju u svojim klimatiziranim uredima, po vikendicama, moru na + 40, dok se mi pržimo u svojim limenim ljubimcima, očajni, proklinjemo ovaj nemilosrdni i nepravedni život koji za pravednika nije dobar. Iluzionisti iz Širokog Brijega se jako dobro potrude zatvoriti i produžiti pritvor branitelju s Kočerina, mom ratnom kolegi V.M., koji je u vrijeme Petrovdana na Kočerinu pokušao lišiti života nekoliko mladića zbog sukoba izazvanog pijanstvom i dokazivanjem. Zanimljivo je koliko su ti iluzionisti revni kada je trebalo zatvoriti branitelja, dokazanog ratnika Branitelja, Hrvatinu za kojeg jamčim cijelim svojim životom, a počinitelji brutalnog premlaćivanja maloljetnog Mile Solde hodaju još na slobodi i oni se ne brinu za pritvor u trajanju od tri mjeseca. “Oni nisu prijetili nikome kako će učiniti ovo ili ono poput V.M.iz Kočerina“, reći će ti iluzionisti ili dušobrižnici.
Ni Crkva više ne štiti branitelje…
Iluzionisti ili mađioničari koji tako misle, ne mogu razmišljati poput Branitelja, jer nisu Branitelji. Omladina nisu Branitelji i ne daj Bože da ikada budu Branitelji, jer rat ne donosi nikome dobro. Međutim poradi svih tih iluzionista i javnosti, svi moraju znati kako Branitelj koji je okusio krv i bio spreman dati svoj život na oltar Domovine, nikada neće dopustiti da ga netko ponižava, vrijeđa ili udara. Svatko mora i morat će odgovarati za svoje postupke, pa tako i V.M. iz Kočerina, međutim jednakopravnost svih ljudi mora biti zajamčena, a ovdje to nije slučaj. Branitelju se određuje i produžuje pritvor na tri mjeseca, a koliko ubojica, potencijalnih ubojica, kriminalaca i zlikovaca hoda našim Širokobriješkim ili Bosanskim ulicama, dok Branitelj, moj kolega i prijatelj V.M. čeka u pritvoru suđenje za svoje postupke u trajanju koje nije primjereno ni za koga, a kamoli za Branitelja.
Iluzionisti ili mađioničari su jako revni kada treba poslati specijalne policijske postrojbe na Branitelje na graničnim prijelazima Bijača i Gorica, koji su mirnim, nenasilnim putem izašli na te granične prijelaze kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo diskriminacijom koja se sustavno čini nad njima od rata na ovamo, a za to nitko ne odgovara, iako su predstavnici UZB-a pismenim putem zatražili smjene cijelog rukovodstva u MUP-a Ljubuški, na čelu s ministrom Borasom. Međutim, iluzionisti skreću pozornost i s toga, te se bave perifernim stvarima poput iznošenja činjenica koliko je sustav „Renata“ snimio neregistriranih vozila ili je MUP-a Ljubuški uštedio novca, te koliko je Vlada ŽZH-a uštedjela u proračunu ŽZH-a.
Svi su uljuljkani u gledanje tih iluzija, i to baš svi, jer se nitko od vladajućih iluzionista nije očitovao o slanju specijalaca na Branitelje na tim graničnim prijelazima, dostojanstvene sinove države BiH. Nije se očitovala ni naša Sveta Apostolska i Katolička crkva, što je posebna sol na ranu duše Branitelja, imajući u vidu da su svi Branitelji tijekom trajanja Domovinskog rata oko svog vrata nosili posvećene krunice i molili za sebe, svoje obitelji i naše svećenike. Postojala je za vrijeme Domovinskog rata i neka vrsta sinergije Branitelja i naše Crkve, koja se nakon završetka rata – izgubila negdje uz put… Jesu li i u tome svoje prste imali gore naznačeni mađioničari ili iluzionisti?
Može se varati, ali ne u nedogled…
Kako bi ti iluzionisti barem malo relaksirali naš narod, svake im godine organiziraju turnire u malom nogometu, turnire MZ-a, na kojima se okreću janjci, pivo teče u potocima, obilježavaju se obljetnice Domovinskog rata po gradskim trgovima, planinama ili dolinama, na kojim se pojavljuju likovi sumnjivog ratnog morala i materijala, gdje se također okreću janjci i toči pivo, dok istinski Branitelji negdje u hladovini svoje trešnje gledaju u prazno, ni od koga pozvani…
To je život i to je pravda. To su činjenice i okolnosti u kojima živimo i u kojima umiremo. A činjenice su nemilosrdne. One ne poznaju odlaske na zabave i manifestacije gdje su trikovi i iluzije. Činjenice poznaju samo znoj, krv i suze. Prevarene i ponižene smiljare, duhandžije, vinare, radnike svih vrsta. Ljude kojima nikakva demagogija, a niti iluzija, neće vratiti osmijeh na njihove umorne usne i naborana čela. Njih se može prevariti, ali ih se ne može beskrajno varati uzaludnim obećanjima... Nikakav trik ili iluzija kod njih više ne pale, jer oni već odavno gledaju u mjesto kamo treba gledati, a ne u mjesto koje su odredili iluzionisti. Stoga iluzionisti polako gube bitku sa stvarnošću, jer nikakav trik ili iluzija nema neograničen vijek trajanja.
Svi navedeni Iluzionisti, na koncu uvijek pogriješe sa svojim trikom ili iluzijom. Pogrešno prepile svoju suradnicu, ispadnu im karte iz rukava, ne izbace lopticu iz usta ili ne izvade zeca iz šešira. A što se dogodi takvima? Gađaju ih jajima, zvižde im, poniženi su i otjerani u – finu materinu. A najgorima od njih bude i najgore. Nigdje više do kraja života neće moći izvoditi svoje trikove i iluzije, a time su osuđeni na propast, jer bez iluzije i trika njihov je život – nezamisliv.