Tko će to voziti, a i tko će platiti
Dok mediji i javnost u Srbiji slave dolazak eskadrile modernih borbenih zrakoplova MiG-29 u drugom planu je činjenica da u Srbiji trenutačno ima vrlo malo sposobnih pilota koji bi upravljali ovim ubitačnim letećim strojevima. Naime kako piše ruski vodeći vojni časopis “Krasnaja Zvezda” obuka letačkog kadra u srpskom zrakoplovstvu je u najmanju ruku katastrofalna u odnosu na njihove ruske kolege sa kojima su nedavno na ruskim poligonima izvodili zajedničke vojne vježbe. Srpski piloti imaju godišnje “nalet” od najviše 20 sati , a prosječna starost letača je iznad 40 godina. Mnogi od njih još su sudjelovali u obrani od NATO napada 1999. godine (s poznatim rezultatima).
Ruski piloti na svojim MIG-ovima 29 u zraku godišnje provedu između 100 i 150 sati ( što je također relativno malo u odnosu na njihove zapadne kolege. Također, kako prenose beogradski mediji, u Ministarstvu obrane Srbije uočljivi su kadrovski problemi sa privlačenjem mladića, budućih vojnih avijatičara, budući da im vojni budžet ne obećava visoke plaće i pristojan životni standard. Također objavljeni su i podaci da će i remont “poklonjenih” MIG-ova poprilično koštati. Također, Srbi će, o svom trošku morati iz zrakoplova izvaditi dio opreme koji smiju koristiti samo avioni koji lete u ruskom borbenom zrakoplovstvu, a riječ je uglavnom o elektronici. Jedan od razloga tome je i činjenica da je Srbija trenutačno u partnerskim odnosima sa NATO paktom.
Dakle, dok se euforija oko nabavke novih (već se pojavljuju i dvojbe koliko su zaista “novi”) MIG 29-ki, sve više u javnost prodire činjenica da će u svakom slučaju morati proći još dosta vremena dok se ove ubitačne vojne mašine dovedu u stanje pune borbene spremnosti i dok se na srbijanskim (ili ruskim) TOP GUN-ovima obuče vrhunski piloti koji će sijati strah i trepet među pripadnicima borbenog zrakoplovstva susjednih zemalja.