Srbija strepi zbog nekoliko detalja iz ratnog puta generala Damira Krstičevića

Jurica Galoic/PIXSELL

Krstičević unaprjeđuje i osnažuje kapacitete Hrvatske vojske, te ojačava položaj Hrvatske u NATO-u, ali je samo pitanje dana kada će zatražiti od Srba preuzimanje odgovornosti za zločine u selu Dragišići, jer je prvi korak već učinjen: od aktualnog srbijanskog predsjednika, Aleksandra Vučića, zatražio je ispriku zbog velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku

Iako su umirovljeni generali iz desno orijentiranih političkih krugova u nekoliko navrata pokušali diskreditirati aktualnog potpredsjednika Vlade i ministra obrane, Damira Krstičevića, optužujući ga da je u rujnu 1991. godine (kada su započeli neki od najžešćih napada na Vukovar, op.a.) još bio u JNA, te da je svoj kasniji poslovni uzlet izgradio na sumnjivim milijunskim poslovima s Ministarstvom obrane, činjenica je sljedeća: o Damiru Krstičeviću još ćemo jako puno slušati. Njegovi suradnici su spomenute prozivke tada opravdavali činjenicom da mu kao visokopozicioniranoj djelatnoj vojnoj osobi  nije bilo jednostavno prijeći na „drugu stranu“, a da pritom ne ugrozi vlastiti život, te da je upravo dužim zadržavanjem na visokoj funkciji u JNA, hrvatskoj strani u ključnom trenutku mogao predočiti dragocjene podatke o snazi i organizacijskoj strukturi neprijatelja.

Krstičević je takve i ine optužbe odlučno odbacio, nazvavši ih produktom straha od HDZ-a i promjena koje će se dogoditi dok je na čelu stranke, Andrej Plenković. Štoviše, svaka takva priča pala je u zaborav i danas Krstičević zadovoljno trlja ruke s obzirom na činjenicu kako mu popularnost raste iz dana u dan. Istodobno uživa potporu velikog dijela HDZ-ovog članstva nezadovoljnog sve češćim liberalnim manevrima aktualnog predsjednika stranke, koji su rezultirali, do jučer, nemogućom pa čak i apsurdnom koalicijom s HNS-om.

Podsjetimo, u prosincu 2017. godine, prema istraživanju Dnevnika Nove TV, čak 63 posto ispitanika izabralo je ministra Krstičevića kao – najpopularnijeg ministra. Požari tijekom ljeta 2017. godine, te pomoć i sudjelovanje Hrvatske vojske u gašenju požara, kao i osobni angažman ministra obrane u toj nepogodi, uvelike su doprinijeli rastu njegovog rejtinga. Činjenica, pak, kako se uvjeti i stanje vojske općenito poboljšavaju, dodatno je još utjecala na porast Krstičevićeve popularnosti. To i ne čudi, jer je on upravo ondje gdje svaki političar koji želi karijeru dulju od jednog mandata mora biti – svaki dan bez iznimke među potencijalnim glasačima.

Krstičević je jedan od onih koji je to na vrijeme spoznao, a od njegove politike i izražene emocije koje kao general gaji prema Domovinskom ratu, strepe i „susjedi“ jer, kako kažu dobri poznavatelji trenutne geopolitičke i geostrateške situacije u ovom djelu Europe, osnažena i kvalitetno opremljena Hrvatska vojska srbijanskoj politici i onoj ruskoj u ovom trenutku – nikako ne odgovara.

 



Odgovornost za zločine u Dragišićima

Unaprjeđenje Hrvatske vojske, te statusa i položaja hrvatskih vojnika, koje je Krstičević nebrojeno puta nazvao najvažnijim čimbenikom u obrambenom sustavu, te obećao kako će se Ministarstvo obrane, s njim na čelu, kontinuirano zalagati za njihov još bolji status i položaj, pokazatelji su Krstičevićevog bogatog ratnog iskustva, te dobrog poznavanja funkcioniranja obrambenog sustava i vojske općenito.

Ulaganja u vojnu opremu također su jedna od bitnih stavki koja se u odnosu na sve ove godine promijenila i poboljšala, a sve to, zapravo, ne bi trebalo čuditi jer je Krstičević jedan od onih ministara koji je prije dolaska u resor obrane imao prilike iz prve ruke saznati i ispitati potrebe Hrvatske vojske i mogući prostor za njezin napredak.

Podsjetimo da je Krstičević u vojsci, zapravo, „cijeli svoj život“, pa je tako 1991. godine završio Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu s izvrsnim uspjehom, a na početku agresije na Hrvatsku prijavio se kao dragovoljac u Zbor narodne garde. Vojnu karijeru započeo je kao izvidnik, bio je zapovjednik izvidničke desetine, a potom izvidničkog voda u 4. gardijskoj brigadi. Nakon toga je do srpnja 1992. obnašao dužnost zapovjednika  4. bojne 4. gardijske brigade, nakon čega ga je tadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a, general Janko Bobetko, postavio na čelo 115. imotske brigade, kako bi naučio voditi i zapovjedati „formacijom brigade“.

Nakon toga je preuzeo 113. šibensku brigadu, a iako se o njegovim zaslugama u toj brigadi malo govori, Krstičevićevi suborci tih se dana često prisjećaju. Naime, za vrijeme pada Dragišića, Krstičević je s dijelom 113. šibenske brigade bio na Maslenici. Iza podneva upoznali su ga sa stanjem na terenu, u Dragišićima: četnici su zauzeli Dragišiće koje su do tada držali pripadnici 15. domobranske pukovnije Šibenik. Samo tri sata kasnije, Krstičević je došao u Šibenik i obišao crtu bojišnice, a već oko 17 sati istoga dana, general Bobetko mu je izdao zapovijed kako već sutra u 12 sati – položaji moraju biti vraćeni.

Žrtva Dragišića, doduše, danas se ne spominje na način koji zaslužuje – krvnici još nisu odgovarali – pa zato i ne čudi što u javnosti nije poznato kako je upravo među prvima koji su obišli to područje, bio aktualni ministar obrane, Damir Krstičević.

Dragišići su smješteni u zaleđu Vodica, a srpski okupator je 24. veljače 1993. godine uz pomoć tenkova upao u selo i zauzeo Gradinu, brdo koje dominira cijelim tamošnjim krajem, želeći vratiti samopouzdanje nakon izgubljene bitke za Maslenicu. U Dragišićima su zarobili desetoricu hrvatskih branitelja, ali do zatvora u Kninu stigla su njih – šestorica. Bio je to krvav obračun u kojem je Hrvatska vojska dala sve od sebe, ali u trenutku izostanka topničke potpore i streljiva, sve što su branitelji tada mogli učiniti bila je – predaja.

Unatoč postojećim ratnim pravilama i Ženevskoj konvenciji, četvorica branitelja prošla su mučnu torturu četničkog iživljavanja: svu desetoricu su skinuli do gola, vezali žicom i cijelim putem do Čiste Male nemilice udarali. Drugim riječima, još jedan zločin bez kazne, poput onog u Vukovaru, jer odgovornih do danas, zbog nedostatka informacija – nema.

S druge strane, u Krstičevićevom ratnom putu važno je naglasiti kako je  sudjelovao i u briljantnoj operaciji “Gusar”, kada je u samo tri dana oslobođena tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa, a čiji je cilj bio stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime bi se prekinula prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su do tada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna – Žigljen.

Upravo zato i ne čudi što se ministar Krstičević nalazi na meti konstantnih napada i pokušaja diskreditiranja. Drugim riječima, od hrvatskog ministra obrane Srbi strepe i danas, posebno ako se uzme u obzir činjenica da Krstičević unaprjeđuje i osnažuje kapacitete Hrvatske vojske, te ojačava položaj Hrvatske u NATO-u, pa je samo pitanje dana kada će general zatražiti pravdu za izgubljene živote u Dragišićima, ali i šire, a toga se upravo mnogi boje….

Jer, prvi je korak već učinjen: od aktualnog srbijanskog predsjednika, Aleksandra Vučića, Krstičević je zatražio ispriku zbog velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, i prije nego je došao u najavljeni službeni posjet predsjednici Kolindi Grabar – Kitarović, čime su odnosi s Pantovčakom, ponovno dodatno zaoštreni.

Krstičeviću snažna podrška iz SAD-a

Već smo ranije pisali kako su odnosi na relaciji Vlada – Pantovčak na vrlo klimavim nogama, te kako se sukob najbolje oslikava na primjeru ministra obrane, Damira Krstičevića. Naime, on je bio predložen za ministra obrane i u prvoj vladi koalicije Mosta i HDZ-a, međutim tada je na to mjesto postavljen Josip Buljević. Razlog je bio, zapravo, vrlo jednostavan – Predsjednica RH je tada odigrala poveću ulogu kako bi Most odustao od koalicije sa SDP-om, pa se njezinoj odluci nitko nije mogao suprotstaviti, ali joj je Krstičević – itekako zamjerio.

Njihov sukob kulminirao je upravo na temi nabave borbenih zrakoplova. Poznato je da krugovi oko Pantovčka guraju švedski Gripen kao nasljednika starog ruskog lovca, dok s Banskih dvora blagonaklonije gledaju na polovne i povoljnije izraelske F-16 avione. Grabar-Kitarović  pritom je davala zanimljive izjave u kojima je više nego jasno davala do znanja tko je njezin favorit. Tako je još u travnju 2016. godine,  tijekom istrage o remontu MiG-ova, kazala kako bi se Hrvatska trebala osloniti na najmodernije tehnologije, a među borbenim zrakoplovima koji su bili ponuđeni Hrvatskoj, upravo je Gripen bio njen predstavnik te najmodernije tehnologije.

Svog favorita potvrdila je i  odlaskom u Švedsku krajem ožujka 2017. godine, gdje se sastala i s ministrom obrane Kraljevine Švedske. No, kako ne bi sve ostalo na željama predsjednice oko nabave Gripena, pobrinuo se upravo Damir Krstičević. On je, naime, tijekom posjeta SAD-u kazao kako je od Amerikanaca dobio zeleno svjetlo za nabavku aviona (Amerikanci sigurno ne bi lobirali za švedske avione koji su u direktnom natjecanju s njihovim novim F-16).

Da su se ministru obrane posložile sve karte, svjedoči i njegov ponovni odlazak u SAD i to u povodu primitka u Kuću slavnih međunarodnih polaznika Ratne škole kopnene vojske SAD-a. Svečanost će se održati 27. ožujka u kompleksu Ratne škole kopnene vojske u vojnoj bazi Carlisle Barracks u Pennsylvaniji. Naime, Ratna škola kopnene vojske SAD-a najviša je obrazovna institucija kopnene vojske, najveće grane Oružanih snaga SAD-a.

Stoga Krstičevićevo drugo putovanje u SAD-u svjedoči o snažnoj potpori Amerikanaca njegovoj politici, pa ne čudi kako je sadašnji njegov status zabrinuo i predsjednicu Grabar-Kitarović, koja više nije jedina politička figura u Hrvatskoj koja uživa ugled i poštovanje „američkih kolega“.

Krstičević, nedvojbeno, iz dana u dan sve više osnažuje svoj položaj u svakom smislu i bit će zanimljivo pratiti razvoj političke karijere tog generala, menadžera i naposljetku – ministra obrane i potpredsjednika hrvatske Vlade…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI