Grabar-Kitarović svjesna je kako neće biti kandidatkinja HDZ-a na predsjedničkim izborima pa je u ovoj pretkampanjii pomoć zatražila od dugogodišnjeg prijatelja Marijana Hanžekovića, ali i Zdravka Mamića čiji je tajnoviti odnos s predsjednicom pokušalo zataškati i Ministarstvo unutarnjih poslova.
Demonstrativan, pa čak i pomalo teatralan dolazak predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović u Kolonu sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu u legendarnim zengama koje su nosili upravo branitelji Vukovara 1991. godine bez sumnje je bio konačan pokazatelj kako je predsjednica zaista ušla u izbornu kampanju, a još jasniji znak na koji će si način pokušati osigurati još jedan mandat na Pantovčaku.
Točka na i u ovoj cijeloj priči svakako je bila izjava također povodom 26. obljetnice pada Vukovara „kako će trebati proći još dosta vremena da Hrvatska i Srbija budu u prijateljskim odnosima“. U isto vrijeme, predsjednik Vlade Andrej Plenković vjerojatno se nadao kako će ove predsjedničine izjave prečuti njegov partner u Vladi Milorad Pupovac koji će, nota bene, tražiti u 2018. godini od hrvatske Vlade još pokoji dodatni milijun za svoju Zajednicu jer postojećih 10 milijuna kuna ne zadovoljava potrebe srpske nacionalne manjine. Visoka cijena stabilnosti Vlade u svakom slučaju.
No, vratimo se predsjednici. Tu i tamo pokoja (sve češća) kritika na račun Plenkovićeve Vlade uz podilaženje desnom biračkom tijelu, evidentna je taktika Grabar-Kitarović za osvajanje još jednog predsjedničkog mandata jer jasno je, pozicija Plenkovića unutar samog HDZ-a, ali i među HDZ-ovim biračima sve je slabija: koaliciju s Pupovcem i HNS-om istinske pristaše ove stranke nikada neće moći oprostiti. Svjesni su toga i unutar samog HDZ-a, pogotovo onaj tzv. „radikalniji“ dio stranke koji prema svemu sudeći, predsjednici i pomaže u osmišljavanju i vođenju političke kampanje; one za novi mandat i protiv Andreja Plenkovića.
Međutim, cijela ova priča ispričana na ovaj način zvuči ipak pomalo monotono i već viđeno: divna i čista predsjednica protiv sumnjive i zlonamjerne Vlade, ne Milanovićeve kao nekada, već one predvođene HDZ-ovim Plenkovićem. Medalja ipak ima dvije strane: u nove izbore i kao jedan od glavnih aduta Grabar-Kitarović za ostvarenje izborne pobjede za koju je svjesna kako bi joj vrlo lako mogla iskliznuti iz ruku, bit će suradnja s čovjekom koji je hrvatskim građanima oduzeo milijune kuna u ovrhama; Marijan Hanžeković, aktivno se uključio u predsjedničinu izbornu kampanju. Na kraju krajeva, netko tko je Milanu Bandiću uplatio jamčevinu od 15 milijuna kuna, zašto novac ne bi uložio u novi mandat Grabar Kitarović na Pantovčaku kada upravo preko predsjednice Hanžeković može sklopiti i više nego unosne poslove primjerice na području energetike, ali i vojne industrije jer kod Hanžekovića je ipak sve stvar kompenzacije; u slučaju Bandića zapravo je riječ o normalnom drugarskom potezu jer mu je taj isti taj Bandić nabacio monopolistički posao ovrha za Holding.
Trilaterala ih spaja
Marijana Hanžekovića već duže vremena ne posjećuje i ne prisustvuje javnim događanjima, a kako kažu njegovi bliski suradnici, razlog tomu su agresivne metode liječenja raka gušterače koji mu je dijagnosticiran 2016. godine. No, iako vidno oslabljen Hanžeković ipak nije propustio posjetiti nedavno održanu konferenciju Jutarnjeg lista gdje se među visokim uzvanicima nalazila upravo predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Slučajno ili ne, na istoj konferenciji sudjelovao je i potpredsjednik Vlade RH Damir Krstičević kojeg Hanžeković nije dočekao ni upola srdačno kao svoju kolegicu Grabar-Kitarović. Tema spomenute konferencije u organizaciji Jutarnjeg lista bili su požari u Hrvatskoj gdje se okupila politička elita te brojni vlasnici kompanija koji proizvode vatrogasnu i inu opremu, a početkom godine predsjednica i Hanžeković susreli su se na još jednoj zanimljivoj konferenciji ponovo u organizaciji Jutarnjeg lista: u hotelu Esplanade održana je konferencija “Nova hrvatska energetska strategija” u organizaciji Hanza Medije i PwC-a, a vodila se rasprava o donošenju novog strateškog dokumenta energetskog razvoja Hrvatske, kao i o ključnim aspektima energetske budućnosti iz perspektive glavnih aktera koji rade na tom području. Netom prije održane konferencije o požarima, organizirao je Jutarnji list i konferenciju o vojnoj industriji pa je jasno kako je ovaj medij ide u korak s politikom koju provodi predsjednica Grabar-Kitarović te na istim događanjima, okuplja najmoćnije ljude iz spomenutih sektora gdje ih sve dočekuje upravo predsjednica i sam Hanžeković koji upravo na navedenim konferencijama vidi priliku za početak sklapanja novih unosnih poslova. Ovaj dvojac, doduše, u prijateljskom je odnosu odavno, naime i Hanžeković i Kolinda članovi su Trilaterarne komisije, jedne od najmisterioznijih tajnih društava na svijetu koja se predstavlja kao humanistička, no radi se o zapravo o mreži moćnika koji u raznim zemljama svijeta lobiraju oko krupnog kapitala iliti uzimajući sirotinji jačaju bogate. Koliku je važnu ulogu članstvo u Trilaterarnoj komisiji imalo u borbi za Pantovčak, svjedoči činjenica kako se Grabar-Kitarović doslovno pojavila niotkuda i preko noći od političkog odmetnika postala miljenica hrvatske političke scene.
Pred Hanžeković je kleknuo i Zdravko Mamić
Zdravko Mamić oduvijek je bio izdašni sponzor HDZ-a i bliski prijatelj predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, sjena koju ju posvuda prati. Mamić je predsjednici tako priredio famoznu rođendansku proslavu 27. travnja 2015. godine na čiji spomen predsjednica postaje nervozna, očito je i zašto. Pune dvije godine trubi se o toj večeri u travnju 2015. kada je jedne subote, nekoliko dana uoči 47 rođendana, predsjednica Republike Hrvatske navratila u zagrebačku vilu Zdravka Mamića, notornog nogometnog bossa, koji joj je ondje organizirao pravu zabavu. Pune dvije godine i već su se počele ispredati legende, pa se čak vrti i neslužbena priča o postojanju snimke ovog raskalašenog tuluma gdje je teško povjerovati da nije prisustvovao i kontroverzni odvjetnik Marijan Hanžeković.
Osim organizacije rođendanskih zabava predsjednici, Mamiću i Hanžekoviću pak zajedničko je i širenje poslova i investicija van primarne djelatnosti. Hanžekovića s Mamićem povezuje i GNK Dinamo, štoviše u veljači 2015. godine na sjednici skupštine odlučeno je da Dinamo ide u preoblikovanje te da će pravne poslove vezane za privatizaciju kluba voditi upravo Hanžekovićev odvjetnički ured. U prosincu 2014. godine Nacional je pisao da je Hanžeković zainteresiran i za kupnju dionica Dinama u sklopu procesa privatizacije; Sportske novosti, dnevni list čiji je izdavač bila Hanžekovićeva Hanza Media d.o.o., čitateljima su u srpnju 2016. godine uz svaki kupljeni primjerak poklanjale besplatnu ulaznicu za Dinamovu utakmicu. S novinarske strane, ali i iz perspektive onih koji nisu samo konzumenti medija, nego razmišljaju kakve novine i portale čitaju, zanimljivo je pratiti kako se Mamić koristi medijima u Hanžekovićevom vlasništvu te kako ti mediji dijametralno suprotno reagiraju kada je Mamić u formi, a kako kada ga se privodi u lisicama. Pametnome dosta. Nedodirljiv je taj Mamić iako ima hrvatska predsjednica i bolnijih točaka od nogometnog bossa, ranjivijih krila i opasnijih prijetnji za svoj javni imidž, no Mamićeva sjena svejedno ju prati u stopu i proganja još od predizborne kampanje u kojoj je zbog pitanja o njemu i njegovoj donaciji prekidala konferencije za novinare, od inauguracije na kojoj su braća Mamić bili počasni gosti pa sve do otkrića da je upravo on obilato sponzorirao HDZ i zločestih insinuacija kako joj je kupio skupocjene naušnice.
Koliko god bježala od njega, a od prošle godine godina to se nekako i trudi jer je preko usta uspjela odvaliti čak i izjavu po kojoj je hrvatski nogomet duboko korumpiran, nadajući se zaokretu od 180 stupnjeva dovoljno prije novih predsjedničkih izbora, Grabar-Kitarović ne uspijeva se otarasiti prtljage zaudarajućeg sadržaja pa je tako njezina nervoza sve očitija i zapravo razumljiva. S jedne strane Mamić, s druge Hanžeković – teško da će biračima uspjeti prodati priču o domoljublju posebno ako HDZ uistinu kao kandidata za predsjednika RH istakne aktualnog ministra obrane Damira Krstičevića. HDZ joj je ipak bio sigurnija varijanta. Na kraju, javno pamćenje, ali i najmanja naznaka funkcionirajuće pravne države za nečistu savjest najčešće su vrlo, vrlo uznemirujuća stvar. Domoljubna predsjedničina retorika u cijeloj ovoj priči, zaista dođe kao teatar apsurda.