Kada je politički tajnik Mosta Nikola Grmoja ovih dana izjavio, da zbog Agrokora mnogi trebaju završiti s one strane zakona... a to su Vlade i premijeri, a neki od njih i danas, čak i kada više nisu premijeri i ministri utječu na politička događanja, upućeni su se složili da je on aludirao, prije svega, na ratnog premijera Vlade RH Franju Gregurića, koji i danas iz sjene drma Hrvatskom. Za njega se tvrdi da je bio i ostao u veoma bliskim odnosima s Todorićem, a je li mu se Gazda s Agrokorovim novcem, za tu bliskost, revanširao kućom, o čemu smo pisali u prošlom broju, utvrdit' će istražitelji. A da je vrag odnio šalu shvatio je i sam Todorić koji u i dalje moćnom Greguriću vidi svojeg spasitelja.
Gazdi Agrokora Ivici Todoriću s ovogodišnjim nesnosno vrelim početkom ljeta sigurno nije ni malo ugodno. S jedne strane svakoga dana pred zoru strepi da mu DORH-ovi istražitelji ne zakucaju na vrata njegova raskošna podsljemenskog dvorca, ispred kojih već odavno čeka Andrija Jarak, dok s druge strane, i on i njegova obitelj, u strahu iščekuju hoće li im Rusi uzeti i Kulmerove dvore? Naime, nakon što je ruski Sberbank počeo plijeniti Mercatorove dionice kojima je Ivica Todorić osobno jamčio za kredit, te je u zalog dao i Kulmerove dvore, u obitelji Todorić zavladala je prava konsternacija.
Istodobno, nabrijana javnost sve se glasnije pita zašto Ivica Todorić već nije završio u Remetincu, a ima i sve više onih koji se poput zastupnika Živog Zida Ivana Pernara pitaju ‘jeli velikog Gazdu štiti DORH jer su državne institucije u njegovoj službi, jer je zapravo Todorić stvarni gospodar ove zemlje’?
Ipak prema saznanjima 7Dnevno, o čemu smo pisali u prošlom broju, već neko vrijeme u jednom zagrebačkom hotelu 20-ak najjačih državnih odvjetnika uz pomoć inozemnih financijskih forenzičara danonoćno češljaju knjige Agrokorova poslovanja. A među brojnim informacijama, koje nam je otkrio naš izvor, svakako je najzanimljivija ona, o pronađenoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da je Agrokor radio (i platio) kuću bivšem premijeru Franji Greguriću, jednom od političkih veterana koji i danas, tvrde mnogi, zajedno s još jednim bivšim premijerom Nikicom Valentićem, iz sjene upravlja Hrvatskom.
Može li moćni Franjo biti Todorićev spasitelj?
No, Gregurićeva kuća, ako je i izgrađena novcem izvučenim iz Agrokora da se Gazda revanšira svojim političkim pokroviteljima, samo je kap u moru milijardi koje su netragom nestale.
Ali, ta činjenica, ukoliko se pokaže točnom, nedvosmisleno govori o neraskidivim sponama državnog tajkuna br.1 s vječnim gospodarima Hrvatske koji su mu dopuštali da upada u državni monetarni sustav kad mu se prohtije, da ne plaća i da uništava svoje dobavljače, da ne plaća državi poreze i PDV, da mućka s mjenicama i obveznicama…o čemu smo iscrpno pisali u prošlom broju. Zanimljivo je da je pisanje našeg tjednika o tome da se sprema uhićenje Ivice i Ante Todorića potvrdio i nekoliko dana poslije, politički tajnik Mosta Nikola Grmoja koji je gostujuću u jednoj emisiji na televiziji N1 rekao sljedeće: “Sve su glasnije priče da će se zatvoriti Todorića, ali on nije jedini uzrok problema, dozvoljeno mu je da naraste do ove mjere’. Grmoja je također naglasio da zbog Agrokora mnogi trebaju završiti s one strane rešetki, svi oni koji su svjesno i sustavno doveli Agrokor do ovih razmjera, a to su Vlade i premijeri.
‘Ti ljudi znatno utječu na politička događanja, čak i kada više nisu premijeri i ministri”, rekao je Grmoja i tom rečenicom je, najvjerojatnije, aludirao, prije svega, na ratnog premijera Vlade RH Franju Gregurića, koji i danas iz sjene drma Hrvatskom, a za kojeg se tvrdi da je bio i ostao u veoma bliskim odnosima s gazdom Agrokora Ivicom Todorićem. Upravo Todorić, tvrde naši izvori,ovih dana u moćnom bivšem ratnom predsjedniku Vlade RH Franji Greguriću vidi svojeg spasitelja. Naime, Ivica Todorić je napokon postao svjestan situacije u kojoj se našao, te više nije toliko samouvjeren, kao nekoć Sanader, da mu ne može nitko ništa, pa je počeo strahovati od mogućeg uhićenja. Otvoreno je ovih dana, tvrde naši izvori, tražio Gregurića da ga zaštiti i spasi od mogućeg uhićenja.
Desetljećima iz sjene drma Hrvatskom
Upravo će se na slučaju Ivice Todorića testirati i moć bivšeg ratnog premijera Franje Gregurića za kojeg dobro upućeni tvrde da zajedno s Nikicom Valentićem iz sjene desetljećima vlada Hrvatskom. Podsjetimo, još u travnju 2014. godine vodeći mediji u Hrvatskoj su pisali o povratku HDZ-ovih spavača, pri tome misleći na dvojicu bivših HDZ-ovih premijera – Franju Gregurića i Nikicu Valentića. Njih dvojica, po tvrdnjama spomenutih medija, bili su jamci HDZ-ovog gospodarskog programa, kojim je tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko pokušao osvojiti vlast, preporoditi poljoprivredu i oživjeti tranzit. Danas, točno tri godine poslije Karamarka više nema ni u HDZ-u niti na političkoj hrvatskoj sceni, ali zato Gregurića i Valentića i dalje prati glas da zajedno iz sjene upravljaju Hrvatskom.
Čak štoviše, Franju Gregurića, ratnog premijera Vlade demokratskog jedinstva, prve i zasad jedine hrvatske velike koalicije, čelnici Mosta su, po izbijanju afere Agrokor, optužili, da iz pozadine upravlja krizom Agrokora, a onda i premijerom Andrejem Plenkovićem. U tom kontekstu valja spomenuti da je Gregurić nedavno dao i veliki intervju Jutarnjem listu u kojem je, de facto, za krizu u Agrokoru optužio premijera Andreja Plenkovića. Gregurić je tom prigodom rekao da je kriza Agrokora Putinova kazna Hrvatskoj, čime je, zapravo, amnestirao svog prijatelja i velikog Gazdu Agrokora Ivicu Todorića. Sasvim konkretno Gregurić je svojedobni istup ruskog veleposlanika Anvara Azimova, kada se prvi put obrušio na Agrokor, protumačio kao rusku kaznu Hrvatskoj zbog našeg političkog odmaka od Rusije.
‘Sberbank i VTB su banke u većinskom vlasništvu ruske države i sve što se događa i što se tamo službeno govori, ne dolazi bez odobrenja ruskog državnog vrha, čak i samoga Vladimira Putina, pogotovo kada je riječ o ovom području’, kazao je Gregurić u spomenutom intervjuu.
Po Greguriću, za krizu u Agrokoru krivo je Plenkovićevo spominjanje Krima a ne Todorić
A na novinarski upit je li premijer Plenković pogriješio kada je u svojem prvom premijerskom mjesecu za vrijeme posjete Ukrajini rekao da ‘Hrvatska podržava teritorijalni integritet, suverenitet i neovisnost Ukrajine te provedbu politike nepriznavanja ilegalne aneksije Krima’, Gregurić eksplicitno odgovorio: ‘Nije pogriješio što je otišao tamo, ali nije trebao govoriti o Krimu. U tom je trenutku već bio predsjednik hrvatske Vlade’, kazao je Gregurić te izravno optužio hrvatskog premijera za izazivanje krize u Agrokoru. Jer, po Greguriću ispada, da premijer Plenković nije govorio o Krimu, ne bi ni došlo do krize u Agrokoru, pa sukladno tome, za slom Agrokora nije krivac Todorić nego Plenković koji je svoje mišiće, po Gregurićevom mišljenju, potpuno nepotrebno, počeo pokazivati moćnom Putinu.
Upravo tim intervjuom Jutarnjem listu, Gregurić je, po mišljenju dobro upućenih, i započeo spašavanje velikog Gazde. Inače, dobri poznavatelji Gregurićeva lika i djela će reći da je on najveći tajkun među političarima i najveći političar među tajkunima. O njemu su se do sada raspredale brojne priče. Primjerice, sredinom devedesetih se otvoreno govorilo da je on većinski vlasnik Tvornice duhana Rovinj, te da svoje ogromno bogatstvo krije kao zmija noge na način, da se u javnosti pojavljuje skromno odjeven i u polovnom automobilu. Bio je jedan od stupova tadašnje tzv. tehnomenadžerske struje u HDZ-u, koja se svom silinom borila protiv desne struje predvođene tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom i najdražim Tuđmanovim savjetnikom Ivićem Pašalićem.
Dobro upućeni su smatrali da je spomenuti dvojac bio najveća opasnost Gregurićevu klanu u HDZ-u, koji je po pisanju nekih medija u Srbiji ali i kod nas nastao transformacijom komunističkog obavještajnog aparata u podzemnu organizaciju, koju je vodio upravo svemoćni Franjo Gregurić. On je u zadnjoj fazi komunizma bio direktor državne tvrtke Astra – Zagreb, koja je po mišljenju brojnih medija u regiji kontrolirala trgovinu heroinom. Smatra se da je upravo Gregurićev klan u prvoj polovici devedesetih prošlog stoljeća preuzeo kontrolu nad bankarskim sustavom, prehrambenom, duhanskom i farmaceutskom industrijom, sistemom kreditnih kartica i dijelom osiguravajućeg sektora, te je u drugoj polovici 1990-ih, u kaotičnoj i kriminalom obilježenoj privatizaciji uništila veći dio privrede u Hrvatskoj, i to naročito preko banaka koje su gurale tvrtke u stečaj, da se domognu dionica koje su te tvrtke imale kod samih banaka, ali i da se domognu njihovih nekretnina.
Kako je Gregurić, po Šarinićevim tvrdnjama, omogućio kumu ruske mafije Mogiljeviču čak četiri hrvatske putovnice
O brojnim Gregurićevim nepodopštinama u to doba bio je upoznat i predsjednik Tuđman, koji ga je u jednom trenutku htio smijeniti sa svih dužnosti koje je tada obnašao. Saznavši za takve predsjednikove namjere Gregurić je, po pisanju jednog tjednika, brže bolje na sastanak s predsjednikom došao obrijane glave, snuždeno se pretvarajući da mu je, od posljedica kemoterapije otpala sva kosa, jer da boluje od teške bolesti. Tuđmanu se tada sažalio pa je odustao od ranijih nakana da Gregurića eliminira iz aktivne politike.
I tako je Gregurić svih ovih godina prošao neokrznut, iako je stalno iz sjene vukao ključne poteze u gospodarskom i političkom životu Hrvatske, sve dok svojedobno na vidjelo nisu isplivale pojedinosti iz afere Patria, u kojoj se među osumnjičenicima spominjalo i njegovo ime.
Zanimljivo je da se ime Franje Gregurića spominjalo i u kontekstu pribavljanja hrvatskih putovnica kumu ruske mafije Semjonu Mogiljeviču. Za Semjona Mogiljeviča zapadni mediji kažu da je “najgori kriminalac za kojega nikad niste čuli”. No, u Hrvatskoj se glas o njemu pročuo početkom 90-ih kad je otkriveno da taj rođeni Ukrajinac koristi hrvatsku diplomatsku putovnicu. Mogiljevič je na listi deset najtraženijih bjegunaca FBI-a, a da je riječ o veoma važnom “tipu”, govori podatak da je duboko uvučen u poslove vezane za naftu – crno zlato koje pokreće svjetsku ekonomiju. Mnogi ga smatraju i najopasnijim kriminalcem na svijetu.
Na popisu njegovih grijeha Američka federalna agencija navodi trgovinu drogom i nuklearnim materijalom, plaćena ubojstva i međunarodnu prostituciju. Osim umiješanosti u najgori svjetski kriminal, njegova ličnost i djelatnost zabrinjava političare na najvišoj razini zbog utjecaja koji ima na europski energetski sustav. Kako je pisao Business Insider, Mogiljevič pod svojom kontrolom ima mrežu plinovoda između Rusije i istočne Europe. John Wood, jedan od viših savjetnika za problem pranja novca u agenciji IPSA International, navodi da je Mogiljevič godinama temeljito planirao ulazak u biznis s europskim plinom. U Hrvatskoj je zbog njega nastao skandal nakon što su novinari otkrili da je “zbog velikih zasluga i poslovanja” dobio i hrvatsko državljanstvo koje mu je kasnije poništeno. No, to mu sigurno nije izazvalo probleme jer je operirao s oko 20 identiteta. Vladimir Šeks je 2000. godine optužio Hrvoja Šarinića da je 1997., kao tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, omogućio kumu ruske mafije čak četiri hrvatske putovnice. Šarinić je demantirao Šeksa te razjasnio kako mu je 1997. ili 1998. Franjo Gregurić predložio da se Mogiljeviču izda hrvatska putovnica, što mu je trebalo olakšati kupnju kuće na opatijskoj rivijeri. Tvrdio je da tada nisu znali za dosjee koje o njemu imaju zapadne obavještajne službe.
A hoće li taj i takav Franjo Gregurić uspjeti u najnovijoj misiji spašavanja ‘vojnika Todorića’? Zapravo, spašavajući njega, Gregurić spašava sebe i mnoge tajne koje bi izbile na vidjelo, dođe li do uhićenja velikog Gazde i njegovih suradnika.
