Turudić kao Višinski: neka optuženi dokaže nevinosti….

0
1452
Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Zbog zasnivanja presude na govoranciji, hrvatska je izgubila sud u Švicarskoj i 33 milijuna kuna, a nezaustavljivo se kreće ka gubitku Washingtona i – procjenjuju strušnjaci – plaćanju 5,4 milijarde kuna odštete.

Otkriće našeg tjednika 7dnevno o pravim razlozima propasti hrvatske tužbe na arbitražnom sudu u Švicarskoj potreslo je Hrvatsku. Prenijeli su ga svi hrvatski mediji, osim Jutarnjeg lista koji i dalje tvrdi da je Ježić pouzdan svjedok, dok vlasnik bivšeg EPH – Marijan Hanžeković – daje intervjue svim medijima, u jednom danu čak četiri, tvrdeći  da će njegov klijent vratiti 5 milijuna eura u državni  budžet čim mu se, da se malo našalimo, presuda prevede na zimbabveanski i svojim je pečatom ukrasi Robert Mugabe.

Plenkovićev otac živi i radi u Sloveniji. Je li to razlog našeg popuštanju u arbitraži?

Loading...

Sudac Ivan Turudić je sa svoje strane umjereniji nego Ježić i njegov odvjetnik pa kaže  da je u igri međunarodna zavjera, i da Švicarski suci nisu pobliže upoznali hrvatske zakone. Što to znači, valjda on zna. Mađarski tjednik, ‘Heti Valasz’, analizirao je sve Turudićeve intervju, i došao do istovremeno krajnje smiješnog, ali i tragičnog rezultata: formule koje je Turudić upotrijebljavao u propalom suđenju Sanaderu, zapravo su mudrosti koje je izmislio – Staljinov omiljeni istražitelj Višinski! Naime, Andrej Višinski je, da bi zadovoljio Staljinovu žudnju za presudama, proglasio kako je načelo prava o tome da je za osudu potreban ključni dokaz – zastarjelo i nepotrebno, te je teret dokazivanja prebačen na – ključnog svjedoka, a to može biti bilo tko koga je država prisilila na takvu ulogu.

‘Dajte mi čovjeka i ja ću mu naći kriminal’

Tog se načela ruskoga Andreja, ako je suditi po arbitražnoj presudi, izgleda, držao Turudić i na taj način upropastio suđenje Sanaderu, a u trećoj rundi i arbitražu u Švicarskoj. Umjesto da nađe dokaze, što je sigurno bilo moguće, Turudić je svoju osudu temeljio na jednom svjedoku – Ježiću – koji je svjedočio kako bi izbjegao da ga se kazni. Taj je isti svjedok svoje genijalno svjedočenje promijenio na sudovima u Švicarskoj, a kako pišu mediji, i u Washingtonu – jer u tim državama nije želi biti osuđen kao krivokletnik.Našem je sucu Turudiću, kojeg neki zlobnici nazivaju slavonski Višinski, Ježićevo svjedočenje bilo dovoljno za presudu.‘Dajte mi čovjeka, i ja ću mu naći kriminal’ – druga je znamenita izreka Višinskog, koji sovjetske policajce nije htio zamarati pronalaskom dokaza, već ih je proizvodio na samom sudu.Tako nekako je, kako izgleda u arbitražnoj presudi, postupio i Turudić, koji je umjesto da pronađe dokaze za Sanaderova kriminalna djela, proizveo video-snimku iz Marcelina – koju je sud u Švicarskoj odbacio. Navodno se toj snimci nasmijao i sud u Washingtonu. Naime, kako je utvrdio engleski vještak Quick, snimka je – montirana i nevaljana.’Glavna uloga suda je da zaštiti nacionalni interes’, treći je postulat staljinskog tužitelja Andreja Višinskog.

Protiv Ive Sanadera vodio se montirani politički proces!


Hrvatska bi mogla platiti 5,4 milijarde kuna odštete

Upravo je to argument koji je u svoju obranu iznio Turudić u velikom intervjuu Jutarnjem listu. Međutim, kakva je to zaštita nacionalnih interesa – ako nisu pronađeni dokazi, a presuda se zasniva na vatrenom moralno-političkom govoru suca? Za potrebe državne propagande, Turudićev proces je naravno dovoljan. Ali, ta ista državna propaganda je i Sanadera nazivala najvećim premijerom,  a njegovog prijatelja Miljenka Jergovića najvećim piscem, Milana Bandića najvećim gradonačelnikom, i tako dalje, i tako dalje… Zbog zasnivanja presude na govoranciji, Hrvatska je izgubila sud u Švicarskoj i 33 milijuna kuna, a nezaustavljivo se kreće ka gubitku Washingtona i – procjenjuju stručnjaci – plaćanju 5,4 milijarde kuna odštete.‘Neka krivci dokažu da su nevini’, završni je princip Višinskog. Tako otprilike kažu i Hanžeković i Ježić, tvrdeći da MOL nije dokazao da novac uplaćen Ježiću nije njihov.To je naravno istina.Ali niti hrvatski tim nije dokazao niti da je novac MOL-ov, niti da je bio namijenjen Sanaderu.

Carevo novo ruho se raspalo

Ta je nesposobnost kako Turudića tako i ostalih dovela do sada već slavne rečenice u presudi:“Nothing seems to support Croatia’s assertion that, under Croatian law, the Tribunal can shift the burden of proof to MOL. The burden of establishing this at all times remains with Croatia.”(„Nema nikakvog dokaza za hrvatsku tvrdnju da, po hrvatskim zakonima, teret dokazivanja leži na MOL-u. Teret dokazivanja je u svakom trenutku bio na hrvatskoj strani“).
Ukratko, sucu Turudiću je bilo lako raditi ako njegovo umijeće podržavaju državni i poludržavni mediji – isti oni koji su do jučer hvalili Sanadera kao Cezara i božjeg pomazanika.
Čim se suđenje pomaknulo van uskog kruga tih medija, carevo novo ruho se – raspalo u prah. Što se doista dogodilo između Ježića, Sanadera i ostalih – Turudićevom ‘zaslugom’, nikad nećemo doznati. Jednako kao što Višinski nije u krajnjem razvoju događaja nimalo pomogao Beriji i ostalim Staljinovim ‘kadrovima’, čija je važnost propala u prah i pepeo čim je nestalo ‘staljinovog brka’.


Božo Petrov: “Svaki put kad je Turudić ‘zinuo’ Mađari su trljali ruke”!

Komentirajući dijelove presude Arbitražnog suda UN-a u slučaju INA-MOL čelnik Mosta Božo Petrov je izjavio:”Dok su Mađari angažirali sve resurse, državne i korporativne, s jednim jasnim ciljem, u Hrvatskoj je nekoliko plaćenih lobija skretalo hrvatski smjer na stranputice, ne vodeći se ni nacionalnim ni stručnim… Svaki put kada je Ivan Turudić, sudac u slučaju MOL, “zinuo” u medijima komentirajući slučaj, Mađari su trljali ruke i koristili njegova samodopadna izlaganja kao dokaze protiv Hrvatske. Vrh hrvatskog sudstva ne samo da nije reagirao, nego je Turudić “nagrađen” mjestom predsjednika zagrebačkog Županijskog suda. Sasvim slučajno, Turudić napreduje u vrijeme kad je njegov veliki prijatelj Vladimir Šeks ponovno preuzeo uzde vlasti u Hrvatskoj i koji je Plenkoviću naložio da zaustavi sve reforme u pravosuđu”, rekao  je šef Mosta. “Javna je tajna da je Šeks bio glavni kadrovik u pravosuđu dva desetljeća, a negativna selekcija koja je danas dostigla svoj vrhunac, nedozvoljavanje reformi i sumnja na korupciju, itekako se očituju i u ovom za državu važnom slučaju. Pokazali smo pred Arbitražnim sudom svu svoju neučinkovitost i nesposobnost, uz stalnu prisutnost mogućeg stranačkog interesa i uplitanja politike. Nedopustivo je da smo opet dozvolili da nas se zbog ovako loše odrađenog posla proziva i da smo izgubili spor zbog sumnji u ‘namještenu’ presudu hrvatskog suda”, zaključio je Petrov.