Uoči uskrsnih blagdana, Hrvati zabrinuto pitaju: HOĆE LI PLENKOVIĆ PRONAĆI JAJA?

7dnevno

'Plenković ništa ne rješava. Njegova nam Vlada servira da raspravljamo o nebitnim zakonima tipa, koliko će biti plina u klima uređajima, na kojoj internet stranici će biti objavljeni neki podatci, koliko jaja smiju uzeti zoološki vrtovi u gnijezdima! Potpune marginalije, dok hrvatski narod ima tisuće problema koje treba riješiti. Hrvatsko gospodarstvo u ovom trenutku ima nevjerojatnih 700 milijardi kuna zaduženja', kaže saborski zastupnik Živoga zida, Branimir Bunjac, te nam predviđa katastrofalni grčki scenarij...

Premijer „odlučno možda“, Andrej Plenković, sa svih je strana političkog spektra – s lijeva, s desna, s centra, od umjerenih do radikalnih – zaradio za svojih godinu i pol kolebanja na čelu hrvatske Vlade jedinstvenu etiketu kukavice! Pa, kad se sve političke opcije slože oko dominantne premijerove karakteristike, onda se svakako ne može govoriti o nečijim subjektivnim i navijačkim (pr)ocjenama, nego, nažalost, o premijeru bez liderske crte, s izrazitim nedostatkom hrabrosti, odlučnosti, pa i jasnog, nedvosmislenog stava čak i oko najbenignijih društvenih, svjetonazorskih ili političkih pitanja.

Da mu se bujna kosa prirodno ne razdjeljuje na lijevoj strani tjemena, premijer „odlučno možda“, vjerojatno bi do podneva pred špiglom dvojio na koju se stranu počešljati. Možda bi u svom duhu sazvao obiteljsko vijeće da razmotre sve varijante, savjetuju se i dogovore na kojoj strani da pater familias zadjene razdjeljak.

No, lako za to što bi premijer izvodio ili izvodi doma pred špiglom, ali je sve neugodnije i mučnije promatrati Plenkovića premijera na javnoj sceni u političkoj areni, njegovo stalno bježanje od promptnog zasijecanja u srž problema, već iritantno pranje ruku od konkretnih odluka, te skrivanja iz kojekakvih brže-bolje osnovanih vijeća i povjerenstava koja će, po premijerovu naputku, do u nedogled analizirati meritum i sve moguće i nemoguće reperkusije neke možebitne premijerove odluke jednoga možebitnoga dana.

Pretvoren u nesigurnog diplomata

Ne trebamo imati znanja, iskustvenost i izvrsnost glasovitog psihoanalitičara, Sigmunda Freuda, da dijagnosticiramo da je hrvatski premijer prepun strahova: te ga je strah radikalne desnice, te ga je strah desnice unutar njegova HDZ-a, strah ga je branitelja, koalicijskih partnera, javnih i fantomskih uvreda s društvenih mreža, loše slike u medijima i lošeg rejtinga, vlastite političke budućnosti i dužnosničke sudbine…



Umjesto da iskoristi vrijeme u kojem je HDZ neupitno dominanta snaga u zemlji, a istodobno je SDP znatno oslabljen i u totalnom previranju, pa da se profilira u autoritativnog predsjednika Vlade koji vodi odlučnu politiku, Plenković se, minuciozno je nedavno za Globus analizirala politologinja s lijeve strane političkog spektra, prof. dr. Mirjana Kasapović, pretvara u nesigurnog diplomata koji stalno prikuplja informacije, razgovara, pregovara, dogovara se, savjetuje, usuglašava, kalkulira, taktizira… ne bi li očuvao i parlamentarnu većinu i svoju Vladu, ali i jedinstvo HDZ-a koje bi se narušilo padom Vlade.

„Plenković je siguran dok stranku drži na vlasti i omogućuje brojnom i nezasitnom stranačkom članstvu i još nezasitnijoj i brojnijoj stranačkoj klijenteli pristup državnim i javnim resursima. To je bitan razlog zbog kojeg Plenković svaku tešku i rizičnu mjeru, a da se ne govori o temeljitijim ekonomskim i političkim reformama, žrtvuje radi očuvanja HDZ-ove vlasti. Njegova Vlada nema političke vizije, hrabrosti i odlučnosti, nema spremnosti i volje da preuzme odgovornost za oblikovanje i provedbu teških i nepopularnih javnih politika. Temeljni je obrazac njezina ponašanja – neizvjesna odgoda. Možda ćemo otkupiti dionice INA-e od MOL-a – ali kasnije. Možda ćemo privatizirati dio HEP-a – ali kasnije. Možda ćemo provesti kurikularnu reformu – ali kasnije. Možda ćemo smanjiti PDV – ali kasnije. Možda ćemo uvesti porez na nekretnine – ali kasnije. Možda ćemo uvesti porez na stare automobile – ali kasnije. Možda ćemo poskupjeti dopunsko zdravstveno osiguranje – ali kasnije. Možda ćemo vratiti institut pripravništva – ali kasnije. Možda ćemo ukinuti drugi mirovinski stup – ali kasnije. Možda ćemo graditi LNG na Krku – ali kasnije. Možda ćemo dopustiti kontrolirani stečaj Agrokora – ali kasnije. Možda ćemo ratificirati Istanbulsku konvenciju – ali kasnije. Možda ćemo riješiti granične sporove sa susjednim državama – ali kasnije. Možda ćemo zabraniti pozdrav “Za dom spremni” – ali kasnije. Možda ćemo ukloniti postojeću HOS-ovu ploču iz Novske – ali kasnije. Možda ćemo se obračunati s nasljeđem totalitarnih režima – ali kasnije“, napisala je, među ostalim, profesorica Kasapović, zaključujući da su nam na tri ključna mjesta u državi, premijer, predsjednica RH i predsjednik Sabora, ljudi potekli u diplomaciji, a oni nikad nisu gradili i oblikovali politiku, nego samo provodili politiku koju su utvrdili neki drugi.

‘Plenković ništa ne rješava…’

Večernji list, koji zauzima desnu stranu medijskog spektra, grmi o Plenkovićevoj vladi bez političke hrabrosti: „Je li zaustavljeno demografsko umiranje Hrvatske? Nije! Je li zaustavljen egzodus mladih iz Hrvatske? Nije! Je li znatno povećano ulaganje u obrazovanje i znanost? Nije! Je li pravosuđe bolje, efikasnije? Nije! Je li provedena reforma javne uprave, državne birokracije? Nije! Je li smanjen broj birokrata, dužnosnika, službenika, uhljeba? Nije! Je li reformirana lokalna samouprava, smanjen broj općina, gradova i županija? Nije! Je li rasterećeno gospodarstvo, je li smanjena porezna represija? Nije! Je li riješeno pitanje Ine? Nije! Je li smanjen dug u zdravstvu? Nije! Je li smanjen broj blokiranih građana i tvrtki? Nije!“

I oponenti unutar vlastitih redova Andreja Plenkovića prozivaju zbog nedostatka hrabrosti. HDZ-ova europska parlamentarka, Ivana Maletić, pozvala je premijera i njegovu Vladu da se upute – dolinom političke smrti. Da bi Vlada provela neke neugodne reforme, trebala bi biti spremna pretrpjeti pad popularnosti do kojeg obično dolazi znatno prije no što se pokažu prvi pozitivni rezultati tih poteza. Malo koja je Vlada spremna na takav rizik, jer su uvijek neki izbori u blizini.

„Iskorak u neugodne reforme u političkoj se analizi naziva – dolinom smrti, ali u mnogim zemljama se na kraju pokazala kao – dolina političke pobjede. Moramo zakoračiti, napraviti promjene kako bi podigli rast u Hrvatskoj“, kaže Maletić.

Prepoznatljivi, vrlo aktivni saborski zastupnik Živog zida, Branimir Bunjac, žestoki je kritičar premijera i njegovih poslušnika: „Plenković ništa ne rješava. Njegova nam Vlada servira da raspravljamo o nebitnim zakonima tipa, koliko će biti plina u klima uređajima, na kojoj internet stranici će biti objavljeni neki podatci, koliko jaja smiju uzeti zoološki vrtovi u gnijezdima! Potpune marginalije, dok hrvatski narod ima tisuće problema koje treba riješiti. Hrvatsko gospodarstvo u ovome trenutku ima nevjerojatnih 700 milijardi kuna zaduženja, od čega 511 milijardi u stranim valutama. U ukupnom iznosu čak i dugovi Autocesta ili Agrokora izgledaju kao kikiriki. To konkretno znači da smo zaduženi četiri državna proračuna ili dva BDP-a.
Doista ne znam na koji način i otkuda ćemo vratiti sve te dugove? Što je još gore, Vlada inzistira na nastavku ekonomske politike koja je uzrokovala takvo teško stanje. Bez drastičnih promjena cjelokupnoga gospodarstva i društva bojim se da neminovno idemo putem grčke katastrofe“, konstatira Bunjac.

Plenković blokira napredak društva

Politički analitičari slažu se da Plenković svojom neodlučnošću, kompromiserstvom, kolebanjima… blokira državu i reforme, dakle blokira napredak društva i sve to čini, to jest ništa ne čini u situaciji kad nema konkurenciju na političkoj sceni, pa su tim apsurdniji njegovi gotovo opipljivi strahovi.

Odsustvo političke hrabrosti, ali i sluganstvo centrima moći, odnosno svojim političkim pokroviteljima u Bruxellesu i Washingtonu, Plenkoviću se zamjera od prvih dana njegova mandata. Tako je još prije godinu i pol, hrvatski franjevac, Mario Knezović, na portalu benedikt.hr napisao: „Očito je Plenković ostao bez hrabrosti ili je, što je bliže istini, pokleknuo pod pritiskom javnosti ili naputcima Bruxellesa. Izostavljanje Hasanbegovića iz Vlade je odluka koja je donesena pod pritiskom onih medija kojima je upravo Hasanbegović uskratio proračunski novac koji troše nenamjenski. Plenković je trebao izići pred mikrofone i jasno, muški, kazati da ne želi zbog toga i toga Hasanbegovića u Vladi. To je njegovo pravo. No, boli što se pokazala politička nedosljednost koja je daleko od natpisa na predizbornim plakatima ‘vjerodostojno’. Ako je Nina Obuljen bila tako sposobna, zašto nije bila na listi HDZ-a? Zar je moguće da je u roku od jednoga mjeseca postala kompetentna i sazrjela za veliku funkciju? Ako je Plenković znao za njezine kvalitete, što s tim njezinim kvalitetama nije izišao pred birače i s njom kapitalizirao još veću pobjedu? Ne. On je svjesno preko Zlatka Hasanbegovića, Mire Kovača, Ivane Maletić, Gorana Marića, Damira Jelića, Brune Esih skupljao potporu birača kako bi onda u Vladu imenovao one koji nisu podmetnuli leđa u predizbornoj kampanji i koji su njemu podanički bliski. Birači su zanemareni. Nije dobro kada se glasnije čuje želja Milorada Pupovca od tisuća domoljuba“, napisao je iz duše, fra Knezović.

Todorićeva lekcija o kukavičluku

Lekciju o kukavičluku Plenkoviću je očitao, sa sigurne udaljenosti, sa svoje londonske adrese i Ivica Todorić, isprovociran premijerovim predbožićnim intervjuom HTV-u, u kojem je Plenković, vezano uz Agrokor, kazao da „ima dojam da javnost ne zna što je sve njegova Vlada spriječila“. Evo dijela Todorićeva odgovora:

„Premijeru Plenkoviću, sve što ste radili vezano uz situaciju u Agrokoru, radili ste u najvećoj tajnosti, daleko od očiju javnosti. Skrivali ste se od hrvatskih građana, vlasnika, ali i svih ostalih dionika uključenih u procese oko Agrokora. I naša dva susreta, koja sam održao s Vama kao predsjednikom Vlade RH, održana su u tajnosti, obavijena velom tajne i mraka.

Oteli ste i nacionalizirali Agrokor, najveću hrvatsku i regionalnu kompaniju, a da pri tome, prilikom naša dva zajednička susreta, niste imali hrabrosti niti jednu jedinu riječ o tome reći. Tek ste 28. rujna 2017., nekoliko mjeseci nakon izglasavanja Lex Agrokora, na otvorenom dijelu sjednice Vlade RH, javnosti ponudili odgovor, zašto ste krenuli u nacionalizaciju Agrokora. No, razlozi koje ste tom prilikom naveli su izmišljeni, a iznesene činjenice u potpunosti netočne.

Pa evo da vidimo što ste to Vi spriječili. Prvo i najvažnije, spriječili ste da Agrokor prehrambena industrija u ljeto 2017. bude izlistana na Londonskoj burzi, uz vrijednost od 2-3 milijarde eura. Deset godina se u ovo ulagalo i pripremalo! Da li možete razumjeti što bi to za Hrvatsku značilo? Spriječili ste renesansu Hrvatske i hrvatske ekonomije. Spriječili ste dizanje vrijednosti hrvatske burze, industrije, imovine itd. Spriječili ste ulagače da konačno dođu u Hrvatsku. Spriječili ste padanje troškova kapitala u Hrvatskoj. Spriječili ste značajno dizanje rejtinga Republike Hrvatske. Spriječili ste tisuću novozaposlenih u Agrokoru u 2017. godine. Spriječili ste dizanje plaća u Agrokoru. Spriječili ste otvaranje nekoliko novih proizvodnih pogona koji bi smanjili uvoz u Republiku Hrvatsku. Spriječili ste da Agrokor u 2017. uprihoduje 500 milijuna eura više u odnosu na 2016…

Neizmjerno puno toga ste spriječili, premijeru Plenkoviću. Kada sam se susreo s Vama ta dva puta na sastancima, mudro ste šutjeli i nudili čokoladice (nadam se Kraševe), ali me niste imali hrabrosti pitati o našim planovima u vezi Agrokora, već ste u tajnosti, iza leđa, pisali zakon koji iza sebe ostavlja jedino spaljenu zemlju, u doslovnom i figurativnom smislu.“

Sankcija protiv Rusije – na temelju čega?

Plenkovića, vidimo, šamaraju svi, a on stoički i dalje nudi obraz. Ili svojim nečinjenjem, kao u slučaju kada nije imao kuraže obračunati se s dvojicom HDZ-ovih župana, nezasitnim ličkim Darkom Milinovićem i nasilnim požeškim Alojzom Tomaševićem. Ili svojom zadivljujućom hitrošću kad su u pitanju ne nacionalni interesi, nego interesi Londona, Bruxellesa ili Buzina (američko veleposlanstvo) kao u slučaju protjerivanja ruskoga diplomata. I njegovi HDZ-ovci mu se rugaju, pa kažu: „Kad njemu iz Washingtona ili Bruxellesa kažu da skoči, Plenković ne pita zašto, nego – koliko visoko.“

Premda je demantirao da ga ne zanima mjesto predsjednika Europske komisije, nerijetki smatraju da je Plenković upravo usred kampanje da se svidi svojim briselskim šefovima, koji će, kad će zatrebati, lobirati da Plenković osvoji bitnu diplomatsku sinekuru.

U povodu protjerivanja ruskog diplomata iz Hrvatske, na svom je fejs profilu, Živozidaš Branimir Bunjac napisao:

„Vjerojatno ste svi čuli za rečenicu koja predstavlja jedan od stupova demokracije, a glasi: ‘Svatko je nevin dok se ne dokaže da je kriv.’
Ovih dana svjedočimo uvođenju sankcija protiv Rusije putem ‘procjene’ obavještajnih službi da su Rusi ‘vjerojatno’ otrovali jednoga čovjeka.
Nekako sam naivno vjerovao da se nečija krivnja utvrđuje kroz dokazni postupak na sudovima, ali evo novosti, to u modernom dobu čine obavještajne službe temeljem svojih ‘procjena’ zasnovanih na ‘vjerojatnosti’. Na žalost, slično je stanje i u Hrvatskoj. Na primjer, sudac ne može biti izabran na visoku dužnost prije nego SOA za njega izvrši sigurnosnu procjenu. O kakvoj se ‘procjeni’ radi i koji su njezini rezultati javnost nikada ne sazna. Dolazi li vrijeme kada će nama vladati agenti tipa James Bond, umjesto institucija uređene države?“, napisao je Bunjac.

Bunjčev stranački kolega, Ivan Pernar, svojom je objavom na fejsu još malo dosolio: „Da je Plenković bio na vlasti kad je bila invazija na Irak, ne sumnjam da bi povjerovao u priče Engleza o tome kako Irak posjeduje kemijsko oružje i priključio se napadu na tu zemlju. To što su Englezi tada lagali i što je milijun ljudi izgubilo glavu zbog njihovih laži – nikog ne zanima!“

I dalje korupcija i sukobi interesa

Uvođenjem stranačke stege za ratifikaciju Istanbuske konvencije što ju provodi po europskoj direktivi, Plenković je protiv sebe okrenuo i kler i radikalnije krilo HDZ-a, a s druge strane doživio je u središnjici stranke pravo poniženje prije nekoliko mjeseci, jer nije uspio postrojiti stranačke trećeligaše kad je inzistirao na demokratizaciji Hrvatskog nogometnog saveza.

Ostaci artikuliranog SDP-a mu poručuju: „U HDZ-u se mijenjaju predsjednici, nema više ni Tuđmana, ni Sanadera, ni Jadranke Kosor, ni Karamarka, ali i s Plenkovićem to je uvijek onaj isti HDZ – pokret za Hrvatsku okovanu korupcijom i sukobom interesa. Zahvaljujući i najnovijem partneru HNS-u s Vrdoljakom na čelu, Hrvatska je dobila sramotnu, neprirodnu, trgovačko-ortačku koaliciju sklepanu na laži i političkoj korupciji zbog vlasti pod svaku cijenu. To je koalicija bez reformi, bez ideja, ali i bez političke hrabrosti da provede nužne promjene u Hrvatskoj, posebno u pravosuđu i sudstvu, javnoj upravi, te naravno i obrazovanju i zdravstvu. Upravo zbog toga, prošlu je godinu uz političku korupciju i ortački model kapitalizma obilježila ofenziva konzervativne revolucije kojom se atakiralo na osobne slobode, slobodu medija i novinara.“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI