Sin nekadašnjeg jugoslavenskog moćnika, Mike Špiljka i dalje drma JANAF-om, te širi svoje carstvo od Novog Vinodolskog do Smokvice! HDZ-ov gradonačelnik Vinodolskog i aktualni ministar prometa, Oleg Butković, u tome ne vidi nikakav problem, a porijeklo kapitala nije sporno ni aktualnom premijeru Plenkoviću
Novinar Jutarnjeg, blizak nekadašnjem jugoslavenskom državnom tužitelju i odvjetniku Anti Nobilu, donio je ekskluzivan intervju s Vanjom Špiljkom, sinom jugoslavenskog moćnika i javnosti otkrio kako ulaže nove milijune u Smokvicu Krmpotsku, nedaleko Novog Vinodolskog. Ondje Špiljak, kao i cijela jugoslavenska elita, od Josipa Manolića pa sve do…. ima vilu – prvi red do mora.
Mjesto je u bivšoj državi bilo elitni raj za nekadašnje udbaše, komuniste i državne dužnosnike. Štoviše, kada su Titovi partijci krenuli na ljetovanja, ulazna cesta u to malo mjesto bila je zatvorena rampom i zabranjena za ulazak slučajnim gostima. U Smokvici, zapravo, nema kuće koja ne pripada nekadašnjem jugoslavenskom moćniku, osim onih 10-ak starih u kojima živi 40-ak mještana, ostavljenih tamo kako bi dvorili i služili moćnike… Iz tamošnje vile na moru, Vanja Špiljak kuje nove planove i prihvaća poslovne izazove. Duž šetnice koja uz more povezuje mjesto s Klenovicom, odakle je svega nekoliko minuta udaljen i Novi Vinodolski, “jugoslavenski zlatni dečko” namjerava sagraditi – klub za bogataše!
Sam intervju je fascinantan, jer čitatelju otkriva detalje kako je Špiljak, iako ima kuću prvi red do mora, ispred mora sagradio i bazen, gotovo u njegovoj ravnini, no iako se hvali luksuzom u kojem živi, novinaru nije dopustio objavu fotografija kuće. Među prvim rečenicama koje je izgovorio, one su kako je jako nezadovoljan što niti jedan medij nije objavio ni riječ iz presude njemačkog suda da Špiljkovi nisu imali veze s ubojstvom hrvatskog emigranta, Stjepana Đurekovića.
Cijeli intervju, inače, zvuči predobro da bi bio istinit, pa bi čitatelj koji nije upoznat sa stvarnim stanjem stvari, ostao oduševljen pričom o hrvatskom uspjehu jednog skromnog čovjeka koji, iako vlasnik marine, vozi brodić od svega 300 konja. Ono što Špiljak ne otkriva, a ni udbaški novinarski potrčko, činjenica je kako je Đureković ubijen upravo zbog saznanja o tome kako se krade i pljačka u Ini. A, Vanja Špiljak je tada bio vodeći čovjek te naftne kompanije i osoba ovlaštena za podizanje novca s Ininih inozemnih računa u Londonu i Švicarskoj.
Možda o Đurekovićevom ubojstvu, uistinu, i ne zna mnogo, jer jugoslavenski moćnici nisu prljali ruke s takvim stvarima, ali zato o poslovanju Ine i dokumentaciji koju je posjedovao ubijeni Đureković, zna jako mnogo. I previše!
Milijuni opljačkani iz Ine…
Tako se Špiljak, iz svoje vile tik do mora, žali kakvih je sve problema imao dok je gradio nekoliko stotina milijuna kuna vrijednu marinu Murovsku u Novom Vinodolskom. Hvali i ministra Olega Butkovića, koji nema nikakav problem da se investicije jugoslavenskog vrha i kapital za koji se ne zna točno odakle dolazi, događaju i ostvaruju tik njemu ispred nosa.
“Neću da se moje ime previše spominje uz marinu, jer odmah krenu priče kojih je u zadnje vrijeme bilo napretek, a nemaju veze s ovim projektom”, kaže Vanja Špiljak skromno u intervjuu, ali ipak mu vrag ne da mira, pa se mora i u njemu naklonjenim medijima pohvaliti milijunima koje je opljačkao iz Ine, skupa sa sinom Josipa Broza Tita, Steve Krajačića i druge djece jugoslavenskih vlastodržaca.
Velebna marina izgleda impozantno i Špiljak je u nju ulupao milijune. Da ništa nije bilo slučajno, potvrđuje i činjenica da je bez ikakvog problema dobio u najam kamenolom u uvali u kojoj su se sidrili brodovi za prijevoz hrane logorašima na Goli otok. Upravo je iz tog kamenoloma Špiljak izvukao neophodni materijal, kako bi njegov “projektić” zasjao u pravom svjetlu.
Nakon izgradnje marine, namjerava izgraditi bazen (očito je zaluđen s njima), te yacht-klub, ali ne za Hrvate koji, ionako nemaju novaca za uživanje u takvom luksuzu, jer ih većina nije mogla ni primirisati neograničenim državnim resursima, kao što je bio slučaj s obitelji Špiljak. No, ne voli Špiljak samo brodove i jahte, jer je, dok je radio u Ini, za svoje potrebe kupio i helikopter s kojim se vozio po zemlji skupa sa drugim “zlatnim dečkima”. Ipak, helikopter ne spominje, ali zato s velikim entuzijastom priča kako je u marinu doveo i luksuzni restoran “Tač”, omiljeno mjesto izlaska Zorana Milanovića, koji je ondje, kao premijer, provodio više vremena nego u Vladi. Opet još jedna u nizu slučajnosti, koja zapinje za oko.
Dok se hvali novim investicijama, Špiljak drži i govore na Janafovoj međunarodnoj energetsko-naftnoj konferenciji u Zagrebu. Uz probrano društvo aktualnih HDZ-ovaca – Tomislava Ćorića, Gorana Marića i koalicijskih partnera iz redova HNS-a koji su dobili doživotno jamstvo vođenja energetskih resursa u Hrvatskoj, bez obzira tko bio na vlasti, Špiljak je pozvan kao predstavnik gospodarskog, stručnog i strukovnog života.
Uz njega je na panelu sudjelovao i Vladislav Veselica, nećak pokojnog Marka Veselice, a lista uhljeba u Janafu je podugačka. Kada samo pregledamo imenovanja u HEP-u i Janafu, jasno je kako je političko prepucavanje HDZ-a i SDP-a čisti marketinški trik, jer se isti likovi samo prebacuju s jedne pozicije na drugu.
Novinar Rajković u Janafu!?
Tako je nakon dolaska Gorana Radmana na čelo HRT-a, odande odmah prvi izletio Dražen Rajković iz Nadzornog odbora. Pritom je kukao i kumio o nepravdi, ali ni jednu riječ nije izustio kako se brže-bolje, i to u Milanovićevoj vladi, smjestio u Janaf na 12 tisuća kuna plaće!? Kako je moguće da se jedan domoljub i borac protiv SDP-ovih garniture, nađe na sjednici Vlade i imenuje bez ikakvog problema u tu državnu tvrtku? To ostaje misterij…
Da ne biste pomislili kako se Rajkoviću sada klima stolica – ne, ni u kojem slučaju! I dalje je u Janafu i sudjeluje u radu te iste konferecije, skupa s Vanjom Špiljakom i drugim raznoraznim uhljebima iz brojnih političkih stranaka. Pljuvao je tako Rajković i po Milanoviću, ali očito je i to bila predstava za javnost, jer mu se nekadašnji premijer odužio plaćom i sigurnom foteljom u Janafu, 2012. godine.
Dražen Rajković učlanio se u HSS u veljači 1990. godine, u stanu Ivana Zvonimira Čička, tada predsjednika te stranke. Kako je ured HSS-a u Zagrebu, u Gundulićevoj ulici, bio odmah nasuprot redakcije Slobodnog tjednika (ST), u listopadu iste godine počeo je raditi za ST, tada najprodavaniji tjednik u bivšoj Jugoslaviji. S Robertom Pauletićem boravio je u Osijeku baš u vrijeme ubojstva Čedomira Vučkovića u garažama Sekretarijata za NO, zbog čega je osuđen Branimir Glavaš. ST je o tomu izvijestio kao o spriječenom četničkom napadu na zapovjednika obrane Osijeka. Tekst je potpisan Pauletićevim imenom, no on je autorstvo osporio na sudu, a Rajković je tada objavio dramatičnu reportažu o tenkovskom napadu na Ernestinovo.
U ST-u je ostao do lipnja 1992., kada se vratio u Opuzen i preuzeo HSS. Zbog suprotstavljanja lokalnom HDZ-u, koji je preko dragovoljačke udruge Tomislava Merčepa htio dijeliti zemlju mimo odluka općinske vlasti pod vodstvom HSS-a, te kada je otkrio da je aferu s prikupljanjem i nestankom novca za naoružavanje imao “župnik na Jamahi”, Ljubo Pavić, pod automobil mu je jedne noći postavljena bomba. Navodni atentator je pobjegao policiji pred nosom, a oni su mu bombu donijeli pokazati na kućna vrata. Potom se vratio u Zagreb i zaposlio u Nacionalu.
Tako je nekadašnji trash novinar podzemlja Marinka Božića, uistinu ostvario zavidnu karijeru, a jedno vrijeme je bio i predsjednik HHO-a, te je napisao i knjigu o Ivi Sanaderu. Škvadra koja je, odlaskom Jadranke Kosor i HDZ-a iz Vlade, trebala realno završiti na burzi, završila je u Janafu… Danas je Janaf, zapravo, uhljebnički harem za HNS-ovce, ali tamo je i HDZ smjestio svoje poslušnike koji vrijeme na poslu provode organizirajući konferencije i trošeći državni novac.
Kako je izvlačen novac iz Ine?
Na konferenciji na kojoj je govorio Vanja Špiljak, ipak, nije bilo riječi o izvlačenju novca iz nekadašnjih državnih poduzeća, već je tema bila ozbiljno poslovanje na međunarodnoj razini. Šteta, jer Špiljak o prvoj temi svakako više toga zna, pa bi, vjerojatno, većina prisutnih ostala šokirana kada bi dobila sve relevantne informacije o tome što se ‘70-ih i ‘80-ih godina prošloga stoljeća događalo u Ini…
Kako doznajemo, Špiljak je u Novom Vinodolskom kupio i zemljište i kuću uz samu marinu, gdje bi trebala početi izgradnja druge faze kluba za bogate goste. Namjerava graditi još jednu marinu, a da nitko ne zna odakle mu sav taj novac. Marina mu je dupkom puna i donosi znatnu dodatnu zaradu, a ako imamo na umu čiji je novac, zapravo, uložen u njezinu izgradnju, običnom čovjeku dođe još veća muka.
Tako godišnji vez za mala plovila iznosi 3600 eura, što je prosječna godišnja plaća Konzumove blagajnice, dok se za velike brodove izdvaja i po 7500 eura. Doduše, ima i skupljih vezova od 10.000 eura, a moguće je iznajmiti i nekoliko brodova, koje je osobno odabrao Špiljak.
HDZ voli Jugoslavene…
Sprega aktualne vlasti i jugoslavenskih moćnika očita je na svakom koraku. Dok hrvatski povratnici ne uspjevaju niti nakon 20 godina ishoditi potrebne dozvole da bi pokrenuli posao, jugoslavenski mogul u svega tri godine, ni iz čega podiže marinu I pušta ju u promet. I ne samo to – uspjeva dobiti i kamenolom u najam kako bi dobio potreban građevinski materijal, s lakoćom osigurava sve potrebne dozvole, radnike, strojeve i slično.
Pritom se HDZ-ov gradonačelnik osobno potrudio da se Špiljku omogući sve što mu je potrebno. Zna Oleg jako dobro kome ne smije stati na žulj, a to svakako nije Vanja Špiljak, koji krstari Hrvatskom u skupocjenom mercedesu švicarskih registracija.
Uostalom, HDZ-u je kapital iz bivše države uvijek bio mio, posebice ako imamo na umu da je većina nekadašnjih komunista 1990. godine prešla upravo u tu stranku. Sve su to njihovi ljudi i njihova djeca, pa je onda, valjda, red i da im se pomogne.
Zašto DORH do danas nije istražio pljačku društvene imovine, niti odakle Vanji Špiljku novac za sve te investicije – ostaje nepoznanica. Ta tema neće biti aktualna niti na intervjuu sadašnjeg šefa DORH-a, Dinka Cvitana, koji je sada u utrci za još jedan mandate…