Zašto Hrvatska bježi od najboljeg rješenja za zbrinjavanje otpada

0
810

Mediji nas svaki dan bombardiraju problemima sa zbrinjavanjem otpada. Grad Zagreb na svojoj južnoj strani ima brda iz kojih izlazi metan, a ljeti se širi nepodnošljivi smrad. Grad Dubrovnik svoje smeće vozi u daleku Gunju, plaćajući ove godine 15 milijuna kuna samo za odlaganje svog smeća, ne za zbrinjavanje, nego samo odlaganje!

Hrvatska firma, Archea Biogas d.o.o., gradi pogon za zbrinjavanje otpada iz pilićarnika, koji će proizvoditi struju u vrijednosti 1,4 milijuna eura godišnje. Ista firma ima još tri projekta, u Velikim Zdencima, Imbriovcu i Grubišnom Polju, kod nekih projekata su već davno počeli zemljani radovi na izgradnji.

Uz puno problema, uobičajenih kada u Hrvatskoj imaš dobru tehnologiju, raste nešto što ne vide samo oni koji bi to morali. O ova tehnologija ima patentna rješenja, koja joj daju prednost pred svim drugim. A, prema onoj izreci, patent je samo drugo ime za monopol, ova tehnologija praktično nema konkurencije u svijetu.

Loading...

Prednosti koje ima ova tehnologija pred konkurencijom:

  • Veća razgradnja supstrata, a time i veći prinos bioplina u drugom stupnju fermentacije, u kombinaciji s ThermDes jedinicom

  • Veći prinos bioplina (do 25% kod snage od 1 MW na godišnjoj razini što iznosi minimalno 300.000 eura) i kraće trajanje digestije u termofilnom području pri temperaturi od 55 °C, uz istovremenu vrlo dobru stabilnost procesa kroz homogenizaciju i stabilizaciju medija tijekom prethodne faze hidrolize

  • Proces je prilagođen fleksibilnom odabiru vrsta supstrata: kukuruzna silaža, organski otpad, gnojnica, gnojovka, klaonički otpad, otpadni mulj i drugi supstrati

  • Povećana raspoloživost postrojenja za modularno građene sustave koji imaju dva stupnja

  • Niski investicijski i operativni troškovi

Pozicije na kojima druge tehnologije gube, ARCHEA BIOGASS ima prednosti. To je tehnologija koja može koristiti razne vrste ulaznih sirovina, tako da ne ovisi o cijeni najčešće korištene kukuruzne silaže. Od 9.000 izgrađenih biopostrojenja u Njemačkoj, 2.000 su pred bankrotom jer je cijena kukuruzne silaže osjetno skočila. U postrojenjima Arche-e, umjesto kukuruzne silaže se koriste i razne vrste gnojiva, kravlje, svinjsko, pileće, koje se ne plaća kao sirovina, nego se plaća da se odveze i rastereti proizvođača tog gnojiva. Zbog toga Archea Biogas u Njemačkoj dobiva svakodnevne upite da rekonstruiraju postojeća postrojenja na svoju tehnologiju (da sad oko 800 upita).

U ovom trenutku Archea Biogas, Zagreb, ulazi u izgradnju postrojenja od 300 kw u Vojvodini, Republika Srbija, gdje jedan ozbiljniji farmer, gradi postrojenje za svoje potrebe, za zbrinjavanje kravljeg gnoja. Sve kalkulacije pokazuju da će farmer više zarađivati od prodaje električne energije dobivene iz stajskog gnoja, nego od cjelokupne proizvodnje koju je imao do sada.

Bazirano na ovoj tehnologiji u Indiji, u gradiću GOA, postavljeno je postrojenje za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada od 1 MW. Nakon godinu dana rada iz Indije se već zanimaju za gradnju 20 novih postrojenja u istoj regiji.

Slično postrojenje se trenutno gradi u Liverpoolu u Engleskoj.

Zbrinjavanje otpada prema tehnologiji Archea Biogas podrazumijeva da se miješani komunalni otpad (nije potrebno pet-šest kanti pred svakom kućom) tretira prešom pod visokim tlakom, nakon čega se na jednu stranu odvaja kruti, a na drugu stranu biološki otpad.

Iz krutog otpada se izdvaja sve ono što je iskoristivo (metali, staklo, plastika) i što vlasnik postrojenja želi. Većina krutog otpada se može reciklirati, a vrlo mali dio koji ostane može se odložiti bezopasno (oko … &) i bez ikakvih neugodnih mirisa, jer, zbog prešanja, u njemu više nema biološkog otpada koji može fermentirati.

Sa biološkim otpadom se postupa kao i sa svakim drugim biološkim otpadom, fermentira u spremnicima, proizvodi se plin, koji pogoni motor, a konačni proizvodi su električna energija, topla voda i digestati, koji se koriste kao prirodno gnojivo. Zahvaljujući toploj vodi, u blizini se grade plastenici, zagrijavaju pogoni i zgrade, ili se koristi za druge svrhe. Zanimljivost projekta u Kotoribi, što mu daje posebnost, je da je u planu izgradnja ribogojilišta u kojem bi se uzgajala morska riba! U Međimurju.

Zanimljivosti tehnologije Archa Biogas je u nekoliko detalja koji ih razlikuju od konkurencije. Otpad se tretira prvo na 39°C, a u drugom izumu, TermDes-u, do 70°C, čime se uništavaju štetne bakterije, salmonela i slično. Primjenjivost tehnologije je od malih domaćinstava, gdje se grade postrojenja od 40 kw, do beskonačno velikih, jer su postrojenja modularnog tipa i mogu se proširivati sa rastom gradova ili farmi.

Prilikom posjeta postrojenju u Kotoribi, razgovarali smo i sa suvlasnikom firma u Hrvatskoj, a osobom čiji se patenti koriste u nabrojanim postrojenjima, gospodinom Oliverom Nackom i gospodinom Zvonkom Bratušom, suvlasnikom firme u Hrvatskoj i zastupnikom za zemlje bivše Jugoslavije.

Potvrdili su nam da imaju jedno od najboiljih rješenja za zbrinjavanje otpada u svijetu

Zvonko Bratuša: primjenom ove tehnologije bi se Zagreb riješio mulja iz pročišćača vode, kojeg ima na stotine tisuća tona i starog komunalnog otpada na Jakuševcu: Stari otpad sa jakuševca bi se miješao po određenoj recepturi i mogla bi nestati Jakuševačka brda.

Gdje je Hrvatska u zbrinjavanju otpada danas?

Uvodno smo konstatirali, praktično nigdje. Ono što je najgore, Hrvatska otpad ne zbrinjava, ne reciklira, nego samo odlaže! Priča se o prijevozu i odlaganju, a nigdje o konačnom rješenju. A ima svoju vlastitu firmu i licenciranu tehnologiju kojom to može riješiti.

I ne samo riješiti, nego kompletnu proizvodnju postrojenja za zbrinjavanje otpada prema tehnologiji Archea Biogas d.o.o. raditi u Hrvatskoj. Već se o tome razgovaralo sa Alatnicom Đuro Đaković. Proizvodnja ne bi pokrivala samo hrvatsko, nego i nekoliko okolnih tržišta, odnosno i sva ona svjetska, za koja postoji ekonomičan razlog da se oprema dostavlja iz Hrvatske. Bilo bi to stotinu novo otvorenih radnih mjesta za kvalificirane ljude.

Izgradnja postrojenja za zbrinjavanje otpada za nekoliko gradova spriječla bi daleka vozanja otpada i pojeftinila postrojenje. Čak je ideja da se za Zagreb naprave postrojenja za svaku strnu svjijeta po jedno, jer kod zbrinjavanja otpada je daleko najskuplja stavka udaljenost nastanka otpada od mjesta gdje se on zbrinjava.

Kalkulirajući za grad Dubrovnik, gdje Dubrovnik samo za odlaganje u 2017. godini Gunji plaća 17 milijuna kuna (informacija iz medija) pokazuje da bi se postrojenje za Konačno rješenje Dubrovačkog otpada isplatilo za tri godine (i to bez prihoda koje ono ostvaruje (prodaje električne energije, tople vode, iskoristivog otpada i digestata).

Zbog čega nitko u Vladi ne provjeri sve ovo što pišemo i ne krene u pravom smjeru rješavanja najvećeg svjetskog problema.