Zašto se Goran Beus sramio svog podrijetla po ocu?

6
10579
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Osim hrvatskog, dalmatinskog, bošnjačkog, njemačkog ili židovskog identiteta, Beus je osamdesetih koketirao i sa srpskim

Nakon skandaloznih presuda hrvatskoj šestorki iz BiH i tragične smrti generala Praljka u mnoštvu komentara na te događaje iskočilo je ime Gorana Beusa-Richembergha. Naime, ovaj saborski zastupnik GLAS-a i nekadašnji član HSLS-a javno se usprotivio da sjednica Sabora započne minutom šutnje za pokojnog Praljka.

”Samoubojstvo je izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac. Pokušaji koji dolaze iz vrha HDZ-a da se Hrvatski sabor instrumentalizira tako da na sutrašnjem nastavku sjednice nekom posebnom izjavom odbaci pravomoćnu presudu Haaškog tribunala te da se za osuđenog ratnog zločinca održi minuta šutnje potpuno su neprihvatljivi i skandalozni. GLAS u takvom dezavuiranju Hrvatskog sabora neće sudjelovati!”, poručio je putem svog Facebook profila Beus-Richembergh.

Loading...

I dok se hrvatska javnost zgražala nad njegovom bešćutnosti malo smo ‘prokopali’ po prošlosti vrlog zastupnika te ustanovili da za njega to nije ništa novo niti neuobičajeno.

Naime, Goran se u prošlosti čak odrekao svog podrijetla po ocu te promijenio prezime iz Beus u Beus-Richembergh radi osobnih probitaka. Naš portal u posjedu je dokumenta kojim je donijeto rješenje da mu se odobrava promjena prezimena. Dogodilo se to još u vrijeme bivše Jugoslavije, a „junak“ naše priče imao je tada tek 20 godina. Goran Beus rođen je 31. srpnja 1965. u Splitu u obitelji oca Edhema i majke Marije, a prema nekim navodima njegovo rođeno ime je Emir Tahirović.

Iako mlad Goran se već tada, očito, sramio svog podrijetla te se promjenom prezimena počeo prikazivati kao pripadnik njemačke manjine, a jedno vrijeme i kao Židov. Oba ova njegova pokušaja ubrzo su ‘provaljena’ od strane pripadnika tih manjina.

Osim hrvatskog, dalmatinskog, bošnjačkog, njemačkog ili židovskog identiteta, Beus je osamdesetih koketirao i sa srpskim, o čemu svjedoče njegovi sukobi s velikogoričkim medijima gdje se kao pripadnik njemačke manjine kandidirao na lokalnim izborima. Naime, u veljači 2006. Hrvatski list iz Zadra objavio je navodni popis suradnika nekadašnje Uprave državne bezbjednosti (Udbe). Među mnoštvom imena našao se i stanoviti Goran Beus s kodnim nazivom “Odisej”. Tu vijest odmah su prenijeli velikogorički listovi, a lokalni HDZ-ov dužnosnik Ante Šimunović Beusa je na sjednicama gradskog poglavarstva optuživao za suradnju s tajnom službom nekadašnje Jugoslavije, navodeći čak ime osobe koja je Beusa navodno zavrbovala i točan period njegove suradnje s Udbom.
Ta bi epizoda iz Beusove biografije zbog manjka dokaza i sumnjive vjerodostojnosti navedenog popisa možda i bila zaboravljena, da u studenom 2007. mjesečni list Glasnik Turopolja nije objavio zanimljivu priču iz Beusovih srednjoškolskih dana. Po njoj, Beus se tijekom srednjoškolskog razdoblja u Splitu predstavljao kao Srbin, što je kulminiralo slučajem iz veljače 1984., kad je dvije učenice brodograđevinske škole u Splitu optužio za ”ustaštvo” i ”poticanje na klanje Srba”, a sve zbog prikaza opere “Nikola Šubić Zrinski” objavljenog u školskim novinama Brodograđevinac.

Naime, te godine je nakon dugog niza godina u HNK Split postavljena navedena opera, a dvije šesnaestogodišnje učenice napisale su prikaz u kojem su istaknule da je najveći pljesak publike izazvala arija “U boj, u boj” i čin ljubljenja hrvatske zastave. Dva mjeseca kasnije, u travnju 1984. Goran Beus, tada maturant i omladinski aktivist, u godišnjaku maturanata napisao je članak u kojem se obrušio na autorice teksta o operi Zrinski, nazivajući ih ustašama, a tom prilikom napao je i nastavnicu koja je bila urednica školskog lista. Zbog Beusovih optužbi, dvije učenice morale su promijeniti školu, a nastavnica je završila na bolovanju zbog živčanog sloma i pritisaka.

Nadalje, od 1989., pa tijekom cijelog Domovinskog rata bio je predsjednik Ferijalnog saveza Hrvatske, organizacije koja je povezivala nekoliko hrvatskih hostela, a iz biografije nije jasno gdje je boravio od 1989. do 1993., a politički protivnici optužuju ga da je period stvaranja hrvatske države proveo u Beogradu. Štoviše, prema nekim navodima je u Beogradu bacao cvijeće na tenkove koji su išli na Hrvatsku.

U veljači 2008., kad je već postao saborski zastupnik, lokalni mediji u Velikoj Gorici otkrili su još jednu zanimljivost iz Beusove biografije: lažno predstavljanje. Naime, u stranačkim dokumentima HNS-a on je za sebe napisao da ima VSS, no provjerom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu utvrđeno je da to nije točno: Beus je studij politologije upisao 1985., no već dvadesetak godina ondje se vodi – kao apsolvent. Na službenim stranicama Hrvatskog sabora za Beusa pak piše “SSS suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama”. Ipak, u tužbama koje je podnio protiv Glasnika Turopolja i Radija Velike Gorice, Goran Beus priložio je zamorno opsežan životopis u kojem sebe navodi kao stručnjaka za ”mobilnost mladih”, ma što god to bilo, a spominje i da je ”oženjen i koautor dvojice sinova”.

Eto, u ovim kratkim crticam iz života cijenjenog saborskog zastupnika i sami možete vidjeti koliko je dotični vjerodostojna osoba i koliko se uopće njegovim mahnitim istupima može davati na značenju. Ipak, dok je god u našoj politici ranih Beusa i njemu sličnih treba biti oprezan i upozoriti javnost tko se krije iza lica uglađenih političara tzv. Građansko-liberalne opcije.

  • Ivan Hodak

    Što je rajo, no koment, a prpa od tužbi. Ja ću prvi, sam tekst govori sve o liku koji ne zna tko je i što želi biti. Ali zato sjedi u Saboru i prima naše kune, i taj nama popuje što je što. E jebem te državo. Bog i Hrvati, i to oni koji znaju da su hrvati, a ne domoljubne izdajice!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

  • Ivan Durman

    Čuvaj se poturica,janjičari su bili gori od turaka

  • Beate Dunn

    Ako je “Beus” blefer onda ga treba raskrinkati do daske ..Došla su vremena da u RH svatko može svašta reći, mediji mogu pisati apsurdne gluposti i transparentno manipulirati lažima, u Saboru mogu biti zastupnici ljudi nižeg od prosjeka IQ-a, suci suditi suprotno logici zdravog razuma….Ako je to zasluga EU načela “tolerancije i ravnopravnosti različitih stajališta” pod cijenu negiranja istina zdravog razuma” onda RH korača putem odsustva istine i razuma – putem propasti koji je kao načelo u praksi inaugurirala i nametnula gospođa Merkel zajedno s J.P.Juncker-om i M.Schulz-om…EU je prepuna kontrastnih “načela” koja su suprotna istini i logici….Trebamo funkcionalnu pravnu državu pod hitno

  • Pingback: Otac Beusa Richembergha bio osumnjičen za ratni zločin nad civilima u logoru kojim je upravljala Armija BiH? – PORTAL DNEVNIH NOVOSTI | Glasilo hrvatskih branitelja()

  • Robert Burgler

    govno balijsko

  • lobel

    Nije toliko ptoblematican on nego oni koji sve znaju o njemu za njega glasuju.