Prekomjerno granatiranje Milorada Pupovca

0
679
youtube.com/screenshot

Još jedna vjerodostojna i energična reakcija Plenkovića

Čemu se sad svi čude? Umjesto da smo davno uveli vize za “građane” susjedne, prijateljske i nesvrstane BiH i maksimalno zakomplicirali postupak njihovog dobivanja, pa neka onda Komšić tuži kog mu volja za Pelješki most, hrvatski dužnosnici na bosanske bezobrazluke ostaju mutavi kao i uvijek. Hrvate u BiH ta mjera ne bi pogodila jer imaju hrvatsko državljanstvo.

Loading...

Umjesto da smo davno zaprijetili otkazom ugovora o Luci Ploče i cestovnom i pomorskom blokadom BiH dok ne prestanu s majorizacijom i pritiscima na Hrvate i primitivnim varanjem na izborima – mi pričamo o potrebi dobrosusjedskih odnosa i molimo ih da više ne varaju ovako grubo na izborima. Umjesto da dužnosnicima iz BiH zatvorimo sva vrata i uvedemo sankcije državi koja grubo krši ljudska i nacionalna prava naših sunarodnjaka i sugrađana koji tamo žive, mi ih nekako radije dočekujemo nego predstavnike dijaspore.

Ima li Plenković što konstruktivnije za reći od “ponovno smo se zahvaljujući pozitivnom pravnom okviru koji postoji u BiH doveli u situaciju da pripadnici jednog konstitutivnog naroda na teritoriju Federacije biraju predstavnika u Predsjedništvu drugom narodu” i “mislim da to nije dobro i da je cilj svih u BiH da se sva tri konstitutivna naroda osjećaju dobro i da su privrženi svojoj domovini Bosni i Hercegovini”?

On misli? Što je on uradio da se to ne dogodi, a znalo se da će se dogoditi? Ili, poput napušenog i neukog Pernara, smatra da se interesi Hrvatske štite u krugu od dva kilometra oko Banskih dvora? Interesi Hrvatske se štite, između ostalog, u BiH – kao što se uostalom interesi Srbije brane i u Hrvatskoj, jer u njoj ima Srba.

Umjesto toga, mi imamo premijera koji ne može izreći ni najblažu osudu bizantinskog spletkaroškog bezobrazluka, prijevare najniže vrste uz cerenje u lice, bez da odmah apologetski ne pozdravi održavanje izbora u BiH! Kao da živimo u jugoistočnoj Aziji gdje izbori nisu uvijek i svugdje pravilo! On, umjesto da ospori legitimitet i legalitet izbora i tuži BiH Europskom sudu za ljudska prava – čestita svima koji su izabrani i ispali kako će „Zagreb nastaviti dobru suradnju s bosansko-hercegovačkim institucijama“!!

Čak je i američka veleposlanica u „tamnom vilajetu“ Maureen Cormack pred nepunih mjesec dana otvoreno rekla kako političari u BiH vode predizbornu kampanju šireći laži te sijući strah i mržnju, pri čemu je posebno apostrofirala četiri stranke – Komšićevu Demokratsku frontu (DF), Dodikov SDS, također srpski „socijaldemokratski“ SNSD i bošnjačko-islamističku SDA kao one koje vode „iznimno agresivnu, ratnohuškačku kampanju“, i naglasila da je u BiH potrebno promijeniti Izborni zakon u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, kako se ne bi više događalo da Bošnjaci kao brojniji, Hrvatima prijevarom biraju njihovog člana Predsjedništva.

Naime, ideja „građanske“ Bosne za koju se zalaže Komšić je zapravo preslik „građanske“ SFRJ za koju se zalagao Sloba Milošević, gdje bi važio princip jedan čovjek – jedan glas, pa bi deset milijuna Srba uvijek izabralo svoje ljude u parlament i predsjedništvo.

No, umjesto konkretnih mjera protiv BiH, mi smo čuli kako Premijer izgovara: “Nas puno toga veže za BiH, svi naši potezi, osobito u vrijeme ove vlade, bili su vrlo prijateljski i otvoreni prema cijeloj zemlji i prema svim njezinim institucijama”. Tako to završava kad se politika Hrvatske i HDZ-a u BiH svodi na grabež i uhljebivanje „svojih“, a politika u RH prema Hrvatima u BiH se svodi na financiranje 350 HKUD-ova koje nerijetko vodi uhljebljeni stranački kadar, i naravno, na pljuvačinu po „Bosancima“.

Šamaranje Plenkovića

Plenkovićev komentar izbora u susjednoj, prijateljskoj i nesvstanoj BiH nije mogao ništa drugo niti polučiti osim onog što je polučio  – poštene verbalne šamarčine koju mu je zalijepio novoizabrani član Predsjedništva te, recimo, „države“ – Željko Komšić. On je i blago anemičnu i uvijenu kritiku prijevare birača proglasio, u staljinističkom stilu, „nedopustivim miješanjem u unutarnje stvari druge države“ i poručio Plenkoviću da umukne, a sama činjenica da EU na izbornu prijevaru u BiH nije reagirala puno govori o statusu koji Hrvatska uživa u EU.

Radi se o čovjeku koji je otvoreno protiv konstitutivnosti Hrvata u BiH, a u tročlanom Predsjedništvu BiH bi trebao braniti upravo to – njihovu konstitutivnost i njih same kao jedan od tri konstitutivna naroda. Pritom ga, ironije li, u tome da oduzme konstitutivni status Hrvatima sprječava jedino Dodik, koji srećom po Hrvate mrzi integralnu BiH „bez nacija“ više nego što mrzi Hrvate. Za razliku od Komšića koji je uradio sve da u izbornoj kampanji odbije Hrvate jer je znao da će za njega glasati Bošnjaci – koji, da ironija bude potpuna, nikad ne bi glasali za njega kao za svog predstavnika, već su ga samo iz čiste mržnje natovarili Hrvatima.

Radi se o čovjeku koji je, nakon što je Predsjednica u intervjuu za Deutsche Welle napomenula kako se “Hrvatska doista bori za konstitutivnu jednakopravnost Hrvata u BiH”, no da u Europi svi pomalo “dižu ruke od BiH”, za istu rekao da „promovira rasnu i etničku diskriminaciju dok pjevuši ustaške pjesme“. A ni ona nije adekvatno reagirala na njegov izbor.

Radi se o čovjeku koji je već ranije najavljivao da će u slučaju izborne pobjede tužiti Hrvatsku, što je logično kad već mi nismo tužili njih, a trebali smo, za manipuliranje Izbornim zakonom. Njega su pisali zapadnjaci, pod pretpostavkom da u BiH žive donekle normalni ljudi koji neće zloupotrijebiti mogućnost da, recimo, Bošnjaci glasaju za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Pišući zakon oni su polazili od sebe i svoje političke kulture koja, kako god povremeno bila debilna, ipak ne dopušta takve cirkuse.

U Bosni, gdje se spletka i prijevara baš i ne smatraju nečim problematičnim, nego se na to gleda u stilu „a jesam te“, i gdje je politička kultura otprilike na razini Otomanskog carstva, takvo nešto očito ne funkcionira, i to je jasno svima osim hrvatskim političarima. A sukrivac za svoj poraz je i sam Čović, jer u one četiri godine dok je bio u Predsjedništvu nije inzistirao na promjeni Izbornog zakona: Iako su sve općine s hrvatskom većinom glasale za njega, izgubio je izbore. Nije ni čudo kad je Komšić premoćno pobijedio u Sarajevu, Bihaću i Bosanskoj Krupi u kojoj živi četvero Hrvata. A to već davno nisu hrvatski gradovi, očito.

Dakle, u Zagrebu imamo jednog Pupovca, koji se zadnjih godina profilirao kao ekstremni antihrvat i koji štiti interese Srba u Hrvatskoj krajnje agresivno. Taj i takav Pupovac praktički upravlja Vladom RH u ime manjine od 4% stanovnika. U Sarajevu imamo jednog Komšića koji je ekstremni antihrvat i koji štiti interese Bošnjaka u BiH, a nastupa u ime Hrvata koji u BiH nisu manjina nego konstitutivni narod.

I dok u Zagrebu Milorada „niko ne sme da bije“, ni verbalno ni bacanjem gavunića prema njemu u znak prosvjeda, dotle se Hrvate koji se zalažu za opstanak, goli fizički opstanak, Hrvata u Vojvodini ili u Hercegovini tretira kao ustaše i nacionaliste koje „svako sme da bije“ jer su – ustaše. Jako dobro, to je nama naša borba dala, da imamo Pupovca za maršala. I Komšića, koji je Hrvat koliko i Ana Brnabić i kojem je jedino hrvatsko što ima u sebi metak HVO-a, za predstavnika Hrvata u BiH. Čestitke HDZ-u i ostalim sudionicima i kreatorima hrvatske politike na fantastičnim uspjesima.

Bosansko more

Ako se sjećate priča o potrebi gradnje nadvožnjaka preko Slovenije na sredini kojeg bi bio vidikovac s kojeg puca čeznutljiv pogled na sinje more, ili o tome da su gradnjom hotelskog bazena u Portorožu povećali svoje teritorijalne vode za 30%, ili ako kao i svi normalni građani smatrate da su zahtjevi Slovenije da granica na moru, suprotno svim međunarodnim pravilima igre i pravu, ne slijedi onu na kopnu, tj. ne ide linijom sredine, nakaradni i ne bi prošli niti na jednom sudu, zbog čega je sud Slovenija i željela pod svaku cijenu izbjeći pribjegavajući arbitraži, što tek možete reći o tvrdnjama Željka Komšića?

On je ustvrdio da je more između hrvatske obale i hrvatske obale – Bosansko teritorijalno more. Vrlo živopisno i originalno tumačenje prava mora, valja priznati. Tako je hrvatski Neum, kojeg je Tito bez nekog posebnog razloga poklonio BiH – bilo zato da bi i ta republika mogla reći da bar formalno ima izlaz na more, bilo zato da presječe teritorijalni kontinuitet Hrvatske – postao instrumentom antihrvatske politike Sarajeva.

Hrvatska je sama sebi poskupila gradnju mosta dižući ga na takvu visinu da ispod njega mogu proći najveći današnji tankeri i kruzeri – nepotrebno, jer takvi brodovi ionako ne mogu ući u Neumski kanal. Preplitak je, i preuzak. I usto se u kanalu zbog ušća Neretve nalazi vrlo osjetljiv ekosustav, pa i zato nikakva luka tamo ne dolazi u obzi. Neum uopće niti nije luka, niti bi to ikad mogao biti jer nema željeznicu niti ju je moguće uz prihvatljiv trošak dovesti – BiH ima luku Ploče, koju smo im – opet, nepotrebno – pristali iznajmiti na 99 godina.

Koji je onda smisao takve politike Bošnjaka, da se bune protiv gradnje mosta koji im ni na koji način ne smeta? Zbog neke bošnjačke buduće ratne flote? Mogli bi im je potopiti gađajući je kamenjem iz praćke s obje strane Neumskog kanala, dakle to nije razlog. Most tu ne igra ulogu. Zbog kontrole tko uplovljava u Neum? To isto tako možemo bez mosta. Situaciju s tankerima i eventualnom „lukom Neum“ sam već gore objasnio.

Bošnjački političari svoje protivljenje mostu obično objašnjavaju time što žele „pravo nesmetanog pristupa međunarodnim vodama u Jadranskom moru“, što ili nije istina ili nemaju pojma o čemu pričaju. Most, naime, to pravo ni na koji način ne ograničava, a pravo nesmetanog pristupa ne podrazumijeva nikakve koridore. Isto tako, oni, slučajno ili namjerno, brkaju „određivanje granice na moru“ – izgleda da bi svatko od susjeda određivao nešto što je određeno samo po sebi kopnenom granicom, pravo nesmetanog pristupa otvorenom moru, i gradnju mosta. Što su tri različite stvari. Ali eto, vidjela raja u Sarajevu da se Hrvate može uzeti za budale, ako mogu Slovenci što ne bi i oni.

Prekomjerno granatiranje Milijana Brkića

Ljevica se blesavo ceri na medijski linč Milijana Brkića, a i dobar dio HDZ-a. Branimir Pofuk, beskrajno naivan kakav već jest, piše kako je, je li, u redu da se HDZ obračuna s negativnim pojavama tipa Brkića kad ih je već stvorio.

No, negativna pojava nije Brkić, što god mislili o njemu. Nije Brkić taj koji je opasan po demokraciju, ni po Hrvatsku. Nego činjenica da se metodom medijskog linča, temeljem poluinformacija i selektivno u javnost puštenih informacija, može odstrijeliti bilo koga. Tragedija je da jedan „Nacional“, koji je bio medijski pokrovitelj neuspjelog puča Mesić-Manolić protiv Tuđmana i medijski pokrovitelj uspjelog puča protiv Karamarka, koji se tiska u sedam tisuća primjereka a proda u dvije i pol po broju, nedovoljno za tiskaru i plaću jednog novinara, može na takav način upravljati hrvatskom političkom scenom.

Oni vole koristiti pojmove poput „paraobavještajno podzemlje“, no taj pojam je najprije primjenjiv upravo na njih: pokojni Pukanić nije bio samo novinar koji je pisao o kriminalnom i udbaško-obavještajnom miljeu u Hrvatskoj, već i dio tog miljea, što mu je omogućilo život na visokoj nozi koji sigurno nije financirao od prodaje niskotiražnog „Nacionala“. Zato je  „Nacional“ uvijek imao dobre veze u podzemlju, kako obavještajnom, tako kriminalnom.

I tako, imamo situaciju u kojoj se Hrvatima u BiH događa jedan Komšić, što je kao da Srbe u Hrvatskoj predstavlja Zlatko Hasanbegović, a ispada da je najveći problem Hrvatske to što neka prostitutka ima Brkićevu sliku u mobitelu. I što je neka druga prostitutka u „neformalnom razgovoru s policijom“ rekla da joj je svodnik rekao da je čovjek koji ga je zvao da mu kaže da je pod istragom, Milijan Brkić. Što nije ponovila na službenom ispitivanju pa je to pravno gledano nepostojeća izjava.

A mene bi od toga kako je i zašto Brkićeva slika dospjela u mobitel prostitutke više zanimalo kako je i zašto dokumentacija o istrazi koja je nestala iz DORH-a  završila u „Nacionalu“. Odnosno, tko je dao spis „Nacionalu“ u svrhu obračuna s političkim protivnicima. Kad saznamo tko je on, saznat ćemo i tko je pravi neprijatelj.

Naknadna pamet Bože Petrova

Božo Petrov ima nepogrešiv populistički instinkt, zna kad što treba reći da to kod naroda upali. Samo je problem što zbog te osobine obično Božo Petrov od danas, bude u koliziji s Božom Petrovim od jučer, a samo Bog zna što će misliti Božo Petrov od sutra. Tako je jedan dan protiv lustracije, drugi dan mu je HDZ kriv što je nije bilo. Jedan dan je katolik, drugi dan baš i ne. Jedan dan je veliki Hrvat, drugi dan je protiv nacionalizma.

Sad je pak izjavio kako Komšić ne smije biti službeno primljen u Zagrebu, i kako Hrvatima u BiH treba poslati poruku kako nisu sami. „Željko Komšić, za razliku od sramotne suradnje koju je u prošlosti imao s određenim hrvatskim političarima, ne smije biti primljen u Zagrebu kao predstavnik Hrvata jer on to nije!“, kaže Petrov. Što je manje-više u redu, iako je izrečeno tako da se jasno vidi da je namjera te izjave preko Komšića diskreditirati „određene hrvatske političare“, i probati ušićariti koji glas.

Ali treba se sjetiti kako je njegov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, čija je jedina kompetencija za tu dužnost bila ta što je Petrovljev „zemo“ i „jaran“,  svijećom tražio Hercegovce koji su prijavljeni u Hrvatskoj, a ne žive ovdje za stalno. Išao po kućama. Kog taj dan nema doma – pedala, briše se s popisa birača. E sad, to što neki ljudi žive pomalo s obje strane granice, dijelom ovdje dijelom ondje… što to njega briga.

Stvar bi se još dala razumjeti kao čišćenje biračkih popisa da se jednako postupilo u krajevima gdje jednom u četiri godine masovno slijeću „Lasta“ autobusi s biračima Milorada Pupovca koje dovoze na birališta za nešto sitno eura, „sendvičari“ koji odrađuju za dnevnicu i ručak. Ali nije. Cilj je, jasno, bio oslabiti HDZ kako bi porastao politički utjecaj Mosta, što je čista zloporaba policije. No, nitko to nije tako protumačio.

Dakle, Božo Petrov koji je ne tako davno i to sred Sarajeva izjavljivao kako je protiv trećeg entiteta, sad nastupa kao zaštitnik Hrvata u BiH. Vjerodostojno kao i HDZ. Vjerodostojno kao i njegova izjava o nekoaliranju, ovjerena kod javnog bilježnika.

Teško breme Hrvatske

Milorad Pupovac je postao stvarno ljigav i antipatičan do boli. Njegovo cmizdrenje je prešlo sve granice lošeg ukusa i preraslo u patetično naricanje dostojno babe narikače na sprovodu u južnoj Srbiji. Nakon što je prošlog tjedna brutalno napadnut kriškom limuna i s dva gavunića, ostao je strahovito razočaran time što policija nije utvrdila da postoji element bilo kakve nacionalne mržnje i da je čovjek koji je svoj prezir prema Pupovcu izrazio bacanjem otpadaka na njega posve apolitičan, a motiv taj što je Pupovac glumio velikog zavodnika pred njegovom suprugom. Dobro je i prošao, jer nije baš pametno udvarati se ženama ultimate fight boraca.

No, umjesto da izmoli koju zahvalnicu u pravoslavnoj crkvi što mu je glava još na ramenima i kosti cijele, on nastavlja s provociranjem, pa je tako na zadnjoj naslovnici propagandnog antihrvatskog glasila „Novosti“ koje kontrolira, na leđima jadnog našeg državnog Srbina mučeničkog izraza lica, Hrvatska nacrtana kao kombinacija Aliena, škorpiona, žohara i tko  zna čega.

Dakle, ne samo da milijunima kuna uzdržavamo državnog Srbina, skupo mu plaćamo njegove NovSSti (do nedavno su u url-u bila dva s, posve adekvatno metodama propagande kojima se služi!), nego taj državni Srbin, koji nas košta više od svih  državnih audija, maltretira i verbalno zlostavlja Hrvate na čijoj grbači (pre)dobro živi  da bi onda kukao kako ga ustaše genocidišu i kako on na svojim nejakim i težačkim leđima nosi tu nakazu od Hrvatske, otrovnu i malignu, koja postoji očito samo zato da bi mučila jadne Srbe.

Ako je i od Milorada, previše je. No, on zna da to može, da mu to prolazi, jer ga štiti Plenković, njegovo zlato.

Budimo realni: Aleksandar Vučić je Šešeljeva osobna kuja, „personal bitch“. Milorad Pupovac je, što je Vučić više puta javno s užitkom demonstrirao, Vučićeva osobna kuja. Premijer je Miloradova osobna kuja. A taj isti premijer misli da smo svi mi tu da bismo bili njegove osobne kuje. Na vrhu hijerarhije hrvatske vlasti je Vojislav Šešelj, i zato je moguće da se u Hrvatskoj, hrvatskim novcem, objavljuju šovinističke bljuvotine poput naslovnice zadnjih „Novosti“. Takve četničke nebuloze nije bilo moguće objavljivati niti u socijalizmu. Ako to nije propaganda koja je uvod u rat i poziv na genocid nad narodom žohara i aliena, koji ugrožava jadne Srbe, onda ja ne znama što je.

Gore od toga je jedino to što postoji masu ljevičara koji i dalje, unatoč svemu, pristaju uz to njegovo pozerstvo o ugroženosti. Pritom su krajnje licemjerni: po ljevičarskoj logici, Brett Kavanaugh je seksualni zlostavljač jer ga je školska kolegica optužila da ju je pijan drpao na tulumu prije 36 godina, dok su oboje bili maloljetni, a Pupovac je ugroženi Srbin, a ne seksualni zlostavljač, jer žena od tipa koji ga je gađao gavunima sigurno laže kad kaže da joj se ovaj upucavao. Oni uvijek vjeruju „ugroženijem“, a to ovdje nije „me too“ nego Srbin.

Još jedan neshvaćeni Srbin iz ‘ajmo reći’ Hrvatske

Vjerovali ili ne – Hrvatska je imala i svoju službenu delegaciju na festivalu „Trubača iz Guče“ u susjednoj, prijateljskoj i nesvrstanoj Srbiji. O trošku Županije. A u delegaciji je bio i dožupan Primorsko-goranske županije Petar Mamula iz Delnica, koji je u prethodnom mandatu bio zamjenik župana Zlatka Komadine iz redova srpske manjine.

Dožupan je u Guči, sred Srbije, rekao kako su došli „iz jednog malog mjesta iz Gorskog kotara iz Primorsko goranske županije, iz Gomirja, iz zapravo najzapadnijeg mjesta srpskog u, ajmo reći, u Republici Hrvatskoj“.

Kad ga je zbog te izjave na sjednici Županijske skupštine prozvao HDZ-ovac Lovorko Gržac, Mamula je prvo slagao da nije tako nešto rekao: „Izjave koje govorite nisam dao, to jasno i glasno govorim s ove govornice. Molim vas da prikažete tu snimku. Nikad nisam rekao ‘ajmo reći Republika Hrvatska’, uvijek sam jasno i glasno dao do znanja otkuda dolazim i čiji sam državljanin“.

Potom je Gržac je na HDZ-ovoj konferenciji za novinare pustio videosnimku Mamuline izjave u kojoj se čuje da govori upravo ono što je Gržac rekao da je rekao. Da, i to postoji, HDZ-ovac koji ne laže.

No,  SDP-ovci su tu, umjesto da s pokriju ušima i ispričaju se, odlučili optužiti HDZ da „potpiruje vatru maliciozno interpretirajući Mamulinu izjavu“. Te kako je „svakome tko nije maliciozan jasno da se izraz ‘ajmo reći’ odnosi na prvi dio rečenice“ i, kako rekoše, na dio o Gomirju kao najzapadnijemu srpskom selu. No to nije ono što se iz videa može čuti.

Tako da ispada da i SDP ima svog Milorada Pupovca za natjecanje u srbovanju u Hrvatskoj. HDZ-ov Milorad za sad vodi u gadarijama, ali ne treba sumnjati da će se SDP potruditi sustići ih.