Talijanskim fašističkim vlastima predao je Promemoriju u kojoj izražava spremnost podvrgavanja Hrvatske talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne hrvatske države.
Odvjetnik, političar, osnivač ustaškog pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić rođen je 14. srpnja 1889. godine u mjestu Bradina kod Konjica u BiH. Doktorirao je pravo u Zagrebu te otvara odvjetnički ured. Već kao srednjoškolac počinje se baviti politikom pristupivši Čistoj stranci prava (frankovci), a nakon osnivanja Kraljevine SHS jedan je od utemeljitelja i kasniji predsjednik Hrvatske stranke prava.
Izbran je za zastupnik grada Zagreba, a zbog protu-jugoslavenskih stavova uhićen je zajedno sa još nekoliko pristalica. Na sudu je uspješno branio sebe i svoje kolege te su svi oslobođeni.
Na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka bio je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske. Istovremeno stupa u kontakt sa talijanskim fašističkim vlastima kojima je u Rimu predao Promemoriju, dokument kojim je izrazio spremnost podvrgavanja Hrvatske talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne hrvatske države.
Bio je prisutan u Narodnoj skupštini prilikom atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike, a nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1928. godine odlazi u emigraciju.
Osniva organizaciju Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (od 1933. Ustaša – Hrvatski revolucionarni pokret) čiji je cilj stvaranje neovisne hrvatske države. Uspostavlja vezu s VMRO-om (Vanjska makedonska revolucionarna organizacija) s kojom potpisuje Sofijsku deklaraciju kojom se usaglašuje zajedničko djelovanje na stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije te uništenje Kraljevine Jugoslavije. Zbog toga je u odsutnosti osuđen na smrt.
Od proljeća 1929. živi u Italiji gdje ostaje sve do uspostave NDH. U rujnu 1932. sudjelovao je u organiziranju oružanoga geriljskoga prepada u Lici (tzv. Velebitski ustanak), a u jesen 1934. u pripremi atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu. Nakon tih zbivanja talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936.–39. bio je interniran u Sieni. Neposredno nakon uspostave NDH vraća se u Hrvatsku uz talijansku pomoć te preuzima vlast kao poglavnik ustaškog pokreta i novoosnovane države.
U svibnju 1941. potpisuje Rimske ugovore kojima Italiji prepušta znatan dio hrvatske obale. Prema talijanskom i njemačkom uzoru uveo je totalitaran jednostranački sustav, naredio raspuštanje svih političkih organizacija i stranaka te pokrenuo politiku terora i organiziranja koncentracijskih logora. Politiku terora pokušao je ublažiti tijekom 1942., kada je sazvao zasjedanje Hrvatskoga državnoga sabora i dopustio uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve. Tijekom 1943. dopustio je vođenje pregovora s predstavnicima HSS-a, koje je prekinuo u listopadu iste godine.
Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje Hrvatskih oružanih snaga prema Austriji pred nadirućim partizanskim jedinicama. Vojsku i civile u povlačenju napustio je u Rogaškoj Slatini, sklonio se u Austriju, a poslije je preko Italije otišao u Argentinu. Tamo nastavlja političko djelovanje osnivanjem Hrvatske državotvorne stranke, a zatim i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta. U travnju 1957. jugoslavenski je agent na njega izvršio atentat i teže ga ranio. Kako bi izbjegao izručenje Jugoslaviji, Pavelić je ilegalno napustio Argentinu te se sklonio u Španjolskoj, gdje je umro 1959. godine.