Žrtva nakaradnog Ovršnog zakona može postati svatko od nas, pa tako i osobe koje su nekada obavljale značajne dužnosti u hrvatskoj privredi i gospodarstvu. Razgovarali smo s Vinkom Dumičićem, nekada uspješnim direktorom koji je radio u najpoznatijim hrvatskim kompanijema. Bio je svojedobno i direktor sektora za razvoj Plive, a kasnije i potpredsjednik Coca-Cole u Hrvatskoj. Dugi niz godina, bio je i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske gospodarske komore. Nakon karijere koju je proveo na menadžerskim pozicijama u najvećim hrvatskim tvrtkama pokreće privatni biznis i bavi se poslovnim savjetovanjem. U početku, posao je išao dobro, a onda je pogriješio i prihvatio neke klijente koji nisu uvijek imali najbolje namjere. Njegov slučaj je unikatan, jer, iako nije posudio nikakav novac od svog neformalnog poslovnog partnera, isti ga temeljem sumnjivih ugovora traži iznos od nevjerojatnih 420.000 eura! Putem tih ugovora i FINE, sjeo mu je i na privatnu imovinu. Taj bivši klijent ovaj iznos traži zbog navodne materijalne štete koju je pretrpio zato što Vinko Dumičić nije realizirao posao na koji se obvezao.
Konkretno, radi se o kupnji tvrtke čiji su vlasnici i centrala u Austriji. Dumičić je zbog nedostatka novca odustao od kupnje ove tvrtke i sada ga za poslovnu štetu ne tuže vlasnici iz Austrije, nego osobno njihov direktor F.K.J. (50) iz Zagreba, zbog navodnog gubitka provizije prilikom prodaje koja se nikada nije ostvarila. Gospodin Vinko Dumičić predao nam je kompletnu dokumentaciju iz koje je vidljivo kako nikakva poslovna šteta nije nastala zbog neostvarenog posla, odnosno da nema nikakve pravne osnove i ugovora o proviziji, kao ni službene ponude drugog mogućeg kupca, koji je odustao radi ponude gospodina Dumičića. U praktičnom smislu ispada da se ništa nije dogodilo, a opet, iz dokumentacije koju posjedujemo, jasno je da tužitelj potražuje iznos od 420.000 eura, kao i da temeljem tog „duga“ pokušava preuzeti sve nekretnine u vlasništvu Vinka Dumičića.
Situacija dramatično podsjeća na slične slučajeve koji su završili tragično. Nekada uspješan poduzetnik Davor Cepetić počinio je samoubojstvo nakon neizdrživog pritiska i prijetnji od strane Sebastijana Chakua. Sudski epilog terora nastupio je tek nakon tragedije. Vinko Dumičić nalazi se u teškom zdravstvenom i psihičkom stanju. Danas shvaća kako nije smio popustiti nad ucjenama i prijetnjama. Ipak, samo on zna, što je sve proživio zadnjih godina.
Zašto ste potpisali takve ugovore?
Imao sam iskrenu namjeru kupiti tvrtku, ali nisam uspio dogovoriti potreban zajam. Čitavo vrijeme na mene je pravljen nezamisliv psihološki pritisak i kod mene se stvorio veliki strah od mogućih posljedica propasti cijelog posla. Osjećao sam i krivnju što nisam ranije dovoljno objasnio kako postoji mogućnost da se čitava stvar neće realizirati i tražio razna rješenja, ali nisam uspio.
Što se onda dogodilo?
“Tada su uigranom metodom gospodin F.K.J., inače direktor hrvatskog predstavništva austrijske tvrtke koja se bavi prodajom autodijelova i njegov odvjetnik M.N. počeli igru dobrog i lošeg “policajca”. F.K.J. me zvao i prijetio, a jednom prilikom mi je u svom automobilu u koji sam ušao nakon verbalne prijetnje pokazao pištolj, za koji navodno ima dozvolu te mi rekao kako za njega nema dalje. Bio je veoma ozbiljan i naglasio mi kako je spreman ubiti ne samo mene, nego i članove moje obitelji, ako ne napravim sve što se od mene traži. Spomenuo je da zna gdje mi kćer radi i zaprijetio kako bi je mogao posjetiti. Nakon takvih susreta, zvao bi me njegov odvjetnik koji bi tvrdio da on smiruje svog klijenta, ali da ne može garantirati kako će sve proći dobro, ako nastavim odugovlačiti.
Jeste li ovaj slučaj prijavili policiji?
Nikada nisam bio u politici i ne uživam ničiju zaštitu, a kao bivšeg predsjednika Nadzornog odbora HGK-a za vrijeme Nadana Vidoševića, nekima sam automatski sumnjiv, ili me ne vole jer misle kako pripadam nekakvoj poslovnoj eliti. Ništa od toga nije istina. Svoj posao, kao i dužnosti u Komori, obavljao sam savjesno i časno. Na žalost, puno toga je u percepciji. Smatram da policija nije dovoljno ozbiljno shvatila moj slučaj. Prijavio sam sve i očekivao da će se pritisak smanjiti, ali nakon kraće stanke, situacija se dodatno pogoršala. Česti telefonski pozivi, uznemiravanje i zvonjenje na vrata, prijetnje, dok mi se u isto vrijeme temeljem tih ugovora pokušava oteti kompletna imovina.
Kako je moguće da nečija privatna imovina završi na „bubnju“ bez postojanja ikakvog financijskog dugovanja, ili posudbe novca?
Na trenutke, sve što mi se događa izgleda kao ružan san. Na račun su mi sjeli preko Fine; naime Fina ne ispituje istinitost činjenica navedenih u prisilno sklopljenim ugovorima. U pravnoj državi, gospodin F.K.J. najprije bi trebao dokazati poslovnu štetu, što ne može, a tek onda tražiti obeštećenje. Čini se nelogično i nemoguće, ali u Hrvatskoj izgleda i takve stvari prolaze ispod radara. Ovdje se više ne radi o meni, nego o mojoj obitelji i zato sam odlučio ići do kraja. Obavijestit ću sve domaće i europske institucije o slučaju, od Odvjetničke komore do europskih nadležnih sudova, kao i vlasnike u Austriji te čitavu dokumentaciju dati na javnu objavu. Mislim kako će javnost, pogotovo stručna, biti šokirana cijelom pričom i nadam se kako će iz svega naše društvo i država izvući neku pouku.
Zašto ste se odlučili za javni istup?
Plašim se za svoj život. Ti ljudi ne prežu ni od čega i ako osjete da gube bitku preko institucija, mogli bi ostvariti prijetnje. Oni su zapeli da mi uzmu sve i unište me do kraja. Ne samo da žele mene pretvoriti u beskućnika, nego i moju djecu, a to ne mogu dopustiti. F.K.J. mi je s pištoljem poručio da za njega nema dalje, a sada isto poručujem i ja njemu. Došao sam do samog kraja i dotaknuo dno. Nema dalje za mene. Mogu me jedino ubiti.
