Jedan od najvećih vukovarskih heroja.
Blago Zadro, simbol je otpora vukovarske tragedije, riječ je o heroju s Trpinjske ceste i zapovjedniku koji nije doživio oslobođenje svojega grada. Zadro je poginuo braneći Vukovar, kod Trpinjske ceste u Borovom naselju 16.listopada 1991.godine, gdje je bio zapovjednik obrane, pokošen je rafalom iz puškostrojnice, dok je hrabro svoje suborce vodio u akciju, a u to je vrijeme imao svega 47 godina. “Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja”, rekao je tog dana legendarni prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu.
Biografija kaže da je Blago rođen 31. Ožujka 1944 godine, u Ledincu, nedaleko od Gruda u Bosni i Hercegovini, a s obitelji u Borovo Naselje dolazi kao desetogodišnjak, ondje završava osnovnu i srednju školu. O životu ovoga heroja govori se i u knjizi ‘Prvi hrvatski general Blago Zadro’, gdje je o njemu progovorio mlađi brat Stanko tvrdeći da je ovaj general cijenio i poštovao druge, ali na Hrvatsku nije dao. Blago je tvrdio da je Hrvatsku potrebno odvojiti od Jugoslavije, jer Srbi žele stvoriti veliku Srbiju, a Hrvati se moraju naoružati, te će biti svoji na svome. Kako je situacija bivala sve oštrija, teko se i Blago pridružuju aktivnom sastavu vinkovačke policije, radeći na organizaciji obrane svojega Vukovara.
Blaginu snažnu moć strateškog promišljanja potvrđuje 14.rujan 91-godine, kada je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage kojE su pošle u opći napad na Vukovar, međutim već 16.listopada iste godine, Srbi mijenjaju strategiju, a hrvatske pozicije napadaju s boka, jer su po svemu sudeći bili upounati s time gdje su spojevi jednici, prešli su Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge, prodrli tenkovima i fizički odvojili Vukovar i Borovo Naselje. Preko Vuke ulaze u Lužac, agresori su došli i do Vinogradske ulice i obrani prišle s leđa, a Zadro je prema istoj ulici krenuo sa šest suboraca pozivaući po ubrzanom postupku i Turbo vod, čiji je zapovijednik bio njegov sin Robert.
Oni koji su držali položaje u spomenutoj ulici, Zadru nisu upoznali s najbitnijim podatkom, da su već pobjegli te sa su srpski tenkovi i pješadija ušli u iswti pa je Zadro krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola vinogradske. ”Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu, Blago je već ležao mrtav ”, ispričao je svojedobno za 24sata pripadnik Turbo voda Stipo Mlinarić, a priču o Blagi pričao je i Josip Šego govoreći da je i Blagin drugi sin Tomo htio s njima krenuti, međutim otac mu nije dao.
”Kao da je predosjećao, Tomo je ocu davao pancirku, ali ga je Blago odlučno odbio riječima: ‘Zaštitni prsluk nemaju ni oni, neću ga ni ja!’. Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su rafali iz mitraljeza. Tijelo Blage Zadre izvukli su tek poslije žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u štab”, pričao je Šego za isti medij. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt. Poslije Blagine smrti nastavljene su žestoke borbe za Vukovar, a Blago postao svojevrstan i neupitan simbol toga dana.