Dok odvjetnik Anto Nobilo, promovira svoju knjigu „Obrana“, njegov bivši klijent Davor Dragičević, nalazi se u pritvoru. Tamo je završio radi nejasne optužbe ugrožavanja javne sigurnosti, što je pojam i kazneno djelo, vrlo širokog i slobodnog tumačenja.
Prebjezi iz Zagreba, vedre i oblače Banja Lukom
Na prvi pogled, događaji u Banja Luci, ne bi trebali uznemiriti nikoga u Zagrebu. Doduše, neki mediji, redovito izvještavaju o zbivanjima, ali ih ne povezuju s Hrvatskom. Ipak, pojedine veze su mnogo dublje i snažnije, od same zemljopisne blizine Banja Luke i Zagreba. Banja Luka je danas glavni centar bivših udbaša i kos-ovaca, utočište u koje su bezbrižno ulagali prljavi novac, a vlastitu djecu postavili na visoke dužnosti, u državnoj administraciji Milorada Dodika. Dio hrvatske javnosti, sjeća se Branka Traživuka, ključne osobe Kos-ove operacije „Labrador“. Traživuk je uhićen u rujnu 1991 i onda razmijenjen. Jedno vrijeme, živio je u Vojvodini, a onda se preselio u Banja Luku. Kasnije se zaposlio u naftnoj kompaniji čije je vlasnik Vanja Špiljak, sin Mike Špiljka, političkog nalogodavca ubojstva Stjepana Đurekovića. Sjedište tvrtke je u Švicarskoj. Ove informacije, svojedobno je potvrdio i bivši potpukovnik KOS-a Ljuban Karan. U drugoj tvrtki, koja se bavi proizvodnjom namještaja, zaposlen je i Slavko Malobabić, glavni strateg operacija „Labrador“ i „Opera“ .
O svemu navedenom, pisao je i Nebojša Vukanović, neovisni novinar i političar iz Trebinja. Između ostalog, Vukanović piše:
„Malobabić je radio kao predsjednik Skupštine poduzeća ‘Standard AD’ iz Prnjavora, u vlasništvu Špiljkove švicarske tvrtke ‘Daccomet AG’ iz Züricha. Špiljkova švicarska naftna kompanija zove se ‘Mitan Handels AG’ i također je bila vrlo aktivna u Banjoj Luci, kupivši udjel u tamošnjom ‘Krajinapetrolu AD’ koji je, kako piše na njegovim službenim mrežnim stranicama, «nastao kao pravni sljedbenik OOUR-a ‘INA PLIN’ Banja Luka i poslovne jedinice ‘INA TRGOVINA’ Banja Luka» (www.krajinapetrol.com/istorijat.htm).Vanja Špiljak svoje je dionice u Krajinapetrolu, nešto manje od 10-ak posto, 2005. godine prodao Ini za milijun eura, premda INA u isto vrijeme vodi sudski spor s Krajinapetrolom za povrat cjelokupne, nezakonito oduzete imovine. Radenko Radojčić, u iskazu inspektorima SZUP-a nakon povratka početkom 1994. u Hrvatsku, potanko je iznosio svoje spoznaje o suradnicima KOS-a u Hrvatskoj. Samo jedna njegova izjava zauzima 241 stranicu zapisnika. Govoreći o suradnji sinova visokih jugoslavenskih vojnih i političkih dužnosnika s KOS-om, Radenko Radojčić, pored Vanje Špiljka, sina Mike Špiljka, spomenuo je još dva zvučna imena: Gorana Štroka i Mišu Broza.“
Akcijom uhićenja članova skupine „Labrador“, trebala je započeti lustracija ili čišćenje novostvorene hrvatske države od svih operativaca i suradnika SDS-a i KOS-a. Nažalost, operaciju je vodio Josip Perković, kojem zasigurno nije bio u interesu, istinski obračun s bivšim strukturama.
Bez vanjskih faktora, nema ni lustracije?
U narednim godinama, dominantne uloge u hrvatskom društvu, dobivaju suradnici jugoslavenskih tajnih službi, koji se predstavljaju kao veliki disidenti i nekakva tobože ekstremna emigracija. Došlo je do zamjene uloga iz SFRJ. Suradnici, provokatori i doušnici, dolaze u prvi plan, dok se bivši udbaši, povlače u pozadinu. Naime, bili su svjesni, da se neke istine, neće moći sakriti, niti zakopati. U tom kontekstu možemo sagledavati i pojavljivanje odvjetnika Ante Nobila kao pravnog zastupnika Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida Dragičevića, čije ubojstvo možda ne razotkriva cijelu kriminalnu piramidu takozvane Republike Srpske, ali zorno prikazuje zastrašujući, „udbaški“ modus operandi policijskih struktura ove paradržave, stvorene na etničkom čišćenju i genocidu. Napuštanjem Davora Dragičevića, u krucijalnom trenutku, Nobilo je dao doprinos budućem nasilnom gašenju građanskog bunta u Banja Luci.
Što se tiče Zagreba, tamo nema nikakvih promjena. Zamjenik državnog odvjetnika, Dinko Cvitan, pojavio se u prvom redu na promociji Nobilove knjige. To nas ne treba čuditi, kada znamo da je Cvitanov ujak, pokojni general major KOS-a, Mihajlo Pavičić. Borba, koju građani Banja Luke ovih dana vode protiv policije i državne vlasti u Republici Srpskoj, nije isključivo njihova borba. Neke nove generacije, vrlo vjerojatno, i uz potporu Zapada, ustale su protiv udbaških ostataka, koji i dalje po istom sistemu i pravilima, upravljaju njihovom, ali i našom zbiljom. I u Hrvatskoj se dogodio čitav niz sumnjivih smrti, a u ranijim razdobljima i političkih likvidacija, no nikada zbog toga građani nisu masovno izlazili na ulice. Možda, nije bilo dovoljno upornosti obitelji žrtava, ili novinarske hrabrosti. Sasvim izvjesno, u ovom političkom trenutku, Europskoj Unije odgovara prividna stabilnost koju nudi Andrej Plenković. Znači, neovisno o motivima, za razliku od Banja Luke, ovdje ne postoje vanjski faktori koji bi dali potporu masovnom buntu građana. Za suočavanje s udbaškom prošlošću, hrvatska javnost, očito će morati doživjeti šok, kada iz Njemačke stignu nove optužnice, za likvidacije hrvatskih emigranta.