U sjeni političkog poraza kojeg je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović doživjela prilikom posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, pripremala se i hrvatska diplomatska ofenziva. Nakon što je Aleksandar Vučić napustio Hrvatsku, premijer Andrej Plenković odletio je u Bruxelles na sastanak sa šefom Europske Komisije Jean Claude Junckerom. Taktički gledano, Plenković je donio ispravnu odluku o iskorištavanju krucijalnog i dramatičnog političkog trenutka. Nadajmo se u korist hrvatskih nacionalnih interesa. Premijera smo svojedobno ismijavali zbog Junckerovog štipanja za stražnjicu, ali ako je to cijena koju treba platiti za određene političke ustupke, neka ga samo štipaju. Uostalom, Plenković i Juncker otvoreno izražavaju međusobne simpatije i to bi mogao postati presudni faktor utjecaja na korekciju stavova Europske Unije oko graničnog spora Hrvatske i Slovenije. Nakon sastanka održana je konferencija za novinare, na kojoj smo konačno vidjeli i Nevena Mimicu, koji u Europskoj komisiji zauzima mjesto hrvatskog povjerenika. Hrvatska javnost praktički je zaboravila da ovaj čovjek uopće postoji. Inače, Mimica je bio diskrecijski bivšeg premijera Zorana Milanovića. Većina građana ne zna da svaki povjerenik mora položiti formalnu prisegu, po kojoj se obvezuje da će umjesto interesa države iz koje dolazi, štititi interese Europske Unije. Po svemu sudeći, Mimica je prisegu shvatio doslovno i rijetko se pojavljuje u Hrvatskoj. U stvari se uopće ne konzultira s Vladom oko svoje uloge u komisiji. Vrhunac karijere mu je slikanje s pjevačicom Rihannom i objava njihovih zajedničkih fotografija na društvenim mrežama.
Na samoj konferenciji činio se nezadovoljnim. Znači li to da mu je dan pokvario premijer Andrej Plenković, koji odjednom zastupa interese hrvatske države? Od javne percepcije nedavnog političkog poniženja u Zagrebu mnogo je važnije biti prvi koji će poruke i zaključke sa susreta s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem prenijeti Europskoj Uniji. Vučić se vratio kući, tobože kao heroj, koji je politički pokorio Hrvatsku. S druge strane, građani Hrvatske opravdano su bijesni na predsjednicu, a čitav taj događaj ostavio je iza sebe neku mučnu i poražavajuću atmosferu. Ali, u nekim slučajevima, ono što nam se čini kao jasna i nepobitna istina, zapravo je samo paravan za stvarnost. Nema sumnje, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije dorasla funkciji koju obnaša, no Plenković bi nas možda mogao pozitivno iznenaditi.
Prije svega možemo pretpostaviti kako je Junckeru prezentirao razgovore s Vučićem iz hrvatskog kuta gledanja, što za sobom povlači i čitav niz neriješenih pitanja, koje Srbiji blokiraju ulazak u Europsku Uniju. Juncker i društvo, neovisno o strateškim ciljevima EU i Amerike, sigurno neće biti presretni kada čuju kako je Vučić donio simboličnu i zapravo beskorisnu dokumentaciju o nestalima iz Domovinskog rata. Hrvatska je napravila veliki ustupak Srbiji dopustivši da njihov predsjednik, osoba koja se nikada nije odrekla svoje mračne prošlosti, dva dana maršira po Hrvatskoj i daje skandalozne izjave, glumeći nekakvu dominantnu balkansku političku figuru. Ta predstava mora imati svoju cijenu. Doduše, cijenu bi mogla platiti Slovenija, a ne Srbija. Plenković naravno tvrdi da odnosi Slovenije i Hrvatske nisu bili tema sastanka. Na neki način demantirao ga je sam Juncker, koji je potpuno promijenio priču u odnosu na posljednje izjave o hrvatsko-slovenskom graničnom sporu. Podsjetimo, Juncker je ranije govorio kako to nije bilateralno pitanje, a osvrnuo se više puta i na odluku kompromitiranog Arbitražnog Suda, sugerirajući kako je njegova odluka obvezujuća. Jučer je pred novinarima dao drugačiju izjavu.
“Komisija je tu da pomogne. Ne govorimo da je tu u pravu Slovenija ili Hrvatska, već pomažemo u rješavanju tog pitanja.”
Znači, tu smo. Plenković je u pogledu ovog pitanja uspio ponovno uspostaviti neutralnost međunarodne zajednice, tako da možemo uskoro očekivati nove pregovore uz posredovanje Europske komisije, dok presuda arbitraže završava u kontejneru, jer uskoro neće vrijediti više od papira na kojem je tiskana. Što se tiče Srbije, tu je situacija mnogo složenija. Vučić nije politički partner s kojim možemo riješiti otvorena pitanja. Taj čovjek nema nikakvu privatnu, osobnu i političku vjerodostojnost. Čini se da je Plenković shvatio kako je Vučić “babaroga” Balkana, a pošto su maškare, vrijeme je da i mi na toj babarogi neke bodove zaradimo.