Majka i još nekolicina rođaka osuđenog Oraškića psovali su suca i riječima koje ne želimo ponoviti okarakterizirala ubijenu ženu
Navršava se 18 godina od masakra u sudnici zagrebačkog Općinskog sud, koji je potresao cijelu Hrvatsku. Naime tada 28-godišnji policajac Mato Oraškić je tijekom brakorazvodne parnice u sudnici pištoljem ubio suprugu Gordanu, njenu odvjetnicu Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec, a zapisničarka Stanka Cvetković je, iako teško ranjena uspjela preživjeti. Nakon suludog zločina Oreškić se najprije ošišao “na nulericu”, bacio službeni pištolj kojim je počinio masakr te automobilom pokušao pobjeći preko slovenske granice. Policija je već bila obaviještena o događaju i sumnjivcu, te je Oraškić na granici uhićen. Tijekom suđenja izvodio je cirkuse (slobodno se može reći). Tvrdio je da mu je sve namješteno, a također je i suca Županijskog suda u Zagrebu, Zdravka Jambrovića, koji mu je sudio optuživao da postupak vodi pijan. Dok mu je sudac čitao presudu ( na 40 godina zatvora) Oraškić je najprije kleknuo, a zatim i rukama začepio uši, na što je sudac naredio pravosudnim stražarima da ga usprave i maknu mu ruke sa ušiju. U toku dokaznog postupka nepobitno je utvrđeno da je upravo Oraškić ubojica. Snimljen je kako ulazi na sud i prema sudnici na trećem katu dolazi kroz katastar iz kojeg se tada moglo ući u raspravni dio suda. Sve indicije dokazale su da zločin nije mogao učiniti nitko drugi do on. Sudac je obrazlažući presudu naveo da su psihijatrijski vještaci utvrdili su da je Oraškić bio opsjednut željom da mu se vrati supruga, te da je bio paranoidna i emocionalno nestabilna ličnost. Kod njega se razvila agresija prema svima koji su ‘krivi’ za raspad njegova braka, tako da je utvrđen određen stupanj smanjene uračunjivosti u vrijeme počinjenja zločina. Zbog toga je sud uz zatvorsku kaznu propisao i obvezatnu mjeru psihijatrijskog liječenja”, rekao je sudac.
U daljnjem obrazloženju sudac je istaknuo da svi dokazi nepobitno upućuju da je Mato Oraškić počinitelj navedenog zločina, te da su njegove tvrdnje da mu je sve namješteno bez ikakve osnove.
Sudac je dodao da je djelo učinjeno sabrano i potpuno hladnokrvno i da smanjena ubrojivost u ovom slučaju nije olakotna okolnost.
Na kraju je predsjednik sudskog vijeća kazao da mu je ovo prvi takav slučaj u dugogodišnjoj karijeri, te da ne zamjera optuženom objede na račun suda jer je to bio način obrane. Međutim takvom obranom Oraškić je negirao samog sebe kao čovjeka, i kao kršćanina u čijem automobilu je pronađena fotografija Alojzija Stepinca i krunica s raspelom, a on je prekršio osnovnu božju zapovijed “Ne ubij”.
Zanimljivo je da je preživjela zapisničarka iz sudnice izjavila da to nije čovjek koga je vidjela da puca. Utvrđeno je međutim da žena vrlo slabo vidi, a rasvjeta u sudnici bila je vrlo loša. Također je činjenica da je zapisničarka vidjela (na suđenju) Oreškića sa sasvim promijenjenom frizurom ( do kože obrijanog). Također nikad nije nađen pištolj kojim je masakr počinjen.
Nakon čitanja presude i kratkog obrazloženja. Na izlasku iz sudnice došlo je do vrlo neugodnog skandala. Naime, majka i još nekolicina rođaka osuđenog Oraškića psovali su suca i riječima koje ne želimo ponoviti okarakterizirala ubijenu ženu, na što je morala reagirati pravosudna policija. Inače ubijena odvjetnica Hajra Prohić bila je supruga tadašnjeg savjetnika predsjednika Stipe Mesića Mirsada Prohića, koji je kao i njegova kćer pred sudnicom morao trpiti uvrede pomahnitale Oraškovićeve rodbine. Oraškić još služi kaznu u Lepoglavi, a obzirom da mu je izrečena i mjera obveznog liječenja ostatak života mogao bi provesti iza rešetaka. Neslužbeno se saznaje da je obećao da će se po (eventualnom) odsluženju kazne osvetiti sucu koji ga je osudio. Sudnica u kojoj se zločin dogodio do današnjeg dana je zatvorena i na njoj stoji vijenac kao podsjetnik na stravičan zločin prema trima nedužnim ženama. D.G.