Hrvatska je moralni pobjednik Svjetskog nogometnoga prvenstva

hns.hr

Kolika je radost u Hrvatskoj zavladala poslije Svjetskoga nogometnog prvenstva najbolje je pokazalo više od pola milijuna Hrvata i Hrvatica, 16. srpnja, okupljenih na dočeku hrvatskih nogometnih mušketira, koji su u Rusiji svih sedam utakmica odigrali upravo po starom mušketirskom pravilu: Svi za jednoga, jedan za sve! - predvođeni samozatajnim genijalcem i nogometnim virtuozom Zlatkom Dalićem!

Napaćena domovina Hrvatska i od većine političara dugo manipulirani hrvatski narod, napokon su doživjeli veliku domovinsku i nacionalnu radost, ponos i ushićenje, što se u Zagrebu, Hrvatskoj i diljem svijeta gdje Hrvati žive nije moglo vidjeti još od naše pobjede u Domovinskom ratu, izuzevši nadnevak 16. studenoga 2012., kada su poslije višegodišnjega zatočeništva u Den Haagu, hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni i svečano dočekani u Zagrebu.

Stožernu zaslugu za izvanredni i nikada složniji skupni nacionalni uzlet i zdravi domoljubni višednevni zanos tuzemne i iseljene Hrvatske, naravno, imaju hrvatski nogometaši, svjetski viceprvaci u Rusiji. Da nismo u finalnoj utakmici s Francuzima sudski pokradeni, Hrvatska bi jamačno bila svjetski nogometni prvak…!

Svi za jednoga – jedan za sve

Kolika je radost u Hrvatskoj zavladala poslije svršetka Svjetskoga nogometnog prvenstva, razvidno i najbolje je pokazalo više od pola milijuna Hrvata i Hrvatica 16. srpnja ove godine, okupljenih na dočeku hrvatskih nogometnih mušketira, koji su u Rusiji svih sedam utakmica odigrali upravo po starom mušketirskom pravilu: Svi za jednoga, jedan za sve! – predvođeni samozatajnim genijalcem i nogometnim virtuozom Zlatkom Dalićem! Naš sjajni izbornik, kao iskreni hrvatski domoljub, uspio se prijateljski povezati i s nogometašima i sa svim hrvatskim rodoljubnim srcima, kao da je bio nadnaravno vođen, nadahnut i prožet stihovima, Drage Ivaniševića, iz krasne pjesme „Hrvatska“:

„Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, / Hrvatska je riječ koju naučih od majke / I ono u riječi mnogo dublje od riječi; / I ono dublje s Hrvatskom me veže, / S Hrvatskom Hrvata, / S patnjama njinim, / Sa smijehom i nadom, / S ljudima me veže, / Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi, / I kud idem sa mnom je Hrvatska!“



Da Dalić i nogometaši nisu duboko u vlastitim srcima nosili najdražu Hrvatsku i da u njihovim dušama nije bila ista Hrvatska, ne bismo polučili nikakav uspjeh u Rusiji. Ali, Dalić i njegova sjajna nogometna družba, i u daleku Rusiju ponijeli su i ostvarili hrvatski san, jer su voljeli domaju upravo poput pjesnika, Zlatka Tomičića, koji je u pjesmi „Hrvatska, ljubavi moja“, poslao svevremensku poruku svim hrvatskim neprijateljima, da Hrvatska ne može nestati:

„Hrvatska, ljubavi moja, / Ovdje sam tvoj sin / I ovdje sam tvoje ime / I tvoj sjaj. / Hrvatska, djevojko moja, / Svuda mislim na tebe, / U svakoj zemlji te sanjam, / U svaki te nosim kraj. / Hrvatska, gujo pod kamenom / S golim trokutima i ilirskim mjesecom / Tko na te s mržnjom stane / Past će mrtav od otrova tvoga.“

Za sretniju domovinu

Premda normalan čovjek nikomu ne želi i ne smije nikada željeti smrt, nad dvama posljednjim stihovima navedene Tomičićeve pjesme, trebali bi se razborito zamisliti svi hrvatski petokolonaši, koji su hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji radili o glavi, sve do njezina odlaska u Rusiju: od namjere „isušivanja nogometne močvare“ do saboterskog crtanja kukastog križa na nogometnom travnjaku. Tu protuhrvatsku klatež svojedobno sam “počastio“ sljedećim stihovima:

„Prazna i gola, / Bez ljudstva i sklada, / Vaša je duša zrcalo jada. / Zatrli ste spomen na zemlju svoju, / Na rodnu grudu i Ime drago, / Za što su naraštaji ginuli u boju. / Pogaziti željeli ste slobodarski san / I u ovom vremenu kanite / Beznađem zasijati svaki naš dan. / Ali nećete uspjeti jer mi pjevamo / I s vjerom u Boga naše iskrene ode / K boljoj nas Hrvatskoj vode!“

Iznad svih – Hrvatska!

Ni pretjeranim, a ni patetičnim, ne držim moju zaključnu prosudbu, da su aktualni hrvatski nogometni vitezovi iz Rusije, dostojanstveno i najbolje potvrdili sljedeće riječi dvojice hrvatskih velikana. Bruno Bušić, svojedobno je napisao: „Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se da neću nikada uzalud napisati njezino ime.“ Uzoriti, Alojzije Stepinac, je u Oporuci 1959. zapisao: „Hrvatskom narodu, iz kojeg sam nikao, nastojao sam koristiti koliko sam mogao.“

Za hrvatski narod i našu državu, nogometaši u Rusiji zaista su igrali koliko god su mogli. I polučili su veliki uspjeh, dočim su u polufinalnom ogledu pobijedili bahate Engleze, a i u finalnoj utakmici Svjetskoga nogometnog prvenstva dali su, ponovno podvlačim, sve od sebe, za jedinu, najdražu i vječnu Hrvatsku!

Na dočeku u Varaždinu, 17. srpnja 2018., dragi nam izbornik, Zlatko Dalić, s govornice, ushićenom mnoštvu hrvatskih navijača, uistinu je odaslao najjaču domoljubnu poruku, sadržanu u tri zlatne riječi: „Iznad svih – Hrvatska!“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI