Hrvatska novinarska i politička svita uskomešala se ovih dana zbog ministra obrane Damira Krstičevića koji ne silazi s naslovnica, a posljednji u nizu, ministrom koji je ujedno i hrvatski general pozabavio se voditelj RTL Direkta Zoran Šprajc. Poznati se voditelj u odjavi emisije narugao slučaju nabave izraleskih zrakolova, pričemu je posebno na pik uzeo ministra.
“Natječaj za nabavku eskadrile borbenih aviona kao da su vodila mala djeca, a mališanima je to trebao biti najveći i najdraži božićni poklon ove godine. Ali eto, djeca kao djeca, htjeli su se igrati s velikim dečkima pa ih ovi izigrali ali zato mi nećemo”, rekao je Šprajc i pokazao dječje aviončiće, prilično jeftinije od ovih koje je Hrvatska planirala kupiti.
“Cijela eskadrila ovakvih stajala bi negdje oko 600 kuna, dakle realno za te novce mogli bi i Srbima kupiti jednu eskadrilu čisto da se ovi naši imaju s kim igrati. A pripremili smo im i jednu pilotsku kacigu, malo jest zastarjela, ali taman je u skladu s tehničkim standardima koje danas ima Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a koje će nam nakon ovog natječaja po svemu sudeći takvo još dugo ostati”, rekao je Šprajc navukavši kacigu na glavu.
“Evo kaciga je meni malo mala, piloti nekad nisu bili ovakve glavonje, ali malom će Damiru biti taman. I sad, kako se igramo, evo tu je palica pa Damire, pazi na raketu!”, poručio je ministru.
No, pitanje svih pitanja jest što se zapravo dešava s pričom o prodaji zrakoplova F-16 Hrvatskoj te kako to da se niti jedan drugi ministar nije našao na ovakvom udaru medija, a kada je riječ o javnim nabavama hrvatski su političari miljama daleko od transparentnosti kako sada tako i ranijih godina, štoviše u usporedbi s prethodnicima ono što danas Krstičević nastoji iskomunicirati s javnošću odudara od načina na koji su to činili njegovi prethodnici.
Kao što je ponajprije iz Krstičevićevih javnih nastupa i Morhovih objava poznato, Izral nije u mogućnosti ispuniti ugovor o prodaji spornog zrakoplova Hrvatskoj jer SAD nisu odustale od svojih zahtjeva, da je tome tako potvrdili su tijekom vikenda i izraelski mediji. Tim povodom oglasio se i generalni direktor izraelskog ministarstva obrane Udi Adam koji bi u srijedu trebao stići u Hrvatsku, te našem vladajućem rukovodstvu obznaniti da od prodaje aviona neće biti ništa ponuditi ispriku. Time bi saga oko nabave aviona trebala biti privedena kraju, a iz isprike koja se nudi hrvatskoj strani razvidno je da hrvatska strana u cijeloj priči nije učinila ništa pretjerano dramatično pa ni pogrešno. Ono što sada nama predstoji novi je natječaj i nabava zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.
Rješenje za avione moglo bi se dakle pronaći, no ima li rješenja za hrvatsku društveno-političku scenu, koja je ovih dana dala prostor mnogim napadačima na ministra obrane pa se tako u trakavicu uključio i SDP-ov nekadašnji ministar obrane Anto Kotromanović koji je kolegu Krstičevića nazvao nesposobnim. Ma dajte! A što je to točno Kotromanović u svojem mandatu napravio za hrvatsku vojsku i obranu? Nekako nam se teško sjetiti bilo kakva relevantnog poteza, dok s druge strane Krstičević vrlo vješto i odmjereno kormilari svojim resorom krećući iz temelja. Obrane nema bez zadovoljnih vojnika, Krstičević je po svemu sudeći toga više no svjestan pa je tako zasukao rukave i realizira ono što je Kotromanović najavljivao, a što se može svesti na prazno obećanje. Nije tome bilo tako davno kada je SDP-ov ministar zborio o povećanju plaća za 19 posto.
O da, do povećanja uistinu i jest došlo, ali što s oporezivanjem koje je zatim uslijedilo i kojim su vojnicima oduzete božićnice, regresi, smanjena plaćena dežurstva, terenski dodatak, plaća? Krstičević je po tom pitanju okrenuo ploču te odlučio ulagati baš u vojsku kojoj je vratio dostojanstvo, s druge pak strane treba se sjetiti afere koja je potresala Hrvatsku u Kotromanovićevoj eri, a koja nije ni približno ozbiljno shvaćena u javnom prostoru kao ova nimalo misteriozna priča s nabavom aviona.
Pisali su naime, svojedobno poglavito strani mediji o tome kako je iz vojnih skladišta diljem Hrvatske nestalo kompletno naoružanje, a pisalo se i o remontu Migova, što je slučaj koji je završio na sudu, a koji je hrvatske građane stajao basnoslovnih sto milijuna kuna, a pisalo se u manjoj mjeri i o tome da se remont obavljao u Ukrajini, a koja se našla u ratnom stanju. govorilo se i o 132 milijuna kuna izdvojenih za remont i kupnju migova, nakon što je MORH u strogoj diskreciji sklopio posao kupnje 12 rabljenih takozvanih njemačkih samovoznih haubica za preko 300 milijuna kuna.
Sve repove koje je za sobom ostavio Čermakov zaposlenik Kotromanović nemoguće je pobrojati, no i bez previše brojanja jasno je kako ga u mandatu nisu ni približno prozivali, kao što danas prozivaju Krstičevića, i to kakve li ironije baš oni koji su ga ranije kritizirali jer su držali da Hrvatskoj zrakoplovi nisu niti potrebiti.