Iako je dugogodišnji djelatnik i redatelj državne radio-televizije bio posebno popularan u vrijeme Gorana Radmana, Miro Branković uspješno vodi i privatnu produkciju, iako mu Zakon o HRT-u to najstrože zabranjuje. Čak štoviše, od zagrebačkog gradskog Ureda za kulturu uspješno je izvukao 50 tisuća kuna za potrebe dokumentarnog filma 'Vilim'. Ravnatelj Kazimir Bačić u tome ne vidi ništa sporno!
Iako smo već nekoliko puta pisali kako se pere novac putem vanjskih produkcija Hrvatske radio-televizije, ovaj put su se dugogodišnji medijski djelatnici na državnim jaslama dosjetili kako novac za svoje projekte izvlačiti i – preko gradova! Tako je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odobrio redatelju HTV-a, Miri Brankoviću, nevjerojatnih 50 tisuća kuna za Car herc d.o.o. film pod nazivom „Vilim“, a sve u režiji čovjeka koji, sukladno postojećem Zakonu, uopće ne smije raditi izvan televizije! Da stvar bude još šokantnija, oduku od dodjeli sredstava, zagrebački je gradonačelnik objavio na internet stranicama Grada Zagreba, kao da nije sporno što se redatelju na plaći od 16 tisuća kuna i redovnim prihodima, dodatno još doznačuje novac za privatne dokumentarne filmove.
Inače, Miro Branković je javnosti postao poznat kada ga je Dražen Miočić predložio za vršitelja dužnosti 1. programa HTV-a, s kojeg je odletjela Ružica Renić Andrijanić. Nakon kratkotrajne novinarske karijere, shvatio je kako novac leži u dokumentarcima i produkciji, pa je tako bio zaštićen i u doba zloglasnog Gorana Radmana, koji mu je obilato davao novac televizijskih pretplatnika za njegove uratke. Iako ima status redatelja i ne smije proizvoditi filmove izvan matičnog HTV-a, Branković već dugi niz godina „pegla“ sa strane i uzima novac od raznoranih institucija, a posljednja u nizu je – hrvatska metropola.
U odluci gradonačelnika tako uopće nije jasno, iz kojih razloga je Branković dobio novac za dokumentarni film i što je toliko vrijedno u cijelom tom umjetničkom djelu, da mu se dodijeljuje toliki iznos. Još je manje jasno, kako mu je HRT odobrio takav umjetnički izlet i ako jest, za što točno televizijski pretplatnici plaćaju redatelje i urednike, ako oni uspješno rade i u drugim, privatnim produkcijskim tvrtkama? Kako je moguće da su neki zaštićeni kao svete krave na HRT-u, pa uredno odrađuju brojne privatne poslove izvan matične kuće? I po kojem se onda kriteriju vodi aktualni ravnatelj HRT-a, Kazimir Bačić, kada zakon izričito zabranjuje televizijskim brendovima i djelatnicima općenito, bilo kakve poslovne suradnje u privatnim poduzećima?
Vanjskim produkcijama ‘oprani’ milijuni
Cijelu priču kako se pere novac s HRT-a, otkrio je svojedobno javnosti, Denis Latin, kojeg je Marija Nemčić tužila za klevetu. Spor je dobila, a navode iz opširne kaznene prijave koje su protiv nje upućivali brojni urednici na DORH, do danas nitko nije provjeravao.
Iako televizijski pretplatnici plaćaju državnu radio-televiziju s više od milijardu i pol kuna godišnje, program koji im se nudi, kao i utjecaj koji imaju definitivno je – tragikomičan. Zašto se onda oko tog kolača i danas bore mnogi i koji je stvarni razlog tolikom interesu politike i pojedinaca za HRT? Odgovor je – u vanjskim produkcijama i stotinama milijuna kuna koji godišnje nestaju preko raznoraznih ugovora i poslova bez javnog natječaja! Iako su mnogi pokušali doznati koja je točno shema multimilijunskih pronevjera, a ujedno i upozoravali na netransparentno trošenje novca – do sada nitko nije imao većeg uspjeha u razotkrivanju kriminala…
Latin kažnjen jer je govorio istinu
Denis Latin je ustvrdio kako se novac za vanjske produkcije troši bez ikakvog reda i javnoga natječaja, te da o tom segmentu poslovanja HRT-a odlučuje samo jedna osoba. Bila je tada riječ, dakako, o Mariji Nemčić. Da je to istina, potvrdili su i članovi saborskog Odbora za medije, kao i brojne provedene revizije. No, Latin je ipak kažnjen na Općinskom sudu u Zagrebu za klevetu i blokiran s 50 tisuća kuna, koliko je Nemčić potraživala od njega za klevete koje je iznio.
Inače, o načinu funkcioniranja i poslovanja kojeg je, zapravo, prvi uspostavio Miroslav Lilić, govorili su brojni producenti, poput Vladmira Šelebaja, prvooptuženog u aferi Core Media. Kako su se namještali poslovi i vanjske produkcije, detaljno je objasnio u iskazu kojeg je dao DORH-u, a iako je riječ o ispitivanjima starijim od pet godina – do danas se po tom pitanju ništa nije dogodilo. Mariju Nemčić pokušao je “načeti” i Dean Šoša, nekadašnji urednik 3. programa, no i njegova kaznena prijava već godinama skuplja prašinu u ladicama DORH-a.
Vječna šefica televizijskog uvoza, Marija Nemčić, poziciju je dobila zahvaljujući dobrim odnosima upravo s Lilićem, koji ju je smatrao svojim glavnim čovjekom na HRT-u. Ona tako operativno, više od 20 godina, barata s 20 posto televizijskog proračuna, odnosno 30 milijuna eura. I tako svake godine. Dio kolača zasigurno odlazi na pogodovanje političkim partnerima, s time da je nebitno je li riječ o HDZ-u ili SDP-u, odnosno trenutno HSLS-u, koji je Prisavlje dobio na poklon od premijera Plenkovića, usprkos samo jednom mandatu u Saboru. No, dio odlazi i na uvoz programa, gdje je do nedavno vedrio i oblačio Đelo Hadžiselimović, nevjenčani suprug Marije Nemčić.
Tako je još prije pet godina otkriveno da su HRT i Hadžiselimović kupovali filmove čije su cijene povećavane i za više od tisuću posto i tako dosezale vrtoglave iznose. Filmovi su se nabavljali preko favoriziranih domaćih dobavljača i poslovnih subjekata u inozemstvu, koji se nisu nalazili ni u jednom registru agencija koje se bave takvom vrstom posla. Tako je Warnerov nastavak „Batmana“, plaćen 250.000 američkih dolara, dok je prvo izdanje filma koštalo – samo 5 tisuća dolara. Đelo se pravdao na konkurenciju i time objašnjavao tu nevjerojatnu cijenu, no činjenica je da je film preplaćen za trostruko veću cijenu.
U istrazi koja je provedena, uočeno je kako je u to zlatno doba Nemčić i Hadžiselimovića kupljeno toliko filmova da ih dvije godine nisu stigli emitirati ni dva puta, koliko imaju prava. HRT je tako oštećen za milijune kuna, a kada se samo usporede cijene nabave filmova vodeće dvije holivudske kompanije, dobivaju se nevjerojatni podaci! Tako je Disneyjev troškovnik sa 7500 dolara u 2002. godini, narastao na 135.000 dolara u 2009., dok je Universal s 2800 otišao na 138.000 dolara!
Zlatni stanovi u Dubrovniku i Zagrebu
Malo je poznato da je današnji vlasnik „Cinestara“ i „Blitza“, Hrvoje Krstulović, karijeru počeo kao beznačajni vlasnik lokalne videoteke. No, otac mu je u to doba bio moćan producent na HTV-u, kojem je Marija Nemčić bila – tajnica. I upravo je preko „Blitza“, Marija Nemčić otkupljivala stotine filmova Walta Disneyja i 20 Century Foxa, a poveznica dvoje glavnih poslovnih suradnika preočita je da bi ju ignorirali. Do danas, koliko smo upoznati, nitko nije istražio to poslovanje, niti se saznalo je li bilo protekcije u namještanju poslova upravo „Blitzu“ i je li bilo preplaćivanja holivudskih filmova…
Cijela stvar je funkcionirala kao podmazana i nitko joj nije mogao stati na kraj, pa čak ni oni rijetki pojedinci koji bi se usudili nešto javno reći o vanjskoj produkciji na Prisavlju. Kupnja se odvijala bez javne nabave, a kako su se točno namještavali poslovi, objasnila je nekolicina producenata na DORH-u, pritisnuti vlastitim progonom i sudskim procesima. Ali, i bez obzira na to, Mariji Nemčić nije pala ni vlas s glave. Pritom je uspješno oformila Međunarodni odjel razmjene na HRT-u – fotelju koja joj pripada jer su u nju uvijek vraća nakon izleta u Ravnateljstvo i u vrh HRT-a.
U to vrijeme, kupovali su se stanovi, živjelo se dobro, kadroviralo, putovalo i uživalo. I to sve na račun televizijskih pretplatnika. U to osinje gnijezdo nije uspjelo ući čak ni Programsko Vijeće HRT-a, koje je u jednom izvješću utvrdilo da je riječ o velikim manevrima i ogromnom novcu nad kojim, osim Nemčić, nitko drugi nema kontrolu. Tako je samo u 2006. godini, HRT potrošio nevjerojatnih 927 milijuna kuna na vanjske usluge razglasa, a otkriveno je i kako na HRT-u ne postoji natječaj za nove projekte i emisije, niti je itko upoznat s novim programskim smjernicama kuće. Te iste godine, HRT je na vanjske produkcije potrošio 16,5 milijuna kuna, što nije bio zakonski minimum od 10 posto, odnosno trebali su potrošiti oko 20 milijuna kuna godišnje.
Tako su pretplatnici za sapunice koje su se snimale u dva ili tri studija, poput „Bitangi i princeza“, te „Ljubav u zaleđu“ i „Villa Maria“, platili pola milijuna kuna po epizodi, na što su se zgražavali brojni producenti po gradu, tvrdeći kako je takve vrste emisija moguće snimiti i za samo desetinu toga novca. Kome je onda odlazila razlika od 450 tisuća kuna po epizodi i tko je odlučivao o iznosima koji su isplaćuju? Ponovno dolazimo do istih imena, a Marija Nemčić se spominje u gotovo svim kombinacijama, ali i kao ključan čovjek na HRT-u kada je riječ o emisijama vanjske produkcije.
Ni Ugarović joj nije stao na kraj
Bivši član Uprave HRT-a, Marko Ugarković, u intervjuu jednom dnevnom listu prije tri godine, otkrio je kako kriminal na HRT-u postoji i kako mu on, usprkos želji i nastojanjima – nije uspio stati na kraj. Na Prisavlje je došao kako bi restruktrurirao kuću, a kada su pojedinci shvatili koja mu je namjera, vrlo brzo su mu prišili policiju i USKOK za vrat. Iako je pokušao dati ostavku na mjesto člana Uprave, natjerali su ga da tu dužnost, bez velikih promjena, obnaša sve do donošenja novog Zakona o HRT-u.
Ustvrdio je i kako je tada na Prisavlje dovedena Silvija Luks, kao predsjednica NO HRT-a, s namjerom da generira kaos. S HRT-a je otišao u pratnji policije, koja ga je do izlaza pratila iz zgrade. Ugarković je glavni problem vidio u nabavi programa, odnosno netransparentnim cijenama po kojima se nabavljaju za javnu televiziju. I ponovno je Marija Nemčić, preko svojih satelita, tada Krešimira Zupčića, koji je radio na odabiru dječjeg stranog programa, raznim diverzijama uspjela Ugarkovića istisnuti iz Uprave i onemogućiti njegovu ideju da se za nabavu programa poštuje procedura koja neće biti štetna za kuću.
Jedan od ljudi koji mu je donosio zahtjeve za kupnju filmova i programa, bio je i Đelo Hadžiselimović, kojem je redovno odbijao potpisati zahtjeve, jer nisu prošli nikakvu proceduru. To je posebno razljutilo Mariju Nemčić, jer je Đelo bio nedodirljiv odabiratelj programa, o čijim prosudbama nisu smjeli govoriti ni članovi Programskog vijeća. Ugarković je ustvrdio kako postoji mogućnost da je dio toga novca za nabavu završavao u privatnim džepovima, no, nažalost, ništa nije mogao dokazati. Jer, ako je toga i bilo, taj se novac davao na ruke, nakon isplata producentskim kućama preko službenog HRT-ovog računa.
Upozorio je i na redovita putovanja Marije Nemčić u Canes, Švicarsku, Bruxelles, London, Los Angeles i Pariz, a putne naloge potpisivali su joj svi ravnatelji HRT-a, bez provjere o nužnosti takvih troškova i opravdanja za njena putovanja. Nakon što je Ugarković bio lažno optužen da je iz zgrade HRT-a iznosio dokumentaciju, priveden je bio u Heinzelovu, a potom mu se izgubio svaki trag. Njegove navode i rijetka medijska istupanja do danas nitko nije provjerio, iako postoje brojni materijalni dokazi za sve što je rekao. Tako je cijela priča završila na DORH-u i u Županijskom državnom odvjetništvu.
Tjednik 7Dnevno, priznaju i jugonostalgičari, najprodavanija je novina u zemlji! No, suradnica Centra ‘Miko Tripalo’, Zrinjka Peruško, o tome nije objavila ni slova u svom izvješću na školskom engleskom!
Ljevičarske perjanice lažno prikazuju utjecaj medija u Hrvatskoj!
Prema izvješću Reutersa za ovu godinu, koje tradicionalno sastavlja ljevičarska elita okupljena na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, portal Dnevno.hr nalazi se među prvih 10 najčitanijih i najutjecajnih medija u Hrvatskoj. Tjednik 7Dnevno, priznaju i jugonostalgičari, najprodavanija je novina u zemlji! No, suradnica Centra „Miko Tripalo“, Zrinjka Peruško, o tome nije objavila ni slova u svom izvješću na školskom engleskom!
Ona smatra najvažnijim pisanje hvalospjeva o portalu Index.hr, koji se na njezinoj listi našao na prvom mjestu po čitanosti, koji uz to, navodno, ima i veliku moć prikazivanja istinitosti informacija, te utjecaj na javnost. Posebno naglašava što točno nudi Index.hr, no nigdje ni retka koliko je blizak SDP-ovom biračkom tijelu, kojem je bivši ministar financija oprostio i porezni dug.
S druge, pak, strane, portal Dnevno.hr nalazi se među 10 najčitanijih portala u zemlji, no gospođa Peruško ne smatra to toliko važnom informacijom. Jer, ipak se mi ne naplaćujemo od političkih stranaka, lobista i političara, kao što je to slučaj s portalom Index.hr, kojem je nedavno i zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, iskeširao 40 tisuća kuna za dobro obavljen posao tijekom lokalnih izbora.
Dodajmo tome kako ni 7Dnevno, ni portal Dnevno.hr, ne žive od donacija države, ministarstava ili Grada Zagreba, za razliku od brojnih „neovisnih“ medija u Hrvatskoj…