Opljačkali su i fundus Metropolitanske knjižnice u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, a taj dio ukradenih radova procjenjen je na 1,1 milijun tadašnjih njemačkih maraka
Prošlo je 36 godina od kada je u Hrvatskoj počinjena „pljačka stoljeća“ umjetnina iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u središtu Zagreba (tada na staroj adresi na Marulićevom trgu) ukradeno čak 1.398 knjiga (koliko je utvrđeno), među kojima su se nalazili rijetki i vrijedni naslovi iz 16, 17. i 18. stoljeća, čija je vrijednost procjenjena na 1.502.000 tadašnjih njemačkih maraka.
Mozak pljačke bio je Aleksandar Milles, koji je kada je krađa počela, 1982. godine, imao samo 18 godina i bio zaluđen crnom magijom i sotonizmom. Sve je počelo tako da je Miles čisteći stare podrume i tavane nailazio na stare knjige koje je počeo skupljati i prodavati na popularnom zagrebačkom Cvijetnom trgu. Sudbonosni događaj dogodio se kada je upoznao Zlatka Kovača, tadašnjeg zaposlenika NSK, od kojeg je kupio prvu knjigu s pečatom, vrijednu „Zoru Dalmatinsku“.
Kako je Milles imao adresar svoga oca, uglednog vanjskopolitičkog novinara Konstantina Millesa, povezao se s bogatim kolekcionarima diljem europe i svijeta koji su od njega naručivali knjige, a njegovi ljudi su ih krali iz knjižnice. Sama krađa u biti je bila jednostavna i trajala je nekoliko godina.
Naime, na zgradi su bile postavljene skele za rad na fasadi, a zaposlenici koji su sudjelovali u pljački, Alan Mitrović, Berislav Lacković, Zlatko Kovač, Vladimir Netelko, Josip Pušić i Ivan Tkalčić, na kraju radnog vremena ostavili bi otvoren prozor. Zatim bi pod okriljem mraka ulazili u NSK i krali knjige koje bi Milles kasnije preprodavao kolekcionarima u inozemstvu. Čak je i sam Milles nekoliko puta ulazio u knjižnicu i birao knjige. Osim fundusa NSK, opljačkali su i fundus Metropolitanske knjižnice u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, a taj dio ukradenih radova procjenjen je na 1,1 milijun tadašnjih njemačkih maraka.
Knjige krali više od pet godina
Do rujna 1987. godine iznesen je najveći dio knjižnog blaga: stare knjige, rukopisi, vedute, atlasi i grafike. Tek krajem navedene godine na tadašnjoj granici SFRJ i Austrije uhićen je austrijski antikvar s knjigama koje su potjecale iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. O tome je izviještena zagrebačka policija (tadašnja milicja), koja je relativno brzo identificirala osumnjičenike, međutim, odlučeno je da se uhićenjima pričeka. Do privođenja došlo je tek 21. ožujka 1988. godine, kada je i razotkriven cijeli razmjer pljačke, a prvi je uhićen Milles koji se tijekom ispitivanja dugo lomio, ali je na kraju sve priznao.
Suđenje je počelo 4. svibnja 1989. i trajalo je pet mjeseci. Rasprava je bila iscrpljujuća jer je Milles stalno mijenjano iskaze, upletao tajne službe, crnu magiju i nije htio surađivati. Na kraju Milles je osuđen na petnaest godina zatvora, dok su ostali pomagači dobili manje kazne. Nakon žalbe Vrhovni je sud Millesu kaznu smanjio na devet godina. Tijekom suđenja na vidjelo je izašla šokantna činjenica da je Miles planirao zapaliti NSK, zajedno s 2,5 milijuna knjiga. Otprilike polovina ukradenih knjiga završila je u Beogradu, dio na raznim lokacijama u Austriji, a prema Millesovu iskazu prodavao ih je i u Italiju, Njemačku, Veliku Britaniju i SAD. Nakon suđenja dio ukradenih umjetnina vraćen je u Zagreb.
Kaznu je izdržavao u Lipovici, u zatvoru poluotvorenog tipa te je dobivao slobodne vikende. Zanimljiv je podatak da se Milles kada je iz zatvora izašao na slobodne dane neuspješno pokušao učlaniti u NSK.
Oteo policajca
Ipak priča tu nije gotova, 1994. godine Miles je opet u akciji te je sa svojim zatvorskim prijateljem Franjom Cepancem provalio u kuću na Krležinom gvozdu, točnije u Memorijalni prostor Miroslav i Bela Krleža, dok su bili na slobodnim danima. Pokušali su opljačkati slike i novac, ali kad su otkriveni dali su se u bijeg. Policija je Milesa našla u Jurjevskoj ulici gdje je uspio oteti jednog policajca kojeg je držao kao taoca tri do četiri sata. Tek nakon što je na mjesto događaja došao tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak, koji je osobno vodio pregovore, Milles se predao nakon što je bezuspješno tražio helikopter koji će ga odvesti iz RH.
Samo pet dana kasnije pokušao se ubiti u zatvoru u Lipovici kada je skočio s dimnjaka, ali je preživio pad s tridesetak metara visine. No, 5. lipnja 1995. godine pronađen je mrtav u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj, uzrok smrti bila je prevelika doza raznih tableta.
Za Millesa se govorilo da je čudak, sotonista, sljedbenik sekte Crne ruže, čiji su sljedbenici krajem osamdesetih navodno masovno činili samoubojstva, pa čak i homoseksualac. Krajem 1970-ih otvorio je videoteku znakovitog naziva ‘666’ preko koje je kasnije „prao“ novac zarađen prodajom ukradenih knjiga. Prema nekim izjavama njegovih poznanika knjige je krao iz osvete prema Crkvi, jer je vjerovao u svoju sotonističku misiju. Usto jako ga je zanimala kemija, a kao tinejđer prikupljena znanja koristio je tako što je pravio priručne eksplozive i sa svojim prijeteljima u Cvjetnom naselju podmetao požare. Pripisivali su mu čak 50 požara oko škole u naselju i kod „Kockice“, zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.
Pljačka Nacionalne i sveučilišne knjižnice spada u najveće u Hrvatskoj po materijalnoj šteti ukradenih umjetnina (ne računajuči Domovinski rat), a nikad nije ustanovljeno što je sve koliko i gdje ukradeno. Istraga je ostala nedovršena, što zbog Domovinskog rata, što zbog toga jer su neki koji su radili na slučaju otišli iz Hrvatske.
Ostalo je otvoreno i pitanje gdje je završio novac kojeg je Milles zaradio od prodaje, u kojim bankama, u kojim državama. Ne zna se niti o kojoj svoti se radi, iako se on sam hvalio da je zaradio 40 milijuna njemačkih maraka.
Slučaj Aleksandra Millesa i krađe knjiga iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u tadašnje vrijeme pojačano su pratili mediji. Televizija Zagreb je početkom devedesetih napravila dvije TV emisije o pljački NSB-a, a krajem 2000-ih slučaj je obrađen i u rekonstrukciji kriminalističkog magazina „Istraga“ na Novoj TV.
Više od dvadeset godina nakon pljačke, 2008. godine, policija je zahvaljujući dojavi jednog kupca knjiga iz Đakova pronašla više od trideset ukradenih knjiga i novinskih uveza kod jedne privatne osobe. Knjige i novinski uvezi su po nalogu Općinskog državnog odvjetništva dopremljene u novu zgradu Nacionalne i sveučilišne biblioteke gdje se mogu razgledati i danas.
Ipak velikom broju vrijednih knjiga i rukopisa i dan danas nije pronađen. Pretpostavlja se da je i Nadan Vidošević do prvotisaka pronađenih u njegovom bunkeru, među kojima se navodno nalazila i Guttenbergova Biblija, došao na crnome tržištu.