Nova ekološka bomba na Savici skrivena od očiju javnosti – višedesetljetna Mazutara prijeti pitkoj vodi!
U prošlom smo broju našeg tjednika pisali o ekološkoj bombi na Savici, vezano uz stravični divlji deponij smeća u organizaciji nevelike skupine Roma, koji tamo, uz prešutnu privolu gradskih vlasti i samog gradonačelnika Milana Bandića, egzistira godinama. Nekolicina romskih obitelji ubire ilegalno novac za ilegalno odlaganje i spaljivanje smeća, okolni stanovnici se godinama polako truju, no Zagreb i njegovi stanovnici nisu samo na udaru zagađena zraka nego je na udaru i gradska blagajna jer „uhodani biznis“ na Savici automatski smanjuje priljev novca legalnih gradskih odlagališta smeća.
U ovom broju razotkrivamo ekološku bombu broj 2, s moguće dugoročno još dalekosežnijim posljedicama, a ista je smještena samo petstotinjak metara dalje od ilegalnog deponija smeća, a obje eko bombe su jednako stravične! I za tu potencijalnu iznimnu opasnost gradska vlast i te kako zna godinama, no vješto je skriva pod tepih od očiju javnosti. Riječ je o zastrašujućem odlagalištu naftnih derivata i sličnih prerađevina pod nazivom “mazutara”, koja je s godinama zauzela cijelo jedno od 12 jezera koja čine splet jezera na Savici.
Pedesetak metara od mazutare smještena je ornitološka postaja, koja je praktički mjesto duhova, uvijek je zatvorena i nikad, kažu poznavaoci prilika, tamo nema ni žive duše. Bitno je da te orintološke i njima slične udruge iskamče neki novac od grada ili države, a poslije nerad caruje, dok pravog ornitološkoga rada nema nigdje na vidiku.
Da ne bi bilo nikakve zabune, zna li ili ne gradska vrhuška za problematiku mazutare, treba napomenuti da je posljednjih godinu dana kontaminirano područje okruženo sa sedam piezometara. To su uređaji koji se koriste u geotehnici, a tu su pobodeni duboko u zemlju iz posve konkretnog razloga. Piezometar je uređaj za mjerenje visokih, obično hidrostatičkih tlakova, koji se mjere senzorom na principu piezoelektrične pretvorbe. Njime se mjeri tlak tekućine na određenom mjestu u stupcu, u ovom slučaju u cijevi. Postavljanje piezometara, kojima je područje mazutare opasano, konkretno znači da je nekome naposljetku, kako narod kolokvijalno kaže, došlo iz guzice u glavu, i da se ipak malo zamislio nad opasnošću koja prijeti pitkoj vodi Zagreba. Naime, piezometara donedavno tamo nije bilo.
Ono što je najbitnije, ova ekološka bomba nalazi se samo petstotinjak metara daleko, odnosno blizu, od iznimno važnog gradskog vodocrpilišta u Petruševcu. Nedavni incident sa zagađenjem vodocrpilišta u Slavonskome Brodu, koji još uvijek traje i pokušava se riješiti, nije nimalo zabrinuo vlastodršca Bandića i njegovu dvorsku svitu snishodljivih udvorica. Svi imaju isti psiho-profil i, po obrascima ponašanja prema “velikome gazdi”, kao da su klonirani. Ne krene li se promptno i sveobuhvatno u saniranje mazutare, pitanje je samo vremena kada će se „slučaj Slavonski Brod“ preslikati i pogoditi Zagreb s mnogo žešćim posljedicama! A ukoliko i kad se to dogodi, Bandić će se kao i „slučaju Vrbani“ pojaviti na zagađenom vodocrpilištu, „hrabro“ popiti jednu čašu vode i mudrozboriti da smiri žitelje grada Zagreba. Jer on je prvorazredni iluzionist i opsjenar i nitko mu u Hrvatskoj po grandioznom opsjenarstvu i iluziji ravan nije. Jači je od i Davida Copperfielda, iluzionista svjetskoga glasa, a njega, priznajmo, nije lako nadmašiti!
Vratimo se sad pedesetak godina unatrag kad su u vrijeme socrealizma brojne zagrebačke tvrtke, uključujući i Toplanu, nekažnjeno počele odlagati, poglavito mazut, na tom tada zapuštenom i zabačenom gradskom području. Trajalo je to godinama, pa su se tamo skupile tone i tone mazuta i ostalih naftnih derivata. Neki poznavatelji prilika kažu da bi na tome mjestu trebalo kopati i desetak metara u dubinu da bi se ta bivša šljunčara koliko-toliko očistila od krajnje otrovne supstance koja polako i nezaustavljivo prodire kroz tlo u dubinu. Ako tako naiđe na podzemne vode i spoji se s nedalekim vodocrpilištem u Petruševcu, dogodit će se prava ekološka katastrofa, a Zagreb će izgubiti još jedno sjajno vodocrpilište koje gradu doslovno daruje iznimno kvalitetnu vodu.
Malo je tako velikih gradova poput Zagreba u bližem okruženju koji se mogu pohvaliti tako dobrom i kvalitetnom vodom. Primjerice, Beograd se opskrbljuje kemijski teško obrađenom vodom, koja nije ni približno zagrebačke kvalitete. A naš Bandić jaše na valu populizma, pa u Zagrebu gradi brojne skupocjene, a posve bespotrebne fontane, umjesto da silne milijune ulupane u njih potroši na zaštitu sjajnih vodocrpilišta koja su prava božja blagodat, te na sanaciju prastare vodovodne mreže čiji pojedini dijelovi datiraju još iz doba Austro-Ugarske, pa u zemlju nakon crpljenja i distribucije gradom istječe nevjerojatnih 49 % kvalitetne vode. Preračunato na jezik novca ti gubici po nekim procjenama godišnje iznose ogromnih 250 milijuna kuna. Kada bismo navedene gubitke vode uspjeli smanjiti za samo 10%, uspjeli bismo godišnje spasiti 12 miljuna kubika iznimno kvalitetne pitke vode! Probajte si predočiti tu ogromnu količinu vodenog blaga.
Trenutačno u Zagrebu i okolici postoji šest vodocrpilišta sa oko 30 zdenaca i dovoljno je da samo jedno ili dva budu zagađena i u disfunkciji, pa da se grad nađe u ogromnim problemima jer troši 4.000 litara vode u sekundi. Takvo bi zagađenje, unatoč velikim prirodnim zalihama vode, trajno narušilo taj odnos. Trenutačno je najugroženije vodocrpilište u Mićevcu, smješteno u neposrednoj blizini gradskog deponija smeća. Treba napomenuti da je u Zagrebu nekad bilo čak 21 vodocrpilište, ali taj se broj rapidno smanjio.
Umjesto da jaše na valu populizma i milijune kuna troši na bespotrebne fontane, Milan Bandić odavno je već trebao prionuti zaštiti sjajnih gradskih vodocrpilišta te sanaciji prastare vodovodne mreže čiji pojedini dijelovi datiraju još iz doba Austro-Ugarske, pa u zemlju, nakon crpljenja i distribucije gradom, istječe nevjerojatnih 49 % kvalitetne vode. Preračunato na jezik novca ti gubici po nekim procjenama godišnje iznose ogromnih 250 milijuna kuna!Neka prigradska naselja šire se izravno u vodozaštitna područja i nitko od nadležnih ne poduzima ništa da se to pravovremeno spriječi! Zbog propusnih vodovodnih cijevi kod transporta vode do krajnjih korisnika troše se ogromne količine energije jer pumpe tjeraju vodu i u podsljemensku zonu ili višekatnice. Tlak je u vodovodnoj mreži nejednak, negdje veći, negdje manji, a dotrajale cijevi kod većeg tlaka često pucaju. Svakih nekoliko godina rade se, tobože, elaborati o sanaciji vodovodne mreže, koja bi trebala trajati barem dva desetljeća jer radi se o sustavu cijevi dugačkih više od 3.000 kilometara. A onda, usred tzv. elaboriranja, sve stane i ne poduzima se apsolutno ništa. Ali, za šminkerske fontane ispred Nacionalne i sveučilišne biblioteke se posve bespotrebno ulupa 50 milijuna kuna, samo da bi se pred lokalne izbore Bandiću podigao rejting u očima građana, jer uvijek ima nerazumnih i ograničenih ljudi koji će mu honorirati takve glupave projekte. Zamislite da vam djeca doma danima gladuju, jer vi nemate dovoljno novca za njihovu redovitu prehranu, a vi im onda, da utišate bijes okoline koja to uviđa, kupite neku skupu igračku, u nastojanju da popravite imidž lošeg roditelja. Kako bi u takvom slučaju društvo ocijenilo takav vaš postupak? A Bandić godinama radi upravo to! Fontane mogu biti lijepe, no postoje životni prioriteti, baš kao i gradski prioriteti, a o njima naš gradonačelnik i njegovo interesno klijentelističko okruženje kojekakvih kumova i rodbinskih suradnika nimalo ne vodi računa. Jer njih pokreće isključivo novac, tj. bezbrojni gradski projekti koje provode u vlastitoj režiji i na kojima masno zarađuju. Oni imaju kratkoročne planove o lakoj i brzoj zaradi jer poslovi s Gradom Zagrebom su lukrativni i sigurno plaćeni, a takav, lukrativni posao, svakako nije sanacija ilegalnog deponija i mazutare. No, ovakve ekološke bombe nikako ne smiju biti skrivene od očiju javnosti već ih treba objelodaniti za dobrobit svih Zagrepčana jer radi se o našem zdravlju i našim životima, i u konačnici – o našem gradu!
Zaključno, treba reći da je cijelo područje jezera na Savici, na kojima su javnosti razotkrivene dvije stravične ekološke bombe, još daleke 1991. godine, proglašeno značajnim krajobrazom i da uživa posebnu zaštitu, jer se radi i o vodozaštitnom području. Koje li ironije i sramote za Grad Zagreb! Netko građanima grada Zagreba treba pod hitno skinuti mrenu s očiju, da bi konačno shvatili da naš krasan, srednjoeuropski grad zaslužuje boljeg gradonačelnika ili gradonačelnicu! Ili su nam doista potrebni najstrašniji apokaliptični životni scenariji da bismo tek tada, na najteži mogući način, shvatili da čovjek kao Milan Bandić i njegova brojna “dvorska kamarila” ne zaslužuju da vode prelijepi grad Zagreb! A i Hrvatski zavod za javno zdravstvo trebao bi se konačno oglasiti, i reći hrvatskoj javnosti koju riječ o tome o kakvom se velikom i opasnom problemu radi na jezerima na Savici, a ne mirno spavati snom pravednika poput zimi hiberniranog medvjeda!
Ali, u kakvoj državi živimo, tako nam i jest! Kakvu smo si lokalnu i državnu vlast izabrali tako nam i jest. Crkvi u Hrvata su pak prioriteti: rodna ideologija, gay zajednice (LGBT), novi Obiteljski zakon i Istanbulska konvencija, a sve ostalo ih nimalo ne brine. A trebalo bi! Mnogi današnji, iznimno glasni hrvatski crkveni “filozofi”, godinama ustrajno mlate praznu slamu, a neki su, poput sisačkog biskupa Vlade Košića, prešli sve granice kulturne komunikacije u javnom prostoru. A imaju li svi Hrvati dostupnu pitku vodu, udišu li svi čisti zrak, i truju li nas u potaji državna i gradska vlast, to je Crkvi nevažno i posve beznačajno. O, Bože, uzdahnuo bi na takvo stanje i sam Isus!
Milan Bandić očekivano okrenuo ploču
Do jučer im je slao cisterne s pitkom vodom, a sada ih naziva huljama i neprijateljima!
Kako se, razvidno je, na ilegalnom deponiju smeća na zagrebačkoj Savici, radi o dobro organiziranom kriminalu, u temeljitu istragu oko razotkrivanja tog dugogodišnjeg protuzakonitog biznisa neizostavno se treba uključiti i Uskok (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala), sve temeljito istražiti i razotkriti, te protiv odgovornih osoba podnijeti odgovarajuće kaznene prijave. Treba hitno sankcionirati sve one koji su godinama spaljivanjem smeća na otvorenom prostoru trovali Zagrepčane, baš kao i one iz vrha gradske vlasti koji su im to omogućavali. Neka se Milan Bandić sad, tobože, ne iščuđava nad tim kriminalnim radnjama, kada je sve o tom ilegalnom biznisu i te kako dobro znao. Sada vlasnike deponija na Savici naziva huljama i neprijateljima, a do jučer ih je redovito dva puta tjedno opskrbljivao pitkom vodom!
Evidentirane su bezbrojne policijske i vatrogasne višegodišnje intervencije na tom divljem deponiju smeća, uz poneki dolazak zagrebačkih komunalnih redara, pa neka se inače vidoviti Milan ne pravi blesav, jer je on i te kako dobro znao za problem! Zar policija nije bila dužna po službenoj dužnosti obavijestiti sve nadležne gradske i državne službe i tijela o tamo zatečenom katastrofalnom stanju?! Naši su nam odvjetnici potvrdili da u ovom slučaju ima i te kako sočnog “materijala” za podnošenje kaznenih prijava sa čak nekoliko različitih osnova! A o učinjenoj šteti i izmakloj dobiti za Grad Zagreb, a i za državu, da i ne govorimo jer miljuni su kuna tijekom prošlih godina trebali biti plaćeni za odgovarajuće zbrinjavanje otpada na ovlaštenom zagrebačkom deponiju smeća!