Dan prije obrane deložacije, bio je dan hodanja od jednog do drugog urudžbenog, kako bi se urudžbirale kaznene prijave protiv sudskih djelatnika. Noć prije odlaska u Zadar, bilo je to buđenje u 2 sata ujutro i putovanje kako bi se ujutro bilo pred vratima sutkinje Novaković. Kad joj je Milko Križanović predao urudžbiranu kaznenu prijavu, ona je ostala - šokirana. Odgoda deložacije - bio jedini potez kojeg je mogla povući
U utorak 8. svibnja 2018. spriječena je deložacija obitelji Hrvoja Pedišića iz Turnja kod Zadra, zahvaljujući kaznenim prijavama protiv sutkinje Dubravke Novaković, njene savjetnice Neve Lukin i predsjednice Općinskog suda u Zadru, te podnošenjem zahtjeva za njihovim izuzećem.
„Dogovor je bio da se u ovu borbu uključi i odvjetnik Milko Križanović, kao pojačanje odvjetnici Katarini Zrilić iz Splita, s kojom smo već sve dogovorili“, javio nam je pravnik, Ivica Marković, član Inicijative Ovršni ustanak, Inicijative Oštećenici RBA austrijskih zadruga i autor zakona protiv RBA zadruga koji se, očigledno, ovdje krši, iako ga je Sabor donio u srpnju 2017. godine. Time je opet potvrđeno da ovršna mafija ne spava, pa zato građani moraju biti budni i širom otvorenih očiju pratiti – provodi li se doneseni zakon ili ne. U ovom slučaju se ignorirao u potpunosti!
Dan prije obrane deložacije, bio je dan hodanja od jednog do drugog urudžbenog, kako bi se urudžbirale kaznene prijave protiv spomenutih sudskih djelatnika. Noć prije odlaska u Zadar, nije se čekala zora. Bilo je to buđenje u 2 sata ujutro i putovanje kako bi se ujutro bilo pred vratima sutkinje Novaković. Kad joj je Milko Križanović predao urudžbiranu kaznenu prijavu, ona je ostala – šokirana. Slijedio je njen verbalni duel s predsjednicom Općinskog suda, ali je odgoda deložacije – bio jedini potez kojeg su mogle povući.
Time smo svjedočili pobjedi grupe u sastavu Ivica Marković, Nenad Koljaja, Milko Križanović i drugi članovi Inicijative Oštećenika RBA austrijskih zadruga, odnosno članova Inicijative Ovršni ustanak. Tako ilegalne RBA zadruge, prema rješenju Općinskog suda u Zadru, nisu uspjele deložirati peteročlanu obitelj u Turnju! Pobjeda!
Iz priopćenja Inicijativa Ovršni ustanak i Oštećenika RBA austrijskih zadruga, možemo saznati više o tom pokušaju deložacije. Naime, deložacija peteročlane obitelji Hrvoja Pedišića iz Turnja kod Zadra, koji se nalazi između Sukošana i Biograda na Moru, najavljena je za 8. svibnja u 10 sati iz njihovog doma na adresi Obala Franje Tuđmana 82. Pomoć i podršku u ime Inicijative Oštećenici RBA austrijskih zadruga, došli su im dati Nenad Koljaja, Ivica Marković i Milko Križanović. Podršci su se pridružili članovi Inicijative Ovršni ustanak, na čelu s Danijelom Galovićem, dio članova Inicijative RBA oštećenika, koji su ujedno i članovi Inicijative Ovršni ustanak.
Zakonom protiv RBA zadruga, poznatijeg pod nazivom „Škibolin zakon“, jer ga je predložio saborski zastupnik Marin Škibola, a donio Sabor u srpnju 2017. godine, RBA zadruge su stavljene – izvan zakona, ali Općinski sud u Zadru u ovršnim postupcima, koje ureduje ovršna sutkinja, Dubravka Novaković, ipak donosi čudna rješenja u svezi nelegalnih austrijskih RBA zadruga. Inače, ova sutkinja je uzela ekskluzivu u rješavanju tih predmeta, što, naravno, koordinira s predsjednicom tog suda, jer bez njenog zelenog svjetla ne bi se sve to moglo ni događati. Stoga je podignuta i kaznena prijava protiv savjetnice Neve Lukin i protiv predsjednice suda. Kako dosadašnje prijave i dalje čuče u ladicama DORH-a, s ovom prijavom su upoznati i Vlada RH i Sabor, te Vrhovni sud i EU komisija.
Tako je obitelj Pedišić, ipak, ostala u svom domu, ali mnoge obitelji, nažalost, nisu, a mač deložacija još uvijek visi nad glavom tisućama hrvatskih građana s ovrhama…
Pravo na dom proglasiti ljudskim pravom
Riječ dom je važan dio svijesti hrvatskih građana: domovina, Domovinski rat, domovinska sigurnost…, ali unatoč tome, pravo na dom nije ljudsko pravo u Hrvatskoj. U državi poharanoj privatizacijskom pljačkom, većina građana nije u stanju riješiti svoje stambeno pitanje za cijeli svoj život, svojim radom i štednjom. Zato mnogi pribjegavaju dizanju kredita u bankama. Istodobno su političke elite stvorile nedodirljivu bankarsku kastu koja visokim kamatama povećava ukupni dug za više nego duplo od glavnice. Zašto su u EU-u kamate 3 puta niže nego u Hrvatskoj? Nije to nama EU nametnula, ako ste pomislili, već naša vrhuška na vlasti! Tako imamo lihvarske kredite, a mi šutimo, plaćamo visoke anuitete kao da to tako mora biti, pa nam je normalno nam je što godinama plaćamo samo kamate, a glavnica ne pada, nitko se ne buni…
Ako nekako i uspijete otplatiti taj lihvarski kredit, može vam se dogoditi da i zbog nekog minornog duga za režije ostanete bez krova nad glavom, jer tu su Ovršni zakon i ovršna mafija! Tko ovo nije sam prošao ovo su tek šture riječi, ali onaj tko je to osjetio na svojoj koži, ovo su riječi pune boli, neizvjesnosti i straha. Ni jedna Vlada se u proteklih 8 godina nije ozbiljnije pozabavila razbijanjem tog straha, izmjenom Ovršnog zakona, oporezivanjem banaka, rušenjem kamata na kredite, a pogotovo nije se bavila pravom na dom. Posljedice toga su stravične: demografski slom i bijeg iz Hrvatske.
Pravo na dom je potrebno proglasiti ljudskim pravom. U zemlji s tolikim brojem praznih i neiskorištenih državnih stambenih jedinica sramotno je da postoji i jedan čovjek koji spava na ulici. Beskućništvo u državi u kojoj imamo skoro 28.000 državnih nekretnina ne smije se tolerirati. Za one koji nisu u stanju sami riješiti stambeno pitanje, treba imati socijalne stambene jedince u svim gradovima i općinama, kako bi se onemogućilo lihvarenje naših građana kroz podstanarstvo ili ih se deložiralo kad ne mogu više plaćati svoje dugove.
Nedostatak političke volje ili strategija dužničkog ropstva za krajnji cilj imaju izvlaštenja i to je mnogima sve jasnije. Takvu politiku su da se razumijemo, provodili i HDZ i SDP. Nema tu razlike. Dakako, riječ je o jedinom podupirajućem modelu stambenog zbrinjavanja mladih obitelji u Hrvatskoj, a to je doživotno kreditno zaduživanje u privatnim poslovnim bankama. Ne moramo naglašavati sve opasnosti u ovim nesigurnim političkim, tržišnim i makroekonomskim uvjetima u svijetu, a tako i u samoj RH s velikom stopom nezaposlenosti, svakodnevnim stečajevima poduzeća, neisplatom plaća i visokih državnih nameta što u konačnici nerijetko dovodi do nemogućnosti podmirivanja mjesečnih obaveza naših građana te prisilne naplate potraživanja vjerovnika putem ovrha.
Nedopustivo je ustrajavati na rješavanju stambenog pitanja i financiranja stambenog zbrinjavanja isključivo kroz kreditni sustav u kojem je jedina založna nekretnina u kreditu ujedno i predmet njegova osiguranja, što ne bi smjelo biti. Svjedoci smo izvlaštenja hrvatskih građana s njihovih djedovina, deložacija iz domova i nebrige hrvatskih vlasti za svoj narod. Hrvatska je visoko zadužena zemlja koja sve teže refinancira svoje dugove, dovodeći državu i narod u nemogućnost otplate dugova. Stoga se trebamo zalagati za zapadnoeuropske modele stanogradnje u državnom vlasništvu putem najma stanova za mlade i kao pojedince i kao bračne parove, ali i za izgradnju centara za beskućnike koji bi bili doživotno stambeno zbrinuti.
Nemojmo biti robovi privatnih vlasništva i vlastitih emocija jer plan je na svjetskoj razini da nas izvlaste iz naših domova. Pravo na dom je jedna od najvažnijih programskih ciljeva Slobodne Hrvatske, Inicijative Ovršni ustanak i partnera, za kojeg ćemo se zalagati sve do njegovog ostvarenja.
Stambena politika i krupni kapital
Danas, kad većina mladih do 26 godina nema niti dana radnog staža, ne možemo očekivati da će ih većina osnivati obitelji koje nemaju s čime hraniti. Nažalost, zbog nedostatka posla kao i zbog loše stambene politike sve više je onih koji svoje gnijezdo odluče svijati izvan Hrvatske. Iako u mnogim zemljama nisu baš niske najamnine za stan, plaće koje naši iseljenici zarađuju vani su im dovoljne za pokriti cijene stanovanja, kao i ostale potrebe.
S obzirom na kupovnu moć stanovništva i nezaposlenost u Hrvatskoj, cijene najma za podstanare su previsoke, tako da mnogi jedva preživljavaju od onog što im ostane kad plate stanarinu. Iako je u Hrvatskoj oko 90 posto stanova u privatnom vlasništvu broj podstanara nije zanemariv.
U Zagrebu je prosječna najamnina iznosila oko 411 eura s tim da je u središtu grada bila oko 600 eura. Cijene najma stanova u Rijeci se kreću od 250 eura na više, dok ih u Zagrebu, Splitu ili Zadru nema ispod 350 eura. U Zagrebu se kreće od 200 pa sve do 1100 eura za bolje stanove i lokacije. Najviša prosječna najamnina je u Opatiji, a iznosi 914 eura mjesečno.
Na razini gradova ne postoji praksa gradskih stanova osim za socijalne kategorije, a i njih nema dovoljno, pa građani znaju čekati i par godina da ih dobiju na korištenje.
Za deložirane obitelji ne postoji nikakav plan obaveznog zbrinjavanja. Nakon deložacije, obitelj se obično raspadne i doživi svoj financijski, emocionalni i zdravstveni krah, neki put i s fatalnim posljedicama. Poznato je da su ovršenici i blokirani, većinom u dužničkom ropstvu, bez ušteđevine i kreditne sposobnosti, pa se postavlja pitanje – kako ti ljudi mogu nastaviti normalni život nakon deložacije?
Za beskućnike postoje više prihvatilišta po Hrvatskoj, ali ni to nije dovoljno. Mnogi od njih spavaju po podrumima zgrada gdje ih stanari zgrada nemilosrdno svakodnevno rastjeruju. Čuli smo od beskućnika da se već nekako snađu za hranu, ali najveći im je problem što se nemaju gdje naspavati na miru.
U Švedskoj, primjerice, pola stanova je u državnom vlasništvu, a pola u privatnom. Stanovanje je primarna potreba, poput obrazovanja ili zdravstvenog osiguranja, stoga bi bilo normalo da država sudjeluje u stambenom zbrinjavanju stanovnika.
Bez jeftinije države nema prava na dom
Sve je u Hrvatskoj povezano po zakonu o spojenim posudama: preglomazni državni aparat koji je uhljebio na desetke tisuća nepotrebnih dužnosnika, agencija i drugih parazita na tkivu naroda. Jako dobro znamo – ako paraziti prevladaju, domaćin umire…
Jeftinija država mora biti jedan od naših prioriteta. Znatne uštede se mogu postići i smanjenjem jedinica teritorijalnog ustrojstva Hrvatske i broja mjesta sa statusom grada, ukidanjem javnih bilježnika, javnošću javne nabave i na brojne druge načine. Sadašnjih oko 500 samoupravnih jedinica treba smanjiti za 2/3.
Ono što su nekad javni službenici radili za običnu plaću, danas radi mala grupa privilegiranih pravnika za puno veće iznose. Javno bilježništvo je oblik privatizacije javne službe i svi vidimo u kojem to smjeru ide. Vrijeme je da se mnoge stvari stave na mjesto, a ovo je u kontekstu ovrha važna stvar. Zato je nužno ukinuti javne bilježnike i vratiti ih tamo gdje im je mjesto, a to su uredi u gradovima ili općinama.
Kako prijaviti korumpiranog suca?
Hrvatsko pravosuđe je rak rana hrvatskog društva, a korijeni tog problema sežu u ’90-e godine, kada se stvarao današnji pravosudni sustav u Republici Hrvatskoj. No, u tih prošlih 25 godina pravosudni sustav postao je otovog pa zatvoreni sustav koji nikome ne odgovara, što je u kombinaciji s teškom ekonomskom krizom stvorilo plodno tlo za korupciju i kriminal dijela pravosudnog sustava, kojeg osjećamo gotovo svakodnevno.
Pravosudni sustav je uređen na način da suci samostalno biraju svoju upravu, ocjenjuju svoj rad i odlučuju o stegovnoj i kaznenoj odgovornosti unutar svojih redova. Ne može ih se prozvati za izraženo mišljenje, a kazneni postupak protiv njih može se voditi samo uz blagoslov Državnog sudbenog vijeća, vrhovnog sudačkog tijela. Jedini utjecaj koji dopire do njih izvana je onaj iz Ministarstva pravosuđa, koje putem pravosudne inspekcije nadzire poslovanje sudske uprave.
Činjenica je da si ogroman broj stranaka u postupcima pred sudovima ne može priuštiti odvjetnika koji bi na stručan način brinuo o njihovim pravima, a i tada su česti slučajevi da odvjetnici svoj posao rade – loše i nestručno. Kada posumnjate da sudac u vašem postupku krši zakone, bilo procesne ili materijalne prirode, morate na vrijeme reagirati i usprotiviti se svim zakonskim sredstvima. Nemojte dopustiti gubitak mukom stečenih prava ili imovine zbog toga što ne želite ulaziti u raspravu sa sucima!
Ako vodite sudski spor i imate osnovane sumnje da je sudac pristran ili korumpiran, prijavite ga s obrazloženim podneskom svim zakonom propisanim tijelima. Ako vas sudac na raspravama šikanira ili se ponaša suprotno zakonima ili kodeksu sudačke etike, povedite novinare ili aktiviste na raspravu i dajte im do znanja da će svaki aspekt njihovog sudovanja izaći u javnost!
Pravna sredstava protiv korumpiranog suca
Donosimo i kratak pregled mogućih pravnih sredstava koja možete koristiti i tijekom postupka, prije donošenja sudske presude. Protiv suca, za kojeg smatrate da loše obavlja sudački posao ili sumnjate da postoje osnovane sumnje u korupciju, imate na raspolaganju nekoliko zakonom propisanih sredstava:
tražiti izuzeće suca
poslati obrazloženu pritužbu na rad suca predsjedniku suda sa zahtjevom za pokretanje stegovnog postupka
poslati obrazloženu pritužbu pučkoj pravobraniteljici
poslati obrazloženu predstavku Ministarstvu pravosuđa
prijaviti kazneno djela suca policiji i Državnom odvjetništvu
povesti na raspravu novinare, članove udruga za zaštitu ljudskih prava, aktiviste.
Člankom 291. st. 1. KZ-a pripisano je da službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost, pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok prema stavku 2. istog članka, ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Kaznena djela koja suci posebno mogu počiniti tijekom sudskog postupka su:
povreda ravnopravnosti
povreda slobode izražavanja nacionalne pripadnosti
povreda slobode mišljenja i izražavanja misli
neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne
nedozvoljena uporaba osobnih podataka
krivotvorenje isprave
krivotvorenje službene ili poslovne isprave
primanje mita
trgovanje utjecajem
sprječavanje dokazivanja
povreda tajnosti postupka
neizvršavanje sudske odluke.
Stegovna djela protiv sudaca:
neuredno obnašanje sudačke dužnosti,
nepostupanje po odluci donesenoj u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku
obnašanje službe, poslova ili djelatnosti nespojivih sa sudačkom dužnošću
izazivanje poremećaja u radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti
povreda službene tajne u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti
nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način
nepodnošenje imovinske kartice ili neistinito prikazivanje podataka u imovinskoj kartici
nepodvrgavanje prosudbi tjelesnih i duševnih svojstava radi ocjene sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti.
Danijel Galović: Ovršni zakon je grobar hrvatske državnosti i okidač za iseljenje ljudi iz Hrvatske
Supredsjednik Slobodne Hrvatske i čelnik Inicijative Ovršni ustanak, Danijel Galović, je o razlozima zašto su krenuli s Ovršnim ustankom rekao sljedeće: „Možemo sad jasno i glasno reći da je sadašnji Ovršni zakon grobar hrvatske državnosti i okidač za iseljenje ljudi iz Hrvatske. Svi o tome šute, a mi jednostavno o tome ne želimo šutjeti. On je također i generator za stvaranje podjela u društvu, kao i dosad neutvrđenog broja samoubojstava građana, među kojima su brojni hrvatski branitelji. Ovaj zakon je i okidač za nastajanje ovršne mafije. Blokadu računa bez sudske presude, suvremena Europa ne poznaje. Nedopustivo je da se ovršene ljude jednostavno baca na ulicu bez ikakve zaštite…
Stoga tražimo da nam ministar Zdravko Marić odgovori u vezi krivotvorenih rješenja o ovrsi i da izađe s imenima ljudi koji krše Pravilnik o Fini, članak 4 stavak 2, u kojem se jasno kaže da ukoliko naplatu nije moguće izvršiti, Fina će ovršni prijedlog vratiti podnositelju zahtjeva. Fina već blokirane građane zatrpava novim ovrhama i krši pravilnik Ministarstva financija. Fina je između ostalog jedan od generatora duga naših građana pa i duga Republike Hrvatske. Tražimo zabranu provođenja rješenja o ovrsi do pravomoćnosti rješenja. Kod nas se javni bilježnici ponašaju kao suci. To imamo jedino u Hrvatskoj. Tražimo mogućnost ispate plaće na ruke, kako bi se umanjili troškovi koje naši građani imaju. Tražimo promjenu nadležnosti Fine. Ona više ne smije biti servis za pljačke hrvatskog naroda.“
Mr. sc., Milan Perkovac, dipl. inž., član Slobodne Hrvatske, progovorio je o ovršnoj mafiji, te kako se ova praksa odražava na stanje u državi: „Danas se ne treba upucati čovjeka. Dovoljno je nad njim pokrenuti ovrhu. Ovršni zakon je pravno oružje koje se predaje u ruke sucima i javnim bilježnicima, a o njihovoj vezi se već odavno govori kao o ovršnoj mafiji koja ovaj zakon koristi za ispunjenje svojih ciljeva, a na štetu hrvatskih građana, poslovnih subjekata i na koncu – same države. Kao posljedicu toga imamo katastrofalno socijalno, demografsko i gospodarsko stanje u državi. Tražimo cjelovit društveni pristup ovoj problematici!“
Glavni tajnik Slobodne Hrvatske, prof. dr. sc. Dražan Dizdar je dosadašnje učinke Ovršnog zakona nazvao – monstruoznim: „Ovršni zakon je donio Hrvatski sabor 2010. za vrijeme mandata Jadranke Kosor i vladavine HDZ-a. Već u prvoj godini njegove primjene broj blokiranih građana je narastao na 225.000, da bi se 2012. godine taj broj povećao na 242.000, s dugom građana od 16 milijardi kuna. Godine 2016. broj blokiranih se popeo na 327 000 s dugom od čak 41 milijardu kuna. Unatoč činjenici da se broj blokiranih stabilizirao na oko 330.000, njihov dug nije, već stalno raste. Ovaj zakon je oko milijun stanovnika Hrvatske (blokirani plus članovi njihovih obitelji) doveo u stanje dužničkog ropstva iz kojeg nema izlaska jer se njihov dug i dalje povećava po nevjerojatnoj stopi od 38 posto godišnje! Budući da je do sada napravljeno oko 800 preinaka ovog Ovršnog zakona bez vidljivog rezultata, tražimo da se ovaj ukine i izradi novi.“
Vlada provodi nasilje nad obiteljima
Danijel Galović je ponašanje vlasti prema deložiranima nazvao – nasiljem nad obitelji: „Ne smijemo odustati, jer više ovako dalje ne ide. Ustav Republike Hrvatske, čl 32 nam govori da je dom nepovrediv, a članak 35 kaže: ‘Jamči se pravna zaštita osobnog i obiteljskog života i ugleda i časti svakog građanina Republike Hrvatske.’ Mi u Slobodnoj Hrvatskoj smatramo da izvršna, zakonodavna i sudska vlast uopće ne poštuje Ustav Republike Hrvatske. Primjenom Ovršnog zakona, vlast Republike Hrvatske vrši obiteljsko nasilje nad našim sugrađanima. Drugdje gdje se događa obiteljsko nasilje, nasilnik bude uhićen i odveden u zatvor, što ovdje nije slučaj. Dom MORA ostati mjesto sigurnosti i mira. Kako to izgleda u stvarnosti? Vidjeli smo to na primjeru deložirane devetočlane obitelji Cvjetković i obitelji hrvatskog branitelja Dukića, obje iz Zagreba, ali i na tisućama drugih hrvatskih obitelji koje su ostale bez svog doma zbog primjene Ovršnog zakona. Koliko dugo ćemo to trpjeti? Hoćemo li čekati da nas lešinari iz nekih agencija za otkup dugova, poput EOS Matrix<, B2 Kapitala i sl. nazovu i kažu nam da se iselimo? Ovo je borba za pravo na dom, za svakog pojedinca i svaku obitelj! Ako smo uspjeli dobiti rat, dobit ćemo i ovu bitku za izmjenu Ovršnog zakona!“, odlučno je poručio Galović.
U Inicijativi Ovršni ustanak naglašavaju da je Hrvatska stvorena na krvi branitelja, a ustrojena na kriminalu, korupciji i ratnom profiterstvu. Od pošasti koje su zahvatile hrvatski narod, kao dvije najveće, ističemo gubitak monetarnog suvereniteta i tajkunizaciju preko noći.
„Dok smo se u Domovinskom ratu borili za slobodnu Hrvatsku danas gotovo 22 godine od Domovinskog rata, Hrvatska i njeni građani nisu slobodni. Dakako, tu ne govorimo o vojnoj, već monetarnoj okupaciji, govorimo o agresiji stranih poslovnih bankaroida koji poput lešinara modernog doba osiromašuju napaćene hrvatske građane i obitelji, pod blagoslovom svih dosadašnjih izvršnih vlasti , slugu stranih centara moći, prije svega iz EU-a.
Kroz tajkunizaciju preko noći, kad su vodoinstalateri, pizza majstori i vozači kamiona postajali tajkuni, stvorena je Hrvatska. Temelji nisu zdravi. To nam je svima jasno. A što smo učinili u pravcu njihovog ozdravljenja? Malo ili ništa.
Borba ili predaja…
Hrvatska trajno iseljava, narod se izvlašćuje sa svojih privatnih vlasništva, deložira u tišini iz svojih domova. U isključivo kreditnom sustavu kakav gaji RH, apsolutnu kontrolu imaju svjetske privatne poslovne banke kojima je cilj da se iz duga nikada ne izađe. Dužničko ropstvo naroda i domovine naša je svakodnevica. Novac kakav danas poznajemo je, zapravo, dug prikazan virtualno na zaslonu računala. Takav dug za nas je neustavan i neprihvatljiv, stoga ga kao takvog ne priznajemo, te tražimo njegov otpis prema narodu i RH. U takvim okolnostima nužnost je vratiti monetarnu neovisnost, vratiti HNB u službu naroda i zemlje jer do sada nije bila niti narodna, a još manje hrvatska banka. Također moramo ojačati (stvoriti ) hrvatsku poslovnu banku i valutu, te stranim bankama uvesti porez na extra profit. I na kraju, vjerujemo da svi dijelimo isto mišljenje a ono je da se nismo borili za ovakvu Hrvatsku netom opisanu , Hrvatsku za koju su mnogi položili svoje živote, sanjali je drukčiju, ali ju nisu nikada dosanjali. Na nama je da ju zbog njih, nas samih, a ponajviše zbog naše djece, učinimo dostojnom življenja svakog čovjeka, učinimo – SLOBODNOM!
Države postoje da bi obavljale svoje tri glavne funkcije za građane: sigurnost, pravdu i upravljale općim financijama. A kod nas imamo svuda pogodovanje političkim elitama kad se radi o bilo kojem od ove tri funkcije. Bez zdravog pravosuđa urušavamo se kao kula od karata. Zato svoju borbu trebamo prvo pokrenuti od pravosuđa i zakona.
Kakva je to sigurnost, ako nema sigurnosti da ćeš imati svoj krov nad glavom? Imamo li snage obračunati se s ovršnom mafijom koja opstaje samo zahvaljujući uhljebizmu i glomaznom državnom aparatu? Izbor nam je – borba i li predaja. Mi smo odabrali borbu. A vi?“