‘Najpopularniji’ stečajni upravitelji – svaki sa po 200 stečajeva!?

0
1007
Marijan Susenj/PIXSELL

Kakva je odgovornost stečajnog upravitelja-likvidatora, nije jasno, iako i zakon propisuje da je odgovoran za štetu koju načini prilikom obavljanja dužnosti. Međutim, u Hrvatskoj je prema institucijama jedino odgovoran član društva, koji  je toliko naivan da se godinama trudi raditi i stvarati kapital i koji vjeruje u pravnu državu  u zemlji  u kojoj vladaju oktopodi koji nesmiljeno grabe svojim krakovima

Prisjetimo se stečajnih postupaka nad društvom Krešimirovo drvo d.o.o., Adriadrvo d.o.o., Zagrebdrvo d.o.o., koja je vodio  stečajni upravitelj, Damir Mikić, sada stečajni upravitelj Centar banke d.d.   Na imovini trgovačkog društva Krešimirovo drvo d.o.o. u stečaju, bilo je uknjiženo 4,000.000 kuna potraživanja Fonda za razvoj i zapošljavanje. Kako tvrtka, unatoč činjenici da se radilo o najpovoljnijim financijskim sredstvima koja se mogu pribaviti za poslovanje, nije uspjela ostati likvidna, pokrenut je stečajni postupak. Kroz nekoliko  objavljenih prodaja, nekretnina  je u stečajnom postupku prodana za 150.000 eura (milijun kuna) i to kupcu koji je bio i direktor toga društva u stečaju,  dakle i odgovoran za nevraćanje dugova!?

Tadašnji stečajni upravitelj, Damir Mikić, jednom je od zainteresiranih kupaca nekretnine rekao da će se nekretnina prodati bivšem direktoru i osnivaču, obzirom da je on ulagao u tu imovinu??!! Sve to neovisno o činjenici da je ista ta osoba tvrtku u stečaju  i zadužila.  Koji su to kriteriji po kojima stečajni upravitelji procjenjuju s kim treba sklapati poslove?
U drugom pak postupku, Centar banka  je imovinu koju je naplatila u ovršnom postupku prodala snahi direktora društva koji je to isto društvo zadužio. Uz malu, ali vrlo značajnu korekciju. Pri sklapanju ugovora o kreditu založena nekretnina je procijenjena na nešto manje od 700.000 kuna, a za potrebe ovršnog postupka procijenjena je ponovno (godinu dana kasnije) na 230.000 kuna, pa je trećina vrijednosti iznosila svega 75.000 kuna, što je u konačnici bivši vlasnik nekretnine i dužnik isplatio Centar  banci u stečaju. Time je stekao ponovno vlasništvo nad svojom nekretninom za daleko manji kupovni iznos, a uz to je nagrađen i dovršenjem ovrhe i oprostom dugova.

Loading...

Kako je prodavao Damir Mikić!?

U tvrtkama Adriadrvo i Zagrebdrvo,  u kojima je Damir Mikić također obavljao funkciju stečajnog upravitelja, nije bilo imovine, pa je stečaj otvoren i zatvoren. Međutim, dobro je poznato da su upravo te tvrtke bile vlasnici   tvornice za preradu drva i proizvodnju ljepljenih ploča kojima su upravljala braća Ivić i Zdravko Pašalić, a sada na istoj lokaciji posluje trgovačko društvo Mundus Viridis d.o.o., vlasništvo Ivića Pašalića.  Kako je nekretnina „isparila“ iz stečajne mase, najbolje znaju osobe koje su njome upravljale…
Potpuno je ista situacija bila i sa stečajevima koje je vodio Darko Šket. Dok je Pevecima imovina oduzeta, Vladimir Trušćek, osnivač i vlasnik Arene Križevci u stečaju, imao je puno više sreće. Njegova tvrtka Arena Križevci d.o.o., s dugom od više stotina milijuna kuna, u kojoj je za stečajnog upravitelja imenovan Darko Šket, imovinu je otuđila prije stečaja, pa je nad njom stečaj otvoren i zaključen. Vladimir Trušćek potom je osnovao novu tvrtku, Monolit d.o.o., koja je postala i vlasnik tvornice. I Monolit se zadužio kod istih vjerovnika, pa je Trušćek osnovao nove tvrtke – Monolitinvest Samobor, Monolitinvest d.o.o., Raven d.o.o., Mopar d.o.o., koje su odlično  poslužile protekle dvije godine  da Vladimir Trušćek sam sebi oprosti dugove, prijavljujući fiktivne i nepostojeće tražbine u predstečajnim postupcima.

Fascinantna je kreativnost Vladimira Trušćeka i ostalih ovlaštenih osoba imenovanih tvrtki koje su fiktivnim tražbinama uspjele steći prevlast i preglasati stvarne vjerovnike. Na opisani način otpisano im je više od 300 milijuna kuna dugovanja. Po kaznenoj prijavi Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu,  podnesenoj 2016. godine, nije se dogodilo ništa, iako su krivotvoreni ugovori i tražbine i danas javno objavljeni na stranicama FINE. Sud je  na temelju tih krivotvorenih ugovora i tražbina odobrio sve predstečajne nagodbe, iako neke od tvrtki, kojima je predstečajna nagodba odobrena, uopće nisu imale zaposlenih,  a u blokadi su bile godinama, pa su bili ostvareni svi razlozi za otvaranje stečaja.

Zanimljivo je i koliku „nagradu“  stečajni upravitelji ubiru za tako vrhunski odrađene poslove. Prema javno objavljenim izvješćima, nagrada stečajnim upraviteljima kreće se od 10.000,00 kuna mjesečno za lakše poslove, pa i do 100.000,00 kuna. Nagradu dobivaju i oni privremeni, pa i oni stečajni upravitelji koji imaju samo zadatak sjesti na pet minuta u sudnicu da bi se sastavilo rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka. Naravno, njihova nagrada isplaćuje se iz državnog proračuna, obzirom da mnoštvo tvrtki nema imovine niti za namirenje troškova stečajnog postupka.

Stečajni upravitelji kapitalci

U Hrvatskoj  je na listi stečajnih upravitelja upisano 395 upravitelja, piše poslovni.hr.  Više od 50 njih nije imenovano niti u jednom stečajnom postupku, dok „najpopularniji“ stečajni upravitelji imaju više od 200 stečajeva – svaki. Iako zakon propisuje razloge za razrješenje stečajnih upravitelja, naročito ako se stečajni postupak predugo vodi, u Hrvatskoj su stečajni postupci „močvara sa živim blatom“. Iz njega se stečajni upravitelji ne daju, a stečajni dužnici   ne mogu iščupati.
Sucima omiljeni stečajni upravitelji, Darko Šket, Marinko Paić, nedavno uhićeni Pero Hrkač, Branka Malbašić, Mladen Selec, Damir Mikić, Zdravko Mitak, Maroje Stjepović, u vrhu su liste po broju stečajeva koje vode. Stečajni upravitelji sami sebi određuju nagrade, troškove i upravljaju imovinom društava u stečaju.  Nije jasno po kojoj osnovi sud ista prava daje likvidatoru trgovačkih društava koja su brisana iz sudskog registra, a nemaju vjerovnike, ili ih imaju, u iznosima koji su daleko ispod vrijednosti imovine, jer i oni uživaju jednake blagodati.  Zašto  u pojedinim slučajevima, na različitim trgovačkim sudovima, suci  donose rješenja u kojima likvidaciju nad imovinom brisanog društva provode osnivači i članovi društva, dok ih u nekim „posebnim slučajevima“ i na pojedinim sudovima, konkretno na Trgovačkom sudu u Zagrbu, imenuje sud sa liste stečajnih upravitelja? To nije jasno, jer je zakon tu potpuno nedefiniran.

Međutim u jednom je jasan – likvidator-stečajni upravitelj bi morao završiti poslove brisanog društva koji nisu završeni, naplatiti potraživanja koja nisu naplaćena, namiriti vjerovnike koji su prijavili svoje tražbine i sve to u dogovoru i po nalogu članova društva,  nakon čega se likvidacija zaključuje, a imovina dodjeljuje članovima/osnivačima, srazmjerno njihovom udjelu u kapitalu.

Kakva je odgovornost likvidatora koji ništa od toga ne obavljaju, također nije jasno, iako i zakon propisuje da je likvidator odgovoran za štetu koju načini prilikom obavljanja dužnosti. Međutim, u Hrvatskoj je prema institucijama jedino odgovoran član društva, koji  je toliko naivan da se godinama trudi raditi i stvarati kapital i koji vjeruje u pravnu državu  u zemlji  u kojoj vladaju oktopodi koji nesmiljeno grabe svojim krakovima.
U pravnoj državi, sljedeća radnja bila bi na USKOK-u, koji bi provjerio činjenice i poduzeo radnje da se kriminal na trgovačkom sudu sankcionira, te Vlada RH koja bi hitno promijenila  propise i zaštitila ulaganje privatnog  kapitala i imovinu. Međutim,   u  predatorskoj i kriminalnoj državi, kakva je danas Hrvatska,   takva očekivanja su uzaludna…