Nakon mučenja u Arkanovom kampu, sada im ratovanje ne računaju u staž

Srbi koji su tijekom 90-tih napustili Hrvatsku, u Srbiji nisu dočekani raširenih ruku. Osim što veliki broj i danas boravi u izbjegličkim, derutnim kampovima, nemali broj vojno sposobnih muškaraca odmah je po dolasku prisilno “vojačen” i slan u zloglasni, erdutski kamp gdje ih je dočekivao Arkan sa svojim vojnicima. Izbjegli Srbi od strane Arkanove vojske bili su smatrani “lošim Srbima”, “Srbima izdajicama” i “kukavicama zbog kojih je pala Krajina”, pa su im stoga priuštili neviđene torture koje su nerijetko završavale i smrću “Srbina izdajnika”.

Prema procjenama Helsinškog komiteta Srbije, kroz Arkanov kamp u Erdutu prošlo je oko 20.000 izbjeglica iz Krajine. Sve njih privodio je MUP Srbije, pronalazeći ih na adresama koje je, prema svjedočenjima odvedenih, velikodušno ustupao Crveni križ Srbije i Jugoslavije. Članovi Helsinškog komiteta Beograda zahtjevali su od Vlade Srbije da spriječi nasilnu mobilizaciju, od tužiteljstava Srbije i Jugoslavije da protiv aktera ove akcije pokrenu krivični postupak, a od predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da “obuzda akcije progona i zvjerstava Arkanovih jedinica”.

Svjedočanstva iz Arkanovog kampa su jeziva:

..M.S, izbjeglica, privremeno nastanjen u Kruševcu, priveden je u Erdut 22.08.1995, samo dan nakon što se prijavio lokalnom Crvenom križu. “Kad smo stigli u Erdut, razvrstali su nas u dvije grupe. Stajali smo na suncu čitav dan, bez vode i bez hrane. Kad bi se neki među nama pobunio, zatražio nešto, odmah bi krenulo šamaranje. Tek na večer dali su nam jesti. Prije toga, jedan iz grupe odabran je za batinjanje – 25 udaraca po tijelu. U obližnjoj šumi deset ljudi ‘izdržavalo je kaznu’ stojeći nepomično, vezani žicom uz stabla. Sutradan je i nas čekao isti tretman. Tako sam proveo najdužih i najsramnijih tjedan dana u svom životu. Poslije sam prebačen u Bilje, gdje sam ostao sve do 10. listopada.”

…B.S. iz Gline, otac dvoje maloljetne djece, četrdesetpostotni invalid obiju ruku odveden je iz kolektivnog prognaničkog centra u Knjaževcu, zajedno sa još 14 Srba pristiglih iz Hrvatske. U Erdutu je proveo devet dana. Spomenuo je samo neke metode mučenja: klečanje na kamenu, zatvaranje u pseću kućicu i lajanje, 24 sata provedena u bačvi hladne vode, nošenje oko vrata kamena teškog oko 30 kilograma…



…N.B., izbjeglica iz Knina kaže da je, uz sva fizička maltretiranja, ipak, najteže podnosio verbalne torture: “Zvali su nas izdajnicima, kukavicama, babama, podrepašima, isključivim krivcima za pad Krajine, srpskim govnima, majmunima… što je najgore, morali smo sve te uvrede ponavljati: “Ja sam najgori Srbin’, “Ja sam izdajnik srpstva”…

Za njih ratovali, a sada im ne priznaju staž

Diskriminacija Srba koji su u ratu napustili Hrvatsku i nastanili se u Srbiji, u toj zemlji ne prestaje ni danas. Osobito krajišnih vojnika koji su ratovali za nju i u njezino ime. Oni su, naime, jedina kategorija vojnika kojoj nije priznat ratni staž za vrijeme cijelog ratnog perioda:

„Nepravda je i zbog toga što je ratni staž u dvostrukom trajanju priznat samo krajiškim oficirima (nekadašnji aktivni oficiri JNA) koji su bili zapovjednici brigada i korpusa vojske Republike Srpske Krajine. Krajiški borci postavljaju pitanje, s kim su i kome su ti zapovjednici brigada i korpusa zapovjedali, kada je njima priznat ratni staž u dvostrukom trajanju za čitav ratni period, a nije priznat njima”, rekao je Miodrag Linta koji je kao dobar primjer naveo Hrvatsku:

„Hrvatska je krajem prošle godine usvojila novi zakon o pravima hrvatskih branitelja u kojima je u potpunosti izjednačila prava pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane iz BiH sa pravima pripadnika Hrvatske vojske. Tim zakonom Hrvatska je priznala Hrvatsko vijeće obrane iz susjedne BiH sastavnim dijelom svoje vojske, a ujedno dala priliku svim pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji do sada nisu ostvarili svoja prava na obiteljsku ili invalidsku mirovinu, na osnovu ugovora koji postoji između Hrvatske i BiH.”

Facebook Comments

Loading...
DIJELI