Do sada otkriveni podaci o grupi Borg i njihovoj povezanosti s moćnim osobama iz izvršne vlasti i unutar Agrokora, ukazuju da su u državnim institucijama postojala saznanja o problemima Agrokora. Pritom je važno naglasiti da su ovi problemi bili tipični za Agrokor za cijelo vrijeme njegova postojanja i održivosti - 'kontinuirano zaduživanje tvrtki u Koncernu Agrokor i samoga Koncerna Agrokor putem kredita i drugih financijskih aranžmana'
Teško je točno datirati kada je hrvatska realnost postala zastrašujuće nadrealistična. No, sigurno je da već godinama u hrvatskoj zbilji sve više dominiraju događaji koji racionalnom poimanju izgledaju poput sablasnih prizora iz najstrašnijih i u stvarnosti nemogućih, nadrealističkih snova. Kad nam se na trenutak, možda, pričini da se radi tek o ružnim snovima, zapljusnu nas serije nadrealističnih strahota, koje su toliko stvarne i opipljive da nam ne preostaje išta drugo, nego zaključiti kako su nadrealističke nemogućnosti, ipak, prava hrvatska zbilja.
U takvoj poremećenoj situaciji postalo je u Hrvatskoj uobičajeno da se tzv. ozbiljna javna komunikacija o tzv. ozbiljnim javnim temama, sve više koristi nadrealističkim terminima, pojmovima i slikama. Jer se, izgleda, jedino na taj način može donekle razumljivo predočavati hrvatska svakodnevnica. Ili se, što je vjerojatnije, na taj način bježi u mistifikaciju. Odnosno, bježi se od suočavanja s realnom odgovornošću
Primjerice, prije četiri godine (2013.), kad je hrvatska i europska javnost bila šokirana s „nemogućim“ Lexom Perković, najodgovornije osobe u strukturi vlasti pobjegle su u nadrealističku javnu raspravu i prijetnju s pojavljivanjem hrvatskog King Konga. Varka je uspjela. Radoznalost javnosti se zamorila, a hrvatski King Kong se nije pojavio, niti se i približno saznalo tko je, ili što je on.
A odgovornost? Ona ionako ne postoji u tradiciji hrvatske realnosti, a izgleda da se sve rjeđe može pojavljivati i u nadrealističkim snovima.
‘Mi smo Borg. Otpor je uzaludan’
Na tragu pouzdanih iskustava s jednostavnim hrvatskim King Kongom, posve je logično što vladari Hrvatske, realnost suočavanja s prešokantnim Lexom Agrokorom, ubrzano svode na filmsku znanstvenofantastičnu prispodobu s izvanzemaljskom vrstom – Borg. Prema toj legendi, Borg je zlobni i moćni kibernetički organizam zastrašujućeg izgleda. Cilj mu je biti savršeni Kolektivitet, pa se neprekidno razvija prisilnim pripajanjem i asimilacijom drugih vrsta i pojedinaca, od kojih preuzima tehnologije i znanja.
Borg se u filmu „Zvjezdane staze“ predstavlja frazom: „Mi smo Borg. Spustite štitove i predajte brodove. Dodat ćemo vašu biološku i tehnološku raznolikost našoj. Vaša kultura će se prilagoditi kako bi služila nama. Otpor je uzaludan.“
Jedan od pripadnika grupe Borg u Hrvatskoj, Petar Korunić (iz tvrtke InterCapital), nedavno je prvi javno progovorio o toj grupi, te je Borg kratko i jasno opisao kao „organizam koji crpi energiju drugih da bi opstao i narastao“.
Približno dvije protekle godine može se kontinuirano medijski pratiti razvoj slučaja Agrokor. Iako su mediji tijekom toga razdoblja otkrivali i navodili mnogobrojne važne i zanimljive podatke, ipak je fokus pojedinih medija i pojedinih novinara postajao sve uži i povezan sa različitim specifičnim ciljevima i interesima koji su se nastojali ostvariti. Na taj su se način zapostavljale složenije i cjelovitije vremenske, prostorne, političke, sigurnosne, društvene, nacionalne, međunarodne i drukčije interesne dimenzije slučaja Agrokor, te golema i raznorodna značenja i vrijednosti sustava Agrokor.
Zatim, već na prvi pogled postaje vidljivo kako medijima i njihovim novinarima nije glavni cilj u komunikacijskom (medijskom) području, nego u zastupanju interesa različitih užih skupina i njihovih specifičnih ciljeva. Primjerice, portal index.hr, koji uvjerljivo predvodi u količini objavljenih novotkrivenih podataka, uglavnom je fokusiran na postizanje političkih ciljeva: odstrel HDZ-ovih kapitalaca, uključujući i predsjednika Vlade, te pogodovanje prijevremenim parlamentarnim izborma. Većina drugih medija u Hrvatskoj, informativno kaska za portalom index.hr, te pokušavaju neutralizirati političke ciljeve koje zastupa index.hr
Vrijednost Agrokora
Stoga je, radi lakšeg razumijevanja svih dimenzija slučaja Agrokor, u ovom prvom nastavku teksta o bitki za Agrokor, potrebno najprije ukratko naznačiti osnovne strateške hrvatske nacionalne vrijednosti sustava Agrokor, a potom procijeniti kakvoću (ne)postupanja državnih tijela u zaštiti javnog interesa.
Prema službenim očitovanjima mjerodavnih tijela Republike Hrvatske, godišnje izvješće Koncerna Agrokor za 2016. godinu „nije sugeriralo značajnije poslovne probleme u kojima se na kraju Koncern Agrokor u 2017. našao.“ Metodološki je razvidno da ovaj zaključak sam po sebi predstavlja veliki kvalitativni propust državnog institucijskoga sustava, a do sada otkriveni podaci o grupi Borg i njihovoj povezanosti s moćnim osobama iz izvršne vlasti i unutar Agrokora, ukazuju da su u državnim institucijama postojala saznanja o problemima Agrokora. Pritom je važno naglasiti da su ovi problemi bili tipični za Agrokor za cijelo vrijeme njegova postojanja i održivosti, jer je njegova glavna značajka, od 1991., bila „kontinuirano zaduživanje tvrtki u Koncernu Agrokor i samoga Koncerna Agrokor putem kredita i drugih financijskih aranžmana“, kako se točno i navodi u Prijedlogu Odluke o osnivanju Istražnog povjerenstva.
No, propustilo se navesti istinu, da je „državna politika“ (institucije) bila cijelo vrijeme ključna za sve standardne i nestandardne financijske aranžmane Agrokora, što znači da su u tome sudjelovale doslovno sve oligarhije (stranke) koje su se smjenjivale na vlasti u Hrvatskoj. Praktično to znači, da je „državna politika“ bila presudnom za donošenje odluka o razvoju i slomu Agrokora, te kada će se to dogoditi. Skrivene pozadine i razlozi toga događanja, uključujući i sadašnje probleme Agrokora, podrobnije će biti dokumentirani u narednim brojevima tjednika 7dnevno. A sada se vratimo tekućoj pojavnosti.
U pripremnim materijalima radi osnivanja državnog (saborskog) Istražnog povjerenstva za slučaj Agrokor, naveden je niz važnih pokazatelja i stajališta. Koncern Agrokor je 2015. godine imao vlasničke udjele u 60-ak tvrtki registriranih na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Slovenije i drugih zemalja. U svim tim tvrtakma, osim u jednoj, Agrokor je bio nadpolovični vlasnik, a u 40-ak tvrtki imao je više od dvije trećine vlasničkih udjela.
Koncern Agrokor je 2015. imao približno 60.000 zaposlenika, od kojih približno 30.000 u Hrvatskoj. Osim toga, procijenjeno je da „Agrokor d.d. indirektno utječe na preko 150.000 radnih mjesta u Republici Hrvatskoj.“ Zatim, Agrokor ima „presudan utjecaj … i na tisuće OPG-ova od kojih nabavlja sirovine za svoju poljoprivrednu proizvodnju“, koju „vrši i na zemlji koju mu je preko njegovih kompanija Republika Hrvatska ustupila na dugogodišnje koncesije.“ Maloprodajni lanac Agrokora ima približno 2000 prodavaonica.
Prema zadnjem objavljenom godišnjem izvješću za 2015. godinu, prihod Koncerna Agrokor iznosio je „oko 49 milijardi kuna, što je oko 14% hrvatskog BDP-a“, a Agrokor godišnje uplaćuje u državni proračun „više od 3 milijarde kuna poreza.“
Navedeni podaci objektivno i nedvojbeno svjedoče da Agrokor ima stvarno strateško gospodarsko značenje za Republiku Hrvatsku, a budući se radi o cjelovitom i dominantnom prehrambenom sustavu (od proizvodnje sirovina do maloprodajne mreže), važnost Agrokora proteže se izravno do obrambenih i drugih sigurnosnih aspekata. Pod izravnom i posrednom kontrolom Agrokora nalaze se najvrijedniji dijelovi teritorija Republike Hrvatske (poljoprivredno zemljište, lovišta, izvori pitke vode…), a s nastankom, razvojem i statusom Agrokora, povezane su sve političke, gospodarske i medijske strukture moći u Hrvatskoj. Osim toga, strateška moć agrokorovog sustava, proširila se u velikoj mjeri i na susjedne države: Sloveniju, BiH, Srbiju i Crnu Goru.
Odbacivanje hrvatskog New Deala
U ime svega naznačenog, 6. travnja 2017., donesen je izvanredni „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“, koji je odmah u javnosti opravdano dobio neformalni naziv – Lex Agrokor.
Dosadašnja medijska otkrića pokazuju sve skandalozniji tijek događanja koja su obilježila pripremu koncepcije Lexa Agrokor, te njegovo donošenje i primjenu od strane Izvanredne uprave. Sve je više sličnosti s problematičnim pozadinama koje je Hrvatska prije četiri godine proživljavala s Lexom Perković i King Kongom. Na kriminalnost i skandaloznost povezanu s Lexom Agrokor, jasno i razgovijetno ukazuju pojedini ugledni stručnjaci, koji nisu uhvaćeni u Borg-korupcijsku mrežu koja tek postaje javno vidljiva, iako neprekidno hara Hrvatskom.
Već tijekom skrovitih priprema koncepcije za Lex Agrokor, postupilo se protivno hrvatskim državnim i nacionalnim interesima. Koncepciju i odredbe Lexa Agrokor nisu kreirali državni službenici ili neovisni stručnjaci, nego osobe iz privatnih tvrtki. Oni su, najblaže rečeno, bili i ostali u sukobu interesa, zbog duboke poslovne i drukčije povezanoti s različitim krakovima međunarodnih interesa (od Trilaterale do ruskih državnih banaka), te s unutarhrvatskim klijentelističko-koruptivnim skupinama u vlasti i izvan nje.
Sami su sebe neformalno nazvali skupinom Borg, a mediji su bili još precizniji govoreći o „dečkima Martine Dalić“, koja je pod teretom tih medijskih objava bila prinuđena podnijeti dogovornu ostavku na dužnost potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske. Taj manevar pokazao se prekasnim i nedostanim za otklanjanje sumnji s Andreja Plenkovića, te je sve neizvjesnija njegova politička sudbina, kao i opstanak krhke i „neprirodne“ vladajuće koalicije.
U ovim plitkim političkim nadmetanjima o mailovima, iz javnog je vidokruga nestao ključni krimen borgovaca. Naime, već je na početku tajnog sastajanja kreatora Lexa Agrokor, odbačena koncepcija „hrvatskog New Deala“ koju je predlagala skupina stručnjaka iz Zadruge za etično financiranje (ZEF). ZEF je, prema iskustvima iz Švicarske i drugih stabilnih zemalja, predlagao da Agrokor bude dioničarsko vlaništvo hrvatskih građana, jer će ionako svi dugovi – prije ili kasnije – pasti na teret hrvatskih poreznih obveznika.
Zadržavanjem hrvatskog vlasništva nad sustavom Agrokora, obrazlažu stručnjaci ZEF-a, hrvatska bi država kontrolirala višestruku stratešku važnost koju ima Agrokor. Na prvom bi mjestu bila stabilnost prehrambenog tržišta u Hrvatskoj i kvaliteta hrane, a ne ostvarivanje što većeg profita, koji je temeljni interes stranih vlasnika. Novostvorena vrijednost ne bi odlazila izvan Hrvatske nego bi se investirala u nove tehnologije i proširenje proizvodnje hrane, što se u nizu zemalja pokazalo kao pretpostavka povećanja kvalitete života u ruralnim područjima, te čimbenik zaustavljanja negativnih demografskih procesa i povećavanja sigurnosne razine depopuliranih područja.
Prema javno zaboravljenom javnom iskazu stručnjaka ZEF-a, prezentaciji modela hrvatskog New Deala, nazočili su „premijer Plenković, ministrica Dalić i predstojnik kabineta, Božinović.“ ZEF svjedoči da je Dalićka – bez navođenja argumenata – bila najgorljivija u eliminaciji hrvatskog New Deala…
Lex Agrokor
O nužnosti donošenja Lex Agrokora i njegovoj usklađenosti s EU-pravnom stečevinom, najčešće su istupali A. Plenković, koji je po struci pravnik, te M. Dalić, koja je ekonomistica. Pritom su svojoj (vladinoj i osobnoj) političkoj odluci o donošenju Lexa Agrokor pripisivali mistične spasiteljske zasluge i pozivali se, uglavnom, na talijansko iskustvo. Međutim, prema iskazima najuglednijih i neovisnih stručnjaka s područja prava i makroekonomije, proizlazi da je Lex Agrokor pravna i gospodarska katastrofa, s veoma izvjesnim i nesagledivo teškim materijalnim posljedicama, koje će plaćati hrvatski porezni obveznici na koncu sudskih procesa koje će podnositi obespravljeni, diskriminirani i oštećeni vlasnici, vjerovnici, jamci i dobavljači Koncerna Agrokor.
O skandaloznosti Lex Agrokora prva se jasno očitovala, prof. dr. sc. Jasna Garašić, ugledna profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je javno, detaljno ukazala da je Lex Agrokor u suprotnosti s temeljnim ustavnim odredbama, te načelima trgovačkog i stečajnog prava. Naglasila ja kako se ovim Lexom otvorio prostor ogromne pravne nesigurnosti s katastrofalnim posljedicama u pravnom sustavu.
Za razumijevanje pravnog konteksta Lexa Agrokor, ali i skrivenih namjera Borg-ovaca, posebno je značajno stajalište, prof. dr. Petra Miladina, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je imao službeno zaduženje dati grupi Borg pravno mišljenje o Nacrtu Lex Agrokora. On je, između ostalog, napisao: „Nacrt zakona je protuustavan … Nacrt Zakona i nadalje odstupa od ključnih postavki talijanskog zakonodavnog uzora – i nema nikakav poredbenopravni uzor koji je izdržao test vremena i sudskih provjera … Republika Hrvatska izlaže se, donošenjem ovog Zakona, nesagledivim štetnim posljedicama…“
Kriminalna upornost grupe Borg najjasnije se prepoznaje u sljedećem stajalištu koje je prof. Miladin, emailom uputio Borg-ovcima: „Ne mogu prihvatiti da su uvaženi moji komentari, a ako ste to Vi tako doživjeli, dopustite mi da se u cijelosti ogradim od toga da se meni pripisuje ikakvo ‘autorstvo’ nad Nacrtom Zakona.“
Usprkos sličnim stajalištima i niza drugih neovisnih stručnjaka, famozni Ustavni sud je početkom svibnja donio Rješenje da je Lex Agrokor u skladu s Ustavom. Iz obrazloženja proizlazi da se Ustavni sud upecao u javno forsiranu političku legendu o spasonosnoj ulozi Lexa Agrokor, a veoma su mogući i klasični hrvatski korupcijski razlozi. Ali, čast pravne struke u Ustavnom sudu spasilo je čak troje sudaca Ustavnog suda, koji su priložili izdvojena mišljenja u kojima, između ostalog, navode „da značajan broj odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave (Lex Agrokor, op.a.) nije u skladu s Ustavom“, te „da se potreba za donošenje zakona temeljila na proizvoljnim, neprovjerenim dokazima i nepotkrijepljenim tvrdnjama“. U izdvojenom mišljenju je izražena nada „da će redovni sudovi u budućim predmetima … putem sudske prakse osigurati zaštitu ustavnog jamstva poduzetničke slobode…“
Uspoređujući javna očitovanja u slučajevima Lex Perković i Lex Agrokor, dobra je vijest što se unutar hrvatskih državnih i drugih institucija, sve više stručnjaka odvažuje otvoreno suprotstavljati protivzakonitostima i ostalim ugrozama javnih interesa. Stoga je važno naglasiti, da duboke pozadine Lex Perkovića i Lex Agrokora, imaju isto ishodište, te će se to dokumentirati u narednim tekstovima.
Ukupno gledajući, nastavak strateške bitke za stratešku tvrtku Agrokor, otvara novu mogućnost za suočavanje s hrvatskom prošlošću, a suočavanje s prošlošću je pretpostavka za oblikovanje uspješnije budućnosti. To znači da otpor Borgu nije uzaludan…
(Nastavlja se)