Nedavni izbor Ranka Ostojića za čelnog čovjeka splitsko-dalmatinske Županijske organizacije SDP-a rezultirao je time da se sastavi lista protivnika Davora Bernardića s ozbiljnim političkim potencijalom. Jasno je iz ovog posljednjeg izbora da nespretni Davor Bernardić ne kotira dobro u dalmatinskom ogranku svoje stranke.
Javnost je nedavno svjedočila i sličnoj sagi na zagrebačkim izborima, a nije nepoznato kako loše kotira i u krapinsko-zagorskom ogranku stranke. Također, valja imati na umu da mladom Beri u prilog ne ide niti stanje u zastupničkom klubu u Saboru, a leđa mu postepeno okreću i gradonačelnici iz njegovih redova, a u toj bitci dominira jedan od najutjecajnijih SDP-ovaca i dugogodišnji gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, koji ne bira riječi kada progovara o lideru svoje stranke.
Spao je Bernardić ovim zaokretima na niske grane, jer leđa mu drži tek njegov zaštitnik Zlatko Komadina, iako je većina članova predsjedništva uz njega, ali i dio onih koji predsjedaju ograncima u općinama i županijama. Iako se na prvu doima da se Bernardiću, s obzirom na SDP-ove kapitalce koji mu drmaju tlo pod nogama bliži kraj, to je tek prvi dojam. Bernardić uistinu vodi rovovsku bitku sa svojim neistomišljenicima pokušavajući se održati na čelnoj poziciji u svojoj stranci, ali njegova prednost leži u tome da oni koji mu okreću leđa i pokušavaju ga minirati u toj svojoj borbi nisu solidarni. Upravo stoga, Bernardićeva prednost u ovoj bezizlaznoj situaciji zapravo je strpljenje, jer cilj mu je da se protivnici međusobno zavade, a za to vrijeme on će osigurati dugoročno životnu egzistenciju, jer je i više nego svjestan kako on šanse za upravljanje državom nema.
Nedvojbeno jest kako je poveznica između svih Bernardićevih stranačkih rivala bivši premijer i šef te stranke Zoran Milanović od čijih se kadrova uostalom i sastoji Klub zastupnika SDP-a u Saboru počevši od Ostojića pa sve do Zmajlovića, Siniše Hajdaša Dončića, Marasa i Grbina, ali i najjačeg bombardera Obersnela. Svi odreda u Milanovićevoj eri bili su na izrazito visokim pozicijama, doimali su se nedodirljivima, a dok Milanović nije dirao njih, nisu ni oni dirali njega te su nijemo promatrali njegove ubilačke poteze po stranku. I danas su oni ti koji ruše reputaciju SDP-u usprkos svim manama koje Bernardić posjeduje, a ironija leži u tome da svatko od njih ima jedan interes, a on pak nije zajednički.
Svi oni koji se bune protiv Bere vide se u njegovoj fotelji, i točno tu leži njegov adut. Oni koji pucaju na njegovu poziciju u jednom će trenu puknuti između sebe pa će samim time nestati i njihova složnost s kojom se pretendira na rušenje Bernardića. Ono što u ovom trenutku Bernardićeve napadače čini nemoćnima upravo su oni sami, jer između mnoštva zvučnih imena nemoguće je naći onog jednoga koji bi ih ujedinio i iza čijega bi imena kolektivno stali podržavajući ga kao Bernardićeva oponenta i novog predsjednika stranke.