Prosvjedu protiv ovršnog zakona koji organizira dopredsjednik Slobodne Hrvatske, borac za ljudska prava i hrvatski branitelj Danijel Galović, priklanja se sve više njegovih suboraca iz Domovinskog rata.
Jedan od onih koji će svakako 03.03.2018. doći na zagrebački Zrinjevac je i Mario Maks Slaviček, hrvatski branitelj koji je do sada više puta podržao prosvjede kojima se pokušala ispraviti nepravda prema hrvatskim građanima:
„Organizirao sam nekoliko a podržao mnoštvo prosvjeda, kako studenata, ribara, seljaka, radnika, profesora i već po navici i iskustvu mogu gotovo poimence pobrojati ljude sa srcem, stavom i mu*ima koji dižu glas protiv stanja stvari u Hrvatskoj. Promjene čine rijetki i malobrojni koji imaju hrabrost, srce i mozak ustati i reći što misle. Glasno, jasno i javno, i to je početak promjena, a kad se nešto počne mijenjati, evo onda i onih prilivoda, koji su mučki čekali neka im netko utre put i učini život boljim, lakšim. Oni će po navici kad sve bude gotovo, biti najzaslužniji i najglasniji… Bilo je tako i u početku Domovinskog rata, tako je i u ovom prividnom miru”, kazao je Slaviček.
“Neće doći ljenguze, beskičmenjaci i bezmu*ići”
On je objasnio što misli o onima koji smatraju kako je „Hrvatska zemlja blagostanja i imanja, koji misle da je svima dobro, koji ne trebaju promjene i ne traže boljitak i pravicu na ulici nego u toploj sobici ispred tipkovnica i računalnih ekrana na društvenim mrežama sa lažnim profilima”:
„U Hrvatskoj je 350.000 ovršenih, blokiranih, porobljenih i poniženih sada u ovom trenu, 250.000 nezaposlenih i daleko više besposlenih koji vegetiraju. A na prosvjed bilo kojeg tipa važnog za budućnost kako svoju, tako i svoje djece, izađe koliko? Jedan, dva posto? Gotovo nikada 10 posto tih i takvih… Zašto? Jesu li ljenguze, jesu li beskičmenjaci i bezmudići koji se ne zauzimaju za sebe i svoje… Po meni, itekako jesu. No dok se oni ne probude, uvijek će postojati pojedinci koji će sve to odraditi i za njihovo dobro… Kažu takvih je malo, malo nas je, ne možemo ništa promijeniti i ne znam kakve sve izgovore nisam čuo. Srećom, dragi Bog nas takvih okupi taman toliko koliko nas treba, da učinimo barem nešto za razliku od brojnih koji mučki šute u svom kutu. Ne shvaćaju kako je nezadovoljstvo prvi korak ka napretku nekog čovjeka ili naroda, no nezadovoljnike ne smiju predvoditi konvertiti, podložnici i izdajice, što je čest slučaj u Hrvata”, obrušio se Maks na uspavanu, hrvatsku naciju kojoj je voda došla „do grla”, ali koja i dalje nije spremna mijenjati situaciju.
“Laž je da hrvatski branitelji ne čine ništa za svoj narod”
Unatoč svemu, Slaviček nije zabrinut za zbog činjenice da na prosvjed neće biti masovnog odaziva:
„Ne treba se brinuti zbog broja, mase i masovnosti. Sjetite se ono kad imate malenog komarca u sobi. E, vidite… Taj maleni, jedan jedini komarac vas je svojim glasnim zujanjem, koliko puta natjerao Vas kako biste se pokrenuli, pomaknuli i promijenili stanje? Koliko? Puno puta, vjerujem. U mnogim slučajevima, na društvenim mrežama za stanje u državi okrivljuju se hrvatski branitelji, a ne prozivaju se oni koji su izdali povjerenje naroda i njihov glas. Ne, takvi pred njima šute k’o pizduni! E, pa dragi moji lijevo-desni, cveno-plavi hrvatski birači, mi koji smo nekada štitili i čuvali vaše interese puškom, danas ih čuvamo mišlju, perom, riječju i djelom a vi na nas drvlje i kamenje i tvrdite kako se brinemo samo za sebe. Da to nije istina pokazat ću Vam i dokazati u samo tri minute slikom i zvukom. A što ste vi učinili? Ja ću u subotu ispred Hrvatskog Vojničkog Reda Čuvari Domovine nazočiti, poduprijeti i biti na prosvjedu, dati potporu kontrirati nepravdi svojom mišlju, perom, riječju, djelom i tijelom… A gdje ćeš biti TI ovršeni, blokirani, poniženi, otjerani, nezaposleni, potplaćeni… Hoćeš li izaći i zauzeti se za sebe i svoje ili ćemo to opet za tebe morati učiniti mi, hrvatski branitelji?”, završio je pitanjem Mario Maks Slaviček.