Plan za uništenje Zlatka Dalića!

pd Teško je pronaći osobu koja na jednostavan i nenametljiv način očituje svoje domoljublje, koja jednostavno komunicira i svoju vjeru i svjetonazor, a da to ne izaziva negativne komentare, pa čak ni među onima koji to ne dijele, negoli je to Zlatko Dalić. On nije čovjek koji to licemjerno nameće, a da sam to isto ne živi, zbog čega trenutno ima najveći društveni adut u rukama u Hrvatskoj

U trenucima kada Hrvatska slavi povijesni uspjeh hrvatskih nogometnih reprezentivaca na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, koji je istodobno   poprilično umornoj, obeshrabljenoj i demotiviranoj naciji donio i ono dobro poznato svjetlo na kraju tunela u liku i djelu Zlatka Dalića, koji je u samo mjesec dana postao heroj nacije, vladari beru nešto drukčije brige. Točnije, dok ga narod slavi, Dalić je postao trn u oku hrvatske vlasti koja je svjesna kako se u rukama tog čovjeka nalazi više moći i autoriteta nad narodom, nego što će ikada moći sanjati.

Jedna Dalićeva riječ i narod se pokreće u ovom ili onom smjeru, što zapravo nevjerojatno podsjeća na one dane kada je politika doslovno strepila od Gotovininih riječi i njegovog mogućeg političkoga angažmana. Što će dalje biti s Dalićem, još ni on sam nije siguran, jer se i iz njegovih posljednjih izjava koje otvaraju prostor i za povlačenjem s izborničke klupe, zapravo, daje naslutiti ono što je već godinama javna tajna: Hrvatski nogometni savez oportunistička je organizacija sumnjivih namjera, vođena isključivo za interese nekolicine pojedinaca!

Podsjetimo, Dalićev izbornički put od samog početka nije bio nimalo jednostavan. Naime, on je čak tri puta morao polagati prijemni kod predsjednika HNS-a, Davora Šukera, a iako je sve testove odradio besprijekorno, u HNS-u je odavno obilježen kao solo-igrač, pomalo nepredvidiv čovjek izvan sustava.

Drugim riječima, Dalić će biti i ostati sve suprotno od onoga što je predstavljao, primjerice,  Ante Čačić, kojeg je u sedlu dok je imao kakav-takav rezultat, držao njihov kompromisni iracionalizam i – Zdravko Mamić. Kod Dalića u momčadi nikada nije bilo slučaja „Halilović“ ili „Sammir“, a njegov modus operandi bio je posebno vidljiv u u slučaju Nikole Kalinića – izbornikova je bila zadnja, a tko misli drukčije – široko mu polje…

Zastrašivanje ustaškom propagandom



S druge strane, činjenica je također kako Dalić, zapravo, nikada ni ne bi postao izbornik da se nije dogodio splet okolnosti koji je do toga doveo. Tako su, zapravo, puka slučajnost, te nevjerojatan splet okolnosti ispričali jednu od najljepših priča u povijesti Lijepe naše. Na kraju krajeva,  upravo na isti način mnoge su slavne bitke tako dobivene, mnogi veliki projekti realizirani, a  hrvatska nogometna reprezentacija i Hrvatska dobile su na taj način – srebrnog izbornika zlatnoga sjaja.

Tako je hrvatski nogomet  imao  veliku sreću zbog višegodišnjeg brodoloma, jer se upravo na taj način, spletom okolnosti, otvorio prostor u koji je uletio već legendarni Dalić, koji je bio jedini koji je u tom trenutku bio spreman podmetnuti i leđa i ruke i glavu – sebe. Stoga je jasno zašto je i zbog čega upravo takav Dalić postao heroj nacije, međutim, jasno je i zašto je politika odlučila s vremenom, takvog izbornika baciti u sjenu…

Više od pola  milijuna ljudi na zagrebačkim ulicama prilikom dočeka viceprvaka svijeta i njihovog izbornika, dosad je neviđena potpora hrvatskih građana, ali i šire, jednom hrvatskom uspjehu koji će,, svakako, zauzeti neke od najvažnijih stranica nacionalne povijesti. A onda – narod i igrači, bez i jednog predstavnika državne vlasti na pozornici. Dapače, na njoj je nalazio Marko Perković Thompson, upravo onaj kojeg državna vlast često zabranjuje, gura u sferu ustaštva, ne bi li ga što više etiketirala kao fašista,  te tako na njega navukla bijes međunarodne javnosti koja se i na sam spomen fašizma diže na zadnje noge.

On je, doduše, zbog propagande srbijanskih medija za vrijeme Domovinskog rata stvarao velike probleme Hrvatskoj kada je bila u pitanju podrška europskih zemalja, odnosno međunarodne javnosti općenito, a danas se istim oružjem koriste i pojedini PR-ovci, ne bi li zatrli svaku ideju i zamisao koja u sebi nosi prizvuk domoljublja i patriotizma.

Miloševićeva propagadna „copy-paste“ u izvedbi Krešimira Macana, PR stručnjaka i savjetnika predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića, sada je tek  u svojoj inicijalnoj fazi i za očekivati je da će se tek   krenuti razbuktavati. Jer, tko će drugi biti zadužen za rješavanja problema zvanog Zlatko „Livanjski“, nego jedan od PR stručnjaka poznat, između ostalog, i kao jedan od onih koji osmišljava najprljavije kampanje protiv bilo čega što se može nazvati domoljubno i/ili nacionalno.

Glavom i bradom, Krešimir Macan, savjetnik HDZ-ovca Andreja Plenkovića,  složio se s jednim od komentara na društvenim mrežama, kako je doček Vatrenih bio ništa drugo nego – „neuspjeli pokušaj mekog ustaškog državnog udara“ – jer tamo nisu bili   njegov šef Plenković, a ni predsjednica, Grabar-Kitarović. Komentirao je Macan pritom i napade na Plenkovića, kako je upravo njegova politika kriva za isključivanje mikrofona Marku Perkoviću Thompsonu za vrijeme izvođenja pjesme „Geni kameni“.

Tko i zašto podvaljuje Daliću?

                  „Zanimljiv je pokušaj da se Plenkoviću zalijepi sve što radi i ne radi – s organizacijom koncerta je imao toliko veze, koliko i tisuće navijača oko njega – program su radili Grad Zagreb i HNS – Krešo Dolenčić je sve objasnio – ali vidim da neki preferiraju alternativne činjenice – a gdje ne nestalo ono ‘Ne izreci lažna svjedočanstva ekipa?“, poručio je Macan.

Krenuo je tako bivši Račanov savjetnik i autor dobro poznate prljave kampanje „Barbika“  protiv predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, na obračunavanje sa svime onime što je, zapravo, bila želja samog izbornika Dalića. Svjestan činjenice kako će se Dalić još neko vrijeme nalaziti pod povećalom međunarodne javnosti, postoji li idealnije vrijeme za izborniku prišiti etiketu zagovaratelja fašističkih ideja, te mu prišiti epitet državnog neprijatelja broj jedan? Svjestan je Macan – pravo je vrijeme za utišati izbornika koji i kada ništa ne govori, šalje poruku glasniju nego što će Macan ikada moći i znati odaslati, te kako bi Dalić i mogao postati veliki problem aktualnoj političkoj vrhuški…

Za otvoreno pismo koje je ovih dana promaknulo malo kome, a koje je, navodno, potpisao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić, ispostavilo se kako – uopće nije njegovo. Priznao je to i sam autor pisma, Igor Premužić, koji je to otkro na istom portalu na kojem je pismo i bilo objavljeno, uz sljedeće objašnjenje koje, zapravo, zvuči poprilično bizarno: “Na kraju sam tekst potpisao kao autor i vrlo jasno napisao i istaknuo, da to nije napisao Zlatko Dalić. Eksperiment i ubacivanje teme u javnost pokazao je zanimljive rezultate. Pokazao sam da velika većina ljudi taj tekst nije čak niti pročitala“.

Međutim, stavi li se sadržaj pisma u kontekst dočeka organiziranog na zagrebačkom trgu i činjenicu kako tamo zaista nije bio prisutan nitko od političara, većina bi mogla zaključiti  kako upravo Dalić stoji iza pisma, što je ništa drugo nego prljav pokušaj podvale i izazivanja nategnutih odnosa između izbornika i politike.

„Hrvatska je zemlja koju vode loši ljudi, pripadnici organizacije koja je proglašena zločinačkom. Hrvatsku su ti ljudi odveli u ponor bijede, Hrvatska je zemlja iz koje je u posljednjih dvadeset godina izbjeglo milijun ljudi. Danas u Hrvatskoj, naši stari, umirovljenici, svojim mirovinama nisu u stanju podmiriti niti osnovne životne potrebe, školstvo si mladost ne može priuštiti, zdravstvo je u kolapsu, sudstvo štiti krupni kapital i korumpirano je. Stanje u državi je takvo da je pitanje vremena kada će se sustav urušiti i kada će takva situacija postati neizdrživa.

Zato, ovim putem, tražim od svih političara i svih predstavnika vlasti, koji su odveli moj narod u pakao bijede, beznađa i siromaštva, da se maknu od nogometne reprezentacije Hrvatske. Niste dobrodošli u našu svlačionicu, ne želimo se s vama fotografirati i ne želimo se s vama rukovati. Vi ste upravo oni koji su, od nama najvažnijih, a to su ljudi Hrvatske, napravili najsiromašniji i najbjedniji narod Evrope. Upravo ste vi, bogateći se i stvarajući uvjete da ‘vaši’ budu nositelji poslova, stvorili nemoguće uvjete za život u Hrvatskoj… Ljudi koji su to napravili iz naše zemlje nisu dobrodošli u naše redove, mi takve ljude ne smatramo poželjnima u našem društvu.

Molimo da našu odluku poštujete, da ne oblačite dresove nogometne reprezentacije, da ne koristite naše uspjehe za svoju promociju. Koristeći naše uspjehe umanjujete vrijednost našeg rada, našeg postignuća i bacate ljagu na sport…“, samo je dio Premužićevog pisma koji je, vrijedi spomenuti, inače i član Radničke fronte – isti onaj koji je objasnio kako svi Hrvati ne slave Oluju, vojni rok smatra režimom i slično… Pametnome dosta.

I HNS-u treba još jedan Dalić…

Izbornik je preko noći postao jači od svih političara, a politika se ovim uspjehom neće moći okoristiti, jer će u tom kontekstu dobiti sasvim drugu dimenziju. Taj bi sportski uspjeh, naime, postignut usprkos negativnostima koje su se dosad događale u nogometu i oko njega, za one političare koji se pokušaju njime okoristiti,   mogao biti  dvosjekli mač: birači će tražiti iste kriterije – jednako zalaganje, istu požrtvovnost, istu iskrenost, jednake rezultate…

Tko ima pravo igračima uzeti njihov trenutak, tko im ima pravo zabraniti da Thompson izvede pjesmu koju traži kapetan Hrvatske reprezentacije, Luka Modrić? Thompson je otpjevao jednu pjesmu, nakon toga Modrić je zamolio glazbenika za još jednu, naravno, Thompson je prihvatio, ali organizatori – nisu. Iako su ugasili mikrofon Thompsonu, s igračima je otpjevao dio pjesme “Geni kameni”. Tko su onda ti koji su Vatrenima uzeli njihov trenutak – organizator Grad Zagreb, HNS, Krešo Dolenčić, Kruno Grlević koji se hvali kako je on među onima koji su sve organizirali na Trgu? Tko su, uopće, ti marginalci koji osim što isključe mikrofon, ostave sto tisuća ljudi na trgu bez vode i potjeraju igrače kao malu djecu jer su umorni…? Međutim, Dolenčić, koji je, kako sada iz ove perspektive izgleda, pripremio sam sebi doček, nije imao sluha za njihove želje…

Naime, Thompsona su sami igrači doveli u svom autobusu na pozornicu, a da nisu to učinili – ne bi ga ni bilo na Trgu. I Grdović se također tek na kratko pojavio. Zanimljivo kako neki mediji i Dolenčić upravo od hrvatskih sportskih heroja žele napraviti ljude koji, zapravo, ne znaju što žele, odnosno poručuju im kako je najbolje za njih ono što oni misle da je najbolje za njih! A riječ je tu  o vrhunskim sportašima koji su svojim sportskim podvigom proslavili Hrvatsku i razveselili hrvatski narod i koji ne trebaju nikakve tumače svojih želja pored sebe, a još manje  da im takvi ukazuju što je za njih najbolje, kao da su mala djeca…

Na kraju svega, možemo postaviti pitanje: hoće li ulazak u kremu svjetskog nogometa i silne Fifine milijarde značiti i početak procvata hrvatskog nogometa? Hoće li se prvoligaške lopte i dalje koprcati u blatu, hoćemo li u 1. HNL i dalje gledati sudačke komedije, slušati prepucavanja klupskih čelnika, svjedočiti huliganskim ispadima, govorima mržnje…? A prvi korak ozdravljenja?

Za početak, predsjednik Saveza koji se neće samo kititi uspjesima Vatrenih i kada je god to moguće – pobjeći preko bare. Nego se s njima zajedno odlučno uhvatiti ukoštac. Treba nam još jedan Dalić…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI