Jedan od onih koji se posljednjih dana spominje u kontekstu otpora spram ratifikaciji Istanbulske konvencije jest i bivši ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, koji je kako se može čuti iz HDZ-a premijeru Andreju Plenkoviću predložio da se odluka o ratifikaciji odgodi.
Kovač je i ranije u intervjuu za Nacional detaljno pojasnio svoje protivljenje ratifikaciji Konvencije koja je uznemirila javnost. ”Imamo spol kao biološku datost, dok je rod društveni konstrukt. Rod u toj konvenciji označava ‘društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce.’ U njemačkom jeziku se za spol i rod koristi homonim Geschlecht pa se govori o ‘biološkom spolu’’ i ‘socijalnom spolu’’. To konkretno znači da, primjerice, biološki muškarac za sebe može tvrditi da je socijalno žena”, poručio je prije nekoliko mjeseci.
No, izgleda kako je Kovač po tome pitanju mišljenje promijenio prilično naglo jer je još koncem 2014. godine na konferenciji za novinare sadašnja državna tajnica ,Margareta Mađerić, baš u njegovom društvu od SDP-ove Vlade zahtijevala da se konvencija hitno ratificira.
S njima u društvu u to se doba našla još i Josipa Rimac. Inače, kada je najavljen Plenkovićev dolazak na čelo HDZ-a, Kovač se primirio nadajući se kakvoj ministarskoj fotelji pa je tako na jedan način stao uz bok onima koji su okrenuli leđa bivšem šefu te stranke Tomislavu Karamarku.
Kako to obično biva, Plenković se nije previše osvrtao na Karamarkove kadrove pa se Kovač morao zadovoljiti foteljom međunarodnog tajnika stranke, nakon čega se povukao iz javnosti. I možda baš u Istanbulskoj konvencijim, koja se spominje i kao svojevrsni rat stranačke desnice protiv Plenkovića, vidi novu priliku za povratak jer ovaj bivši ministar koji je obećavao u Karamarkovoj eri pojavljivao se na mjestima na kojima možda i nije trebao biti, da bi s Plenkovićevim dolaskom posve iščeznuo. Njegovi stavovi do Istanbulske konvencije rijetko su se mogli čuti, a još rjeđe su bili prenošeni u medijima.
Dolaskom Plenkovića, došlo je, po svemu sudeći, neko novo vrijeme, za neke nove ljude, a detalj kojega mnogi nisu primijetili jest da se polako, ali sigurno radi na Kovačevom ”odstrelu”. Šuška se u HDZ-u da je Plenković na korak do toga da ga zamijeni s nekim od ljudi s kojima je surađivao dok je sjedio u Europskom parlamentu.
Stara narodna kaže ”gdje ima dima ima i vatre”, a u vladajućoj stranci oko Kovača ozbiljno je ”zadimilo” što se moglo vidjeti i prije nekoliko mjeseci, nakon što se Kovač nije pojavio na otvaranju konferencije Europske pučke stranke, a na kojem je sudjelovao i sam predsjednik Europske pučke stranke Joseph Daul.
Dobro upućeni prepričavaju kako se Kovač na ovom važnom skupu nije pojavio svojevoljno jer je svjestan sudbine koja ga čeka, a sam Plenković u više je navrata najbližim suradnicima kazivao kako je nezadovoljan ne samo njegovim radom na poziciji međunarodnog tajnika, već i činjenicom da je Kovač taj koji mu nerijetko otkazuje poslušnost te ga ogovara otkako je ovaj postao predsjednikom stranke.
Uz to, Kovač je jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji ispija kave sa Zlatkom Hasanbegovićem, kojega Plenković ne samo da je eliminirao s mjesta ministra kulture, već ga je izbacio i iz stranke. Jednako tako, Kovač nije bio zagovornik koalicije s HNS-om već je zagovarao nastavak suradnje s Mostom, ali onda kada se to događalo nitko ga za mišljenje nije niti pitao. Plenkoviću je sada voda došla do grla pa se politički odlučio obračunati s mnogim kadrovima s kojima ne dijeli mišljenje i svjetonazor, a Istanbulska konvencije dobro mu je došla da se takvi sami prokažu.