Koliko je kratkoročna i isprazna moć hrvatskih političara u stranačkim opcijama zorno prikazuje primjer HDZ-ova odbačenika Darka Milinovića, koji je donedavno slovio za jednoga od najutjecajnijih članova stranke. Milinovićevu moć u toj stranci potvrđuje činjenica da je do izbacivanja bio član predsjedništva HDZ-a, a ujedno i lički župan koji se okušao i kao ministar zdravstva.
No, Visoki časni sud odlučio je kako je naštetio stranci, a Milinović je ponajprije na sebe navukao bijes šefa stranke premijera Andreja Plenkovića, ali i ostalog njemu bliskog vodstva organizacijom autobusne povorke koja se postrojila pred zagrebačkom središnjicom stranke, što je bila njegova borba za stranačke izbore u Gospiću. Svoj potez Milinović je objašnjavao kao dolazak na razgovor o datumu izbora, međutim Plenković i njemu bliski i lojalni kadrovi ocijenili su da se radi o udaru na stranku.
Izbacujući Milinovića iz stranke Plenković je riskirao da ostane bez upravljanja jednom od županija, a jednako tako Milinović bi na njega mogao udariti aktivacijom saborskog mandata čime bi destabilizirao ionako nestabilnu saborsku većinu aktualne Vlade. Međutim, čini se kako je Plenković tip koji ne mari previše za moguće posljedice pa se tako svojedobno obračunao i sa Alojzom Tomaševićem, požeškim županom oko kojega je doduše nešto dulje trajalo natezanje nego li oko Milinovića, i to nakon što su u javnost dospjele optužbe za obiteljsko zlostavljanje, nakon čega je njegova karijera u stranci privedena kraju.
Kraju je karijeru u HDZ-u u Plenkovićevom mandatu priveo i nekadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović, i to nakon što je na zagrebačkim lokalnim izborima osvanuo na listi Brune Esih, preko čije je liste dospio u zagrebačku Gradsku skupštinu. Da Plenković kani napraviti ozbiljan zaokret s HDZ-om i stranku pozicionirati u političkom centru, on sam nikada nije krio, a upravo stoga protiv njega traje bunt dijela desno orijentiranih stranačkih kadrova, međutim, on je do sada pokazao kako nije tip političara koji se dade i može pokolebati, a cilj mu je pomladiti stranku, koju će kako za sada stvari stoje osvježiti njemu lojalnim kadrovima, kako bi na taj način zacementirao svoju poziciju na čelu HDZ-a, a da njegov plan ide u tome smjeru potvrđuje i obračun kojega je nedavno imao s Mirom Kovačem kojega je smijenio s pozicije međunarodnog tajnika stranke, nije izbačen, ali šanse za bilo kakvu stranačku poziciju svedene su na minimun.
Slično je prošao i Davor Ivo Stier koji je ostao bez funkcije političkog tajnika stranke, Stier je također još uvijek član HDZ-a, ali je posve nestao iz javnosti i po svemu sudeći čeka neku svoju, novu priliku u kojoj će pokazati koje su mu bile stvarne namjere kada je ulazio u konflikt s prvim čovjekom svoje stranke zbog Istanbulske konvencije. U svakom slučaju jasno je kako je Plenković svoj smjer zacrtao. Bio on pogrešan ili ne, za sada funkcionira, ali uslijed gomile svih ostalih afera i nerealiziranih reformi te uz sve veći pritisak koalicijskih partnera i kolega iz stranke pitanje je koliki je zapravo njegov rok trajanja i hoće li svi manevri koje izvodi uroditi plodom.