Poznati političar zagrmio: “Hrvatska desnica u rukama je Udbe”

0
1127
HRT

Također ogorčen je na svoj tretman u medijima te stanje na hrvatskoj desnici.

Poznati političar Antun Babić, kandidat za predsjednika te nekadašnji generalni konzul RH, u obraćanju javnosti žestoko se obrušio na  izjavu Hrvatske konzervativne stranke i Ruže Tomašić da HKS neće podržati predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović na dolazećim predsjedničkim izborima.

Također ogorčen je na svoj tretman u medijima te stanje na hrvatskoj desnici.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Kako vjerovati u domoljublje, ljudskost i poštenje političara desnice kad nemaju nimalo karaktera i poštenja javno priznati i reći da sam se ja KANDIDIRAO ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, i to prije godinu dana?

Hrvatski mainstream mediji dobili su tajni nalog od udbaško-jugoslavenske mreže da moje ime i moju kandidaturu ne smiju ni spominjati ni isticati u svojim TV ili radijskim emisijama, a ni u tiskanim izdanjima. To mi je, s obzirom na moju domoljubnu protukomunističku i protujugoslavensku političku prošlost, potpuno jasno. Oni to čine vrlo dosljedno u zadnjih šest mjeseci. Od početka travnja ove godine u kampanji sam osobno posjetio više od desetak gradova u Slavoniji, Zagorju, Međimurju i Gorskom kotaru, u kojima sam podijelio tisuće letaka sa svojim životopisom. Prije dolaska u svaki grad lokalnim medijima uputio sam priopćenje o mojem dolasku, a nakon završetka posjeta priopćenje o boravku u gradovima slao sam i na sve važnije medije u Hrvatskoj. Nisu objavili nijednu riječ.

ZAVJERA I SABOTAŽA

Ako ovo nije zavjera i sabotaža, ne znam što jest. Jedan sam od stvaralaca samostalne hrvatske države, još i prije Tuđmana. Godine 1991. bio sam i savjetnik predsjednika Tuđmana, dok je Ruža Tomašić bila stražarica ispred Banskih dvora. Sudjelovao sam u obrani i imao važnu ulogu u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. U Australiji sam izdavao dvoje hrvatske državotvorne novine. U Hrvatsku sam se vratio u travnju 1990. Zbog povratka u Hrvatsku napustio sam visoko plaćeno menadžersko mjesto u multinacionalnoj kompaniji. Svoju djecu doveo sam u Zagrebu u jeku rata u rujnu 1991. Bio sam jedan od malobrojnih ljudi koji su stvarali Ministarstvo vanjskih poslova, dok to ministarstvo nisu preuzeli Mate Granić i drugi udbaši.

Dalje nije ni potrebno nabrajati što sam u žvotu radio i na koji sam način sudjelovao u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Sve je to precizno navedeno u mojem javno objavljenom životopisu.

Danas sam u Novom listu, a tu vijest prenio je i Jutarnji list, pročitao kako je predsjedništvo Hrvatske konzervativne stranke na čelu s Marijanom Pavličekom donijelo odluku da neće podržati Kolindu Grabar-Kitarović ako se ona kandidira za drugi predsjednički mandate te da u ovom trenutku nemaju koga podržati na predsjedničkim izborima. Navodni je razlog, citiram: “Bila je to jednoglasna odluka našeg Predsjedništva. S obzirom na to da je malo tko već objavio svoju kandidaturu, ne možemo još nikoga podržati…”

Odluku o nepodržavanju Kolinde Grabar-Kitarović na dolazećim predsjedničkim izborima potvrdila je, prema pisanju Novog lista, i Ruža Tomašić. Naravno, i ja sam, kao običan građanin, u cijelosti suglasan s tom odlukom. Nažalost, iz samo njima poznatih razloga, ni Marijan Pavliček ni Ruža Tomašić nisu mogli izustiti moje ime i prezime i reći da se od domoljuba kandidirao samo Antun Babić, ali da njega ne žele podržati. To bi za mene bilo pošteno i korektno ponašanje.

NEPOŠTENO PONAŠANJE RUŽE TOMAŠIĆ I HRVATSKE KONZERVATIVNE STRANKE

Ono što me je jako zaboljelo, ne zbog mene osobno, nego zbog općeg stanja nemorala, nepoštenja i neljudskosti među tzv. domoljubima u Hrvatskoj, jest to što su vodeći članovi HKS-a već po drugi put prešutjeli da sam se ja, kao hrvatski domoljub, kandidirao za predsjednika države. Ruža Tomašić to je učinila u jednom intervju za Novu TV, odmah nakon izbora za Europski parlament, a sada je to učinio i predsjednik Konzervativne stranke Marijan Pavliček, iako sam u kampanji, uz ostale gradove, posjetio i Vukovar, u kojem Marijan Pavliček živi, i u kojem sam dijeleći letke i noseći plakat boravio nekoliko sati.

Za razliku od pojedinaca u NZH-u i Suverenistima, koji nastoje, gdje im se ukaže prilika, ocrniti moje domoljubno djelovanje, ja sam prije izbora za Europski parlament na svojem profilu u više navrata pozivao svoje Facebook prijatelje za glasuju za Suvereniste ili NZH, iako sam osobno bio protiv sudjelovanja u glasovanju za jedno od tijela masonske hobotnice – EU, čija je zadaća uništiti kršćansku Europu te male narode i države kao što je naša Hrvatska.

Drukčije nego većina političara u Hrvatskoj, ja se nisam kandidirao za predsjednika Republike Hrvatske iz osobnih ili materijalnih interesa, nego isključivo zato što sam duboko i ozbiljno zabrinut zbog smjera u kojem Hrvatske ide – u propast. Moja je dužnost bila i ostala govoriti i upozoravati na sve opasnosti koje Hrvatskoj danas prijete.

EUROPSKOM UNIJOM VLADAJU MASONI

Što danas mislim o Europskoj uniji i njezinim, uglavnom masonskim čelnicima, moglo se vidjeti prošloga petka u Zagrebu, kad sam javno i u lice predsjedniku Europske komisije (Vlada Europske unije) Jean-Claudeu Junckeru rekao “DA JE UNIŠTIO EUROPU”, što je u svojem Dnevniku prenio i N1. No ni oni nisu spomenuli moje ime, nego su samo rekli “običan građanin”.

Kad Ruža Tomašić i drugi hrvatski europarlamentarci budu toliko hrabri to izravno i glasno na javnom mjestu reći budućem predsjedniku Europske komisije, onda ću im skinuti kapu i priznati da se bore za istinske interese hrvatske države i hrvatskog naroda.

U međuvremenu znam samo to da će Ruža Tomašić do sljedećih izbora, ovih ili onih, još jedanput promijeniti svoje mišljenje, kao što ga mijenja danas kad je u pitanju predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kojoj je 2014. dala punu javnu potporu i s kojom se tad javno ljubila. Također, ni najmanje ne sumnjam da će Marijan Pavliček nakon idućih državnih izbora i dalje biti lokalni političar, u nekoj drugoj stranci, jer će njegova Konzervativna stranka u međuvremenu nestati. Sagrađena je na oportunizmu, dakle pijesku, i kao takva u pijesku će i nestati.