U posljednjih nekoliko godina, zapravo još od vremena kratke vladavine Tomislava Karamarka, brojni mediji špekuliraju o velikom utjecaju Miljana Brkića unutar najveće hrvatske stranke. Ispada kako sve ovisi o njegovoj volji i procjeni te da niti jedan predsjednik HDZ-a ne može opstati bez Brkićeve podrške.
Brkić je suviše eksponiran, a Filipović je pravi moćnik iz sjene
Miljan Brkić svakako je lukav političar i dobar taktičar, ali mnogi ipak precjenjuju njegove stvarne mogućnosti, odnosno utjecaj u državi i stranci. Prvi Brkićev problem je javna eksponiranost. Novinari su ga nekoliko puta ozbiljno načeli i u politici je opstao isključivo kao stranački vojnik. Kao pojedinac ne posjeduje ozbiljan politički potencijal. Nema dovoljan ugled, a nije ni popularan kod građana koji nisu zaboravili aferu s prepisivanjem diplomskog rada. Također, poslovna ekspanzija brata Joze izaziva dodatnu pozornost medija. S druge strane, iako je svima jasno da pretjerano ne favorizira Plenkovića zasad mu se nije previše ni suprotstavljao.
Dopušteno mu je bilo izraziti osobni stav oko Istanbulske konvencije, ali kada su Stier, Kovač i Maletić krenuli u svojevrsni puč na 18. generalnom Saboru stranke, odbio im se pridružiti. Znači opet je kalkulirao jer nije siguran u uspjeh pobune protiv Plenkovića. Naime, Brkić je svjestan da se na suprotnoj strani nalazi još jedan ozbiljan protivnik, koji bespogovorno stoji uz Andreja Plenkovića. Riječ o Miljenku Filipoviću, bivšem legionaru i umirovljenom generalu HV-a. Filipović je predsjednik zajednice branitelja „Gojko Šušak“ i punopravni član predsjedništva HDZ-a. Sredinom ožujka ove godine Filipović je preuzeo dužnost predstojnika Ureda za korporativnu sigurnost u HEP-u. Ova funkcija mu je dodijeljena mimo javnog natječaja, temeljem internih propisa Hrvatske elektroprivrede. Kao član Vijeća za domovinsku sigurnost, Filipović se pojavljivao i kao izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Od Legije stranaca do šefa korporativne sigurnosti HEP-a
Inače, Filipović se 1984. pridružio francuskoj Legiji stranaca. Kasnije je izabran i u najelitniju postrojbu ove vojske među takozvane „operativne skakače“. Pripadnik ove postrojbe, bio je i general Ante Gotovina. Umirovljen je u rujnu 2000. zajedno s još 11 generala koji su stavili potpis na otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću. Što se tiče njegovog imenovanja na visoku poziciju u HEP, ono je u vremenskoj koincidenciji s previranjima u stranci oko Istanbulske konvencije. Podsjetimo, Filipović je na predsjedništvu stranke glasao za usvajanje IK 20.3., a samo pet dana ranije postao je šef korporativne sigurnosti u HEP-u. No, bilo bi nepošteno kada bi tvrdili da Filipović nema iskustva u poslovima korporativne sigurnosti.
2006. kao suradnik tvrtke „Sinaco“, bavio se razotkrivanjem kriminala u Ini. Mediji su tada o Filipoviću pisali kao o čovjeku koji će otkriti kriminal u najvećoj hrvatskoj naftnoj kompaniji.
„Umirovljeni general Hrvatske vojske Miljenko Filipović, bivši pripadnik Legije stranaca, jedan od prvih zapovjednika specijalnih vojnih postrojbi HV-a i bivši zapovjednik Hrvatskog gardijskog zdruga, odnedavno unutar INA-e vodi akciju nadziranja i razotkrivanja sprege kriminala i pronevjera između prijevoznika naftnih derivata i zaposlenika unutar INA-e zbog kojih hrvatska naftna kompanija u prosjeku mjesečno gubi nekoliko milijuna kuna čistog prihoda, doznaje Nacional od izvora iz sjedišta hrvatske naftne kompanije u Zagrebu. Inače, Filipović je već neko vrijeme najbliži suradnik direktora tvrtke SINACO, Joze Bazine. SINACO je društvo s ograničenom odgovornošću za zaštitne poslove, član INA grupe, osnovano Odlukom Uprave INA d.d. kao društvo za sigurnost INA kompanija, a započelo je s radom 1. lipnja 2003. U SINACO-vim poslovnim centrima Sisak, Rijeka i Zagreb te poslovnim jedinicama Vinkovci, Đurđevac i Split zaposleno je ukupno 540 radnika, a veći dio njih bit će na raspolaganju Filipoviću.„(Nacional 2006)
Dva generala, jedan put
Nažalost, javnost nikada nije saznala detalje i krajnji rezultat ovog Filipovićevog angažmana. U isto vrijeme i u sličnom kontekstu tada se spominjao i general Damir Krstičević, sadašnji ministar obrane, ujedno još jedan bivši časnik koji bespogovorno stoji uz Andreja Plenkovića. Njihov uspon i svojevrsnu političku i poslovnu rehabilitaciju mediji su tada povezivali s otklonom od tzv. desne generalske struje.
„Otklonom od politički krajnje desno orijentiranih generala, Miljenko Filipović je prošao na sličan način kao i umirovljeni general Damir Krstičević, bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a. Krstičević je dobio unosne poslove informatizacije državnih institucija, a Filipović visoki položaj u sustavu hrvatske naftne industrije. Obojica su bili umirovljeni odlukom predsjednika Stjepana Mesića 2000. godine. Međutim, Krstičević se odmah po umirovljenju povukao iz političkog djelovanja generalske udruge, a zauzvrat, Račanova, a potom i Sanaderova vlada dodijelile su njegovoj tvrtki M-SAN poslove vrijedne milijune kuna, dok je Filipović i dalje ostao vezan uz potpisnike pisma i prisutan svakom njihovom okupljanju. Na nedavnoj skupštini Hrvatske gospodarske komore, kristalnu kunu, kao poduzeće koje je u prošle tri godine proglašavano najboljim, dobila je upravo tvrtka M-SAN kojoj je vlasnik Stipo Matić.„(Nacional 2006)
Zbog svega navedenog, prilikom analize političkih obračuna u HDZ-u uvijek treba imati u vidu stavove umirovljenih generala. Kovač i Stier nemaju biografiju i karizmu da im se suprotstave, a Brkić se s njima ne želi sukobljavati jer bi ishod te borbe bio neizvjestan. U eventualnoj konfrontaciji s drugim strujama Krstičević i Filipović su pokriveni s obje strane. Kako od predsjednika Vlade, tako i od predsjednice Republike i dok god njima to bude odgovaralo Plenković će vladati HDZ-om, ali i Hrvatskom.