Prema riječima Škare Ožbolt, imali smo i ranije priliku spriječavati nasilje nad ženama
Koje su posljedice ratifikacije Istanbulske konvencije, za portal dnevno.hr objasnila bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt.
Kako kaže, pobornih je domaćeg zakonodavstva, više nego li međunarodnih konvencija. ”Pobornik sam djelovanja, konkretnog djelovanja na riješavanju problema nasilja nad ženama, na način da se doista u pravom smislu riječi napravi sve kako bi se prepoznalo obiteljsko nasilje. To znači napraviti specijalizaciju posebnih specijaliziranih policijskih službenika koji će kad dođu na teren znati prepoznati obiteljsko nasilje. Isto tako i suce, isto tako napraviti cijeli niz mehanizama, a ne samo kažnjavati, kako riješiti nasilje u obitelji i normalizirati situaciju jer nisu sve obitelji za raspad odmah, nego treba raditi na tome”, smatra naša sugovornica te dodaje kako je potreban cijeli niz operativnih mjera kako bi se smanjila tamna brojka.
Kada govorimo o nasilju nad ženama, Škare-Ožbolt upozorava kako su brojke zastrašujuće. ”To ni jedna Konvencija, bez obzira koliko Hrvatska stavljala tih, nemojte me krivo shvatiti zvjezdica koliko je konvencija usvojila, neće riješiti. Jer mi smo puno konvencija usvojili, a po njima nismo postupali”, upozorava naša sugovornica.
Usput napominje kako je pobornik toga da se i bez međunarodnih konvencija ovdje stvari počnu riješavati. ”Ako ćemo mi samo usvajati konvencije, ja nemam ništa protiv toga to je isto jedan standard, ali to ne znači da ćemo se mi ponašati u skladu s konvencijama. I kada bi mi napravili analizu koliko smo međunarodnih konvencija usvojili, a koliko smo ih u stvarnosti doista primijenili onda bi ovo bilo idealno društvo, ali nije na žalost. Prema tome, ja sam apsolutni zagovornik toga da probleme koji postoje i s i bez međunarodne konvencije počnemo rješavati na konkretan način vrlo operativno, a to smo mogli već odavno”, smatra Škare-Ožbolt.
Pitanje je naglašava zašto sami nismo ništa poduzeli po ovome pitanju i zašto nismo spriječili te zašto to tek sada. ”Ovaj problem postoji cijeli niz godina, svi ovi mehanizmi, kad se sjetim koliko je bilo potrebno dugo da se oformi registar nasilnika, koliko je grešaka počinjeno u prepoznavanju nasilja u obitelji. Pa ste imali policajce koji nisu znali prepoznati pa su oslobodili takvog nasilnika pa je taj ubio. Ili sud je oslobodio takvog nasilnika, ili rekli nije bilo nasilja pa bi taj ubio. Dakle, to su nepopravljive greške koje idu na teret sustavu”, zaključila je naša sugovornica.