Plenković je nakon apsurdne odluke, kolokvijalno nazvanog Vijeća za suočavanje s prošlošću, nastavio s istom politikom. Na redu je Istanbulska konvencija.
Kaže Plenković da je pri kraju procedura za upućivanje Istanbulske konvencije na Vladu i vjeruje da će idući ili za dva tjedna imati Konvenciju na Vladi, a potom je uputiti na ratifikaciju u Sabor. Ono što je najvažnije jest da se koncentriramo na ono najbitnije – zaštitu od nasilja, tvrdi Plenković.
Suprotno Plenkoviću HAZU tvrdi: „Istanbulska je konvencija međunarodni pravni ugovor koji obvezuje države koje ga prihvate da ga i primjenjuju u cjelokupnoj državnoj regulativi pa i u odgojno-obrazovnome sustavu. Razvidno jest da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji. Hrvatski se odgojno-obrazovni sustav temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj obrazovnoj tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture.“
Na kraju teksta traži se da se Istanbulska konvencija ne ratificira s ideološki spornim formulacijama, već da se iste izostave.
Ratifikacija Istanbulske konvencije stavlja tzv. Nevladine organizacije u ravnopravan položaj s državnim tijelima?!
Nije glavna svrha Istanbulske konvencije zaštita žena od nasilja. Istanbulska konvencija prvenstveno je lukav pokušaj nametanja nove lijevo-liberalne ideologije, novog totalitarizma gdje države ratifikacijom gube dio svoga suvereniteta. Zemlje potpisnice moraju osigurati financijska sredstva za primjenu Konvencije, posebno one koje provode nevladine organizacije (NVO). Konvencija istu razinu legitimnosti daje tijelima države potpisnice i nevladinim organizacijama.
Tako su se tzv. NVO pobrinule da se dugoročno njihovih 22 000 zaposlenika koje država financira iz proračuna, trošeći milijarde kuna godišnje, sada još bolje financijski osiguraju. Umjesto da zabrani financiranje tzv. NVO iz proračuna, te uvede zabranu njihovog financiranja iz inozemstva, Andrej Plenković otvara im mogućnost da u nedogled izvlače sredstva iz državnog proračuna, kao one koje će provoditi Istanbulsku konvenciju.
Dakle, definicija pojma „rod“ nakon ratifikacije postat će pravno obvezujuća za Hrvatsku što će dovesti do uvođenja rodne ideologije u obrazovni sustav, a ograničit će se primarna uloga roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece.
„Uskoro će u SAD-u u gradu Delawareu učenici već s pet godina moći izjaviti kako mijenjaju spol i rasu, bez da o tome obavijeste roditelje, a škola će ih štititi od roditelja. Dakle, obvezat će sve škole da dopuste djeci da sama odaberu u koji će toalet ići, garderobu, sportsku ekipu i ime bez obzira na biološki spol. Osim toga, učenici će moći odabrati i kojoj rasi pripadaju. Ako škola tako želi, roditelji neće moći ništa učiniti.Škola dijete štiti od roditelja? Pa gdje to vodi?“, prenosi Daily Caller.
Države koje nisu potpisnice Istanbulske konvencije ne bore se protiv nasilja nad ženama?
Na popisu zemalja koje nisu ratificirale Konvenciju nalaze se Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Moldavija, Slovačka, Švicarska, Makedonija, Ukrajina i Ujedinjeno Kraljevstvo koje je osim toga, odlučilo reći zbogom EU.
Rusija uopće nije niti potpisala Konvenciju Vijeća Europe, a kamoli Istanbulsku konvenciju.
Postavlja se jednostavno pitanje: Kako je moguće da u Švicarskoj ili Luksemburgu, odakle dolazi Jean-Claude Juncker, veliki prijatelj Andreja Plenkovića, ne žele poboljšati zaštitu žena od nasilja?
Naravno da ne žele. Radi se o tome da spomenute zemlje štite svoj državni suverenitet, što se od Hrvatske ne očekuje.
Političkim strankama uopće nije stalo do zaštite žena
Koliko im je stalo do prava i ravnopravnosti žena, političke stranke u Hrvatskoj su pokazale, na više razina. Broj žena u Saboru je među najmanjim od svih zemalja Europske unije. Zaposlene žene u Hrvatskoj na poslu su izrazito diskriminirane u odnosu na muškarce. Neovisno radi li se o manjim plaćama za isto radno mjesto ili o ugovorima o radu u kojima ih se obvezuje da ne smiju zatrudnjeti. Dokidanje radničkih prava ostavština su SDP-a i njihovog ministra Miranda Mršića.
No, Plenkovićev HDZ svojom je kulturnom politikom koju personificira Nina Obuljen, obrazovnom kurikularnom reformom pod vodstvom Blaženke Divjak, zaključkom Povjerenstva kako „zvijezda nije upitna“ i sadašnjom odlukom o skoroj ratifikaciji Istanbulske konvencije, potpuno izgubio vezu sa svojim biračkim tijelom.
Tako bi jedan od osnovnih razloga pada popularnosti SDP-a moglo biti i taj što je Plenković odlukama koje donosi, svjetonazorski dokinuo bilo kakvu razliku između SDP-a i HDZ-a. To je „odličan uvod“ u sljedeću „veliku koaliciju“, HDZ-SDP.
Veliku samo u tome koliko su obje stranke od 2000. godine do danas uništile Hrvatsku.