Revizija Vatikanskih ugovora: Provjerite što nas očekuje ako ih raskinemo

wikimedia

Revizija ili potpuno ukidanje Vatikanskih ugovora predmet je rasprave praktički od završetka vladavine Tuđmanovog HDZ-a 1999., a ključna pitanja i dalje nisu postavljena – zašto su ugovori uopće i sklopljeni i što bi se dogodilo da se razvrgnu?

Crkva prima naknadu zbog oduzetog zemljišta, među kojima je i cijeli Novi Zagreb

Vatikanski ugovori suštinski podrazumijevaju četiri ugovora:

1) Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (ratificiran 24. siječnja 1997.)

2) Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske (ratificiran 24. siječnja 1997.)



3) Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (ratificiran 9. veljače 1997.)

4) Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (ratificiran 4. prosinca 1998.)

Izuzev samih ugovora dolaze i dva temeljna razloga sklapanja istih, koje populističke inicijative uvijek znakovito zametnu pod tepih, a ne usude ih se rješavati tijekom boravka na vlasti. Riječ je o povratu crkvene imovine oduzete tijekom komunizma – crkva naime prima naknadu od famoznih 300 milijuna godišnje prvenstveno jer joj je nacionalizirana zemlja. “Cijeli Novi Zagreb izgrađen je na crkvenom zemljištu oduzetom u doba komunizma, a kako ono nije vraćeno nije mi jasno zašto se diže tolika galama oko onoga što Crkvi zapravo pripada”, smatrao je svojedobno bivši sopotski župnik Josip Dumbović u razgovoru za Večernji.

Izvor koji je za potrebe teme odlučio ostati anoniman tvrdi da bi se ‘revizijom ili raskidom ugovora otvorila Pandorina kutija’. “Ovo je zapravo način otplate duga u ratama ili smirivanje protustranke, u ovom slučaju crkve. Vi nas ne dirajte, mi ćemo vas već namiriti. Da je bilo kako drugačije i da je zaista nepravda u igri, ne sumnjajte da bi SDP, HNS i ekipa već odavna pokrenuli ovakve inicijative. Nešto je vraćeno, nešto zamijenjeno. Nemojte zaboraviti da katolička crkva nije bila privilegirana u Jugoslaviji i da su tek sedamdesetih definirani diplomatski odnosi. A ugovori nisu sklapani 91′ već u vremena kada ih je praktički odmah mogao ukloniti Račan. To nije napravio. E sad, je li on bio glup, a Bernardić je pametan? Ili je u pitanju plitki populizam? Prosudite sami!”

Ključno pitanje – Treba li prestati financirati crkve i udruge iz proračuna?

Kao argument za raskid ugovora često se navodi ‘zaštita pedofila’. “Nigdje ne piše da crkva sama provodi istrage nad vlastitim kazneno odgovornim kadrom. Ako se to slučajno i dogodi, isključivo je plod nesposobne policije i pravosuđa, nikako crkvene samovolje – crkva samo koristi ono što može i to je legitimno za jednu relativno zatvorenu organizaciju. Sjetite se kako je MUP procesuirao svoje kriminalne kadrove ili pravosuđe korumpirane suce? Ne kažem da je to normalno ali je nažalost uobičajeno”, zaključuje. Ugovori su po pravnoj snazi iznad zakona pa Sabor nije u ingerenciji utjecati na njihov sadržaj zakonom – potrebno ih je mijenjati ili ukidati na međunarodnoj bilateralnoj razini. Drugi učestali argument za reviziju je ukidanje vjeronauka u školama. To se proziva kao ‘ukidanje sekularizma’. Niti to nije crno-bijelo, pošto pravo i dalje ostaje na roditeljima i to striktno piše u samom ugovoru. Tko ne želi, ne mora na vjeronauk. Tko želi, to je obavezan predmet. Treći argument je novac.

No, udruge, NGO-ovi i inicijative koje žele prekid isplate novčanih sredstava ne traže istu paradigmu i za sve religijske zajednice, koje dobivaju identični postotak novca – razmjerno jednak svima, po broju religioznih pripadnika utvrđenom na popisu stanovništva. Kada bi se ukinuo takav postulat ili uveo neki drugačiji, vjerojatno bi na udaru bile i udruge koje godišnje dobivaju i do deset puta više novca od katoličke crkve i religijskih zajednica. Samim time bi i manjine bile na udaru. Slične ugovore imaju i Mađarska, Španjolska, Portugal i druge zemlje. No Mađari imaju jasno definirane rate ugovora, sukladno konfisciranoj imovini. Zato se postavljaju još dva bitna pitanja – zašto tomu nije tako? I je li riječ o namjerno štetnim ugovorima radi neke nepoznate koristi? Naš sugovornik smatra da je zaplijenjeno toliko imovine da je bolje da se pitanje uopće ni ne poteže i vodi u pravcu popisa iste. HDZ je definitivno pogriješio što nije transparentno popisao otetu imovinu od strane komunističkog režima – ovako je ostavljeno previše manevarskog prostora za negativni populizam i politikantstvo.

Oni koji plasiraju otkazivanje vatikanskog ugovora nemaju nikakvih drugih ideja”

Odvjetnik Mate Knezović koji je ujedno i predsjednik ‘Obiteljske stranke’ dao nam je svoj stav o ovoj medijskoj kampanji. “Kada se govori o ugovorima između Republike Hrvatske i Svete Stolice valja reći da je Republika Hrvatska između 1996. i 1998. potpisala četiri ugovora sa Svetom Stolicom kojima se uređuju pravna pitanja, suradnja na području kulture i odgoja, dušobrižništvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih i redarstvenih snaga te gospodarska pitanja. Svi ti ugovori imaju karakter međunarodnih ugovora te su potpisani nakon dugotrajnih pregovora na dobrobit Republike Hrvatske, Svete Stolice i hrvatskog naroda. Sve ono što je na dobrobit ta tri subjekta u Hrvatskoj jugošovinističkim i antihrvatskim krugovima nije prihvatljivo pa se napada. Činjenica je da su ti krugovi (medijski, politički, udrugarski, svetosavski, soroševski, a koji su potpuno antihrvatski i antikatolički) privilegirani. Međutim, oni sve što je dobro za Hrvatsku i hrvatski narod napadaju da bi se dalo uvijek novog zamaha mržnji, lažima i klevetama na kojima ti krugovi žive i opstaju.”

Smatra da ugovori s razlogom nisu raskidani za vrijeme vladavine SDP-a. “Naravno da nitko te ugovore ne namjerava razvrgnuti, a čak i da namjerava to ne može učiniti bez dvotrećinske većine i velikog sukoba. Po svemu sudeći ti ugovori za naše biskupe često predstavljaju ograničavanje slobode njihovog djelovanja prema državnim tijelima, odnosno Vladi, Saboru i predsjedniku RH. Upravo ti ugovori im se stalno ‘nabijaju na nos’, a oni ne znaju na pravi način odgovoriti i djelovati aktivno prema pojedincima, grupacijama i političkim strankama od kojih dolaze optužbe za dobivanje sredstava iz Državnog proračuna, pa su stoga u neprestanoj defanzivi. Kao vjernik bih rado izdvajao i veća sredstva za tu sigurnost i slobodu koju bih volio vidjeti kod naših pastira. Kod svih ovih optužbi najglasniji su oni koji su u narodu i na izborima zapravo najbjedniji, no koji opstaju zahvaljujući privilegijama i pohlepi koja se kod njih hrani. Upravo na toj mržnji opstaju i razno-razne udrugice koje su pune ideološke mržnje i želje da se hrvatski narod ponizi, pogazi i iz njega ukloni najsnažniji identitetski dio, a to je katoličanstvo. Dolaze mlađe i još svjesnije hrvatske generacije. One više nemaju kompleks i nesvjesni strah od crvene aždaje i svetosavaca. Prve plodove djelovanja tih generacija već uviđamo u javnom, a vjerujem uskoro i u političkom, kulturnom, znanstvenom, odgojnom i obrazovnom području.”

Zaključuje da je u ovome slučaju riječ o političkoj, a ne ekonomskoj priči. “U javnosti se ponovno reciklira pitanje otkazivanja tzv. Vatikanskih ugovora jer su oni koji to plasiraju bez ikakvih ideja koje se tiču demografije, gospodarstva, znanosti, športa, Hrvata u BiH i dr. odlučnih tema za razvoj Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Zapravo, radi se o subverzivnim elementima čime medijski subverzivci pune svoje medije. Uostalom, njihovu moć treba slomiti i tada će Republika Hrvatska moći disati a hrvatski narod konačno osjetiti dašak istinske slobode.” Zaključak koji se nameće iz svega navedenog je da je ovo pitanje samo medijska stihija bez stvarnog konteksta i ozbiljne studije, te je sasvim legitimno priupitati se zašto navedeni ugovore nisu revidirali ili ukidali za vrijeme boravka na vlasti.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI