Cijela priča oko modernizacije Hrvatske vojske započela je 2015. godine, kada su nabavljene samovozne haubice, pokrenut postupak nabave Kiowa Warriora, međutim prethodne dvije vlade nastavile su s prebacivanjem odgovornosti za najvažniji projekt, onaj nabave novih višenamjenskih borbenih aviona, a vojni proračun se u isto vrijeme smanjivao...
Prema podacima portala Global Fire Power, iz kolovoza 2017. godine, Hrvatska je trenutno vojno nadmoćnija od svih država na području bivše Jugoslavije, a na ljestvici vojne moći u svijetu nalazi se na 68. mjestu. Ovime Hrvatska ima za čak 15 mjesta bolji plasman od Srbije što, čini se, nije izazvalo poseban interes domaće javnosti, dok bi događanja u Srbiji posljednjih mjeseci mogla biti ništa drugo nego pokazatelj nezadovoljstva istočnih susjeda zbog činjenice kako se Hrvatska, kada je u pitanju razvoj oružanih snaga, već odavno ne natječe sa Srbijom – jednostavno, postavljene su ambicije koje srpska strana ne može slijediti. Na spomenutoj ljestvici, između ostalih, Slovenija se nalazi na 113. mjestu, Bosna i Hercegovina 121., a Makedonija na 122. Zanimljiv je i podatak kako je Hrvatska na toj listi iznad svoje kategorije, jer se nalazi u društvu znatno većih i ekonomski jačih država, primjerice, poput Mađarske (63.) i Belgije (66.).
Cijela priča postaje još zanimljivija kada se uzme u obzir da analitičari u svoje istraživanje nisu uvrstili neke od novih akvizicija koje su u upotrebu u Hrvatskoj vojsci ušle 2017. godine, a s obzirom na planove koje provode vlada Andreja Plenkovića i ministar obrane, Damir Krstičević, te činjenice kako je upravo u resor obrane uloženo najviše proračunskih sredstava, logično je za očekivati kako će ubuduće, Lijepa naša na spomenutoj listi samo napredovati.
Ambicije Plenkovićeve vlade, prema svemu sudeći, svakako su povećanje vojne moći, kao i brojnost vojske uz sklapanje savezništva s vojnim silama kao što je, primjerice, Država Izrael ili jačanje već postojećih političkih i diplomatskih odnosa sa SAD-om. U kontekstu Izraela, važno je naglasiti kako Izrael, s ukupno 362 F-16 borbena aviona u svojim oružanim snagama, posjeduje apsolutno najveću takvu borbenu eskadrilu u svijetu izvan SAD-a.
Iz postojećih je vojnih nabava, dakle, jasno kako će se Hrvatska naslanjati, osim na SAD, i na intenzivnu vojnu suradnju s Državom Izraelom, dok se u isto vrijeme najvažniji dio hrvatske vojne filozofije, zapravo, svodi upravo na jačanje moći odvraćanja, što je donijelo iskustvo iz Domovinskog rata.
Visoko američko priznanje ministru Krstičeviću
Iako se nemalo puta upravo hrvatska vojna pomoć pokušala usporediti sa srbijanskom, pri čemu se nerijetko nameće prednost partnerstva Srbije s Rusijom, u krugovima u kojima se, ipak, promiče ozbiljna politika, zna se kako je spomenuta utrka završena u našu korist, jer se Hrvatska danas, kao punopravna članica EU-a i NATO-a, već duži niz godina nalazi izvan konteksta koji podrazumijeva površno balkansko pariranje u vojnoj moći. Primjera radi, niti jedna zemlja u susjedstvu ne raspolaže ni približno toliko sofisticiranim izvidničko-borbenim helikopterima, kao što je Kiowa Warior.
A cijela priča oko modernizacije Hrvatske vojske, započela je još 2015. godine, kada su nabavljene samovozne haubice, pokrenut postupak nabave Kiowa Warriora, međutim prethodne dvije vlade nastavile su s prebacivanjem odgovornosti za najvažniji projekt – onaj nabave novih višenamjenskih borbenih aviona, a vojni proračun se u isto vrijeme smanjivao. Aktualni ministar obrane napokon je presjekao gordijski čvor, beskompromisno se zalažući da se novi avioni moraju nabaviti, za razliku od svojih prethodnika koji su naginjali zadržavanju – statusa quo. Osim materijalne modernizacije, bitan segment razvoja Hrvatske vojske je i povratak vojske u Vukovar, Ploče, Sinj i Varaždin.
Nemalo puta je ministar obrane, Damir Krstičević, ponovio kako Hrvatska vojska mora biti modernizirana po uzoru na zapadne vojne i strateške saveznike – Sjedinjene Američke Države. Upravo zbog unaprjeđenja odnosa i intenziviranja suradnje sa SAD-om, Krstičević je postao i prvi hrvatski časnik i ministar obrane koji je primljen u Kuću slavnih međunarodnih polaznika Ratne škole kopnene vojske SAD-a. Podsjetimo, ministar Krstičević primljen je u Kuću slavnih Ratne škole kopnene vojske SAD-a (US Army War College) kao prvi hrvatski visoki časnik koji je školovanje na toj uglednoj američkoj obrazovnoj instituciji završio 1998. godine.
Naime, Ratna škola kopnene vojske SAD-a, najviša je obrazovna institucija Kopnene vojske, najveće grane Oružanih snaga SAD-a, a pohađali su je američki zapovjednici i dužnosnici poput Dwighta D. Eisenhowera, Georgea S. Pattona i Omara Bradleya, kao i svi najviši časnici u sadašnjoj strukturi Kopnene vojske.
Kopnena vojska osnovala je Hall of Fame u Ratnoj školi, kako bi odala prestižno i vidljivo poštovanje i priznanje najboljim međunarodnim polaznicima. Slučajno ili ne, upravo na isti dan kada je Srbija proglasila Krstičevića personom non gratom, odnosno zabranila mu ulaz u Srbiju, iz SAD-a je stigao poziv ministru Krstičeviću na svečanu ceremoniju u povodu njegova ulaska u Kuću slavnih prestižne Ratne škole…
Osim navedenog, vjetar u leđa prvome čovjeku hrvatske obrane, kojem Srbi nikada nisu oprostili ulazak u Bosnu za vrijeme obnašanja dužnosti zapovjednika 4. gardijske brigade, dogodio se u srpnju 2017. godine, za vrijeme posjeta Pentagonu, kada je njegov američki kolega pozdravio hrvatsku odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona.
Vojna industrija – preduvjet gospodarskom razvoju
Ovakvo sada već i primjetno jačanje vojne moći, Hrvatska provodi u uvjetima stalnog rasta vojnog proračuna koji će omogućiti nove javne nabave i što je još važnije, omogućit će zamjenu stare ruske vojne tehnike. Unaprjeđenje proračuna za resor obrane vidljiv je i u 2018. godini, jer je za 445 milijuna kuna viši nego u prošloj, 2017. godini, u kojoj je, zapravo, zaustavljen višegodišnji pad obrambenog proračuna.
U tom kontekstu, potrebno je naglasiti i podatak, kako je u veljači ove godine potpisano 35 ugovora sa 26 hrvatskih tvrtki o nabavi vojne opreme za potrebe Oružanih snaga, u vrijednosti od 280.994.692,17 kuna, što je za oko 45 milijuna kuna više u odnosu na prošlu godinu. Riječ je o nabavi borbene, radne i zaštitne odjeće, obuće, naoružanja, održavanju zrakoplovne tehnike, generalne revizije tenka M-84, prehrane, pranja i čišćenja, prijevoza, te osiguranja djelatnih vojnih osoba.
Zbog svega navedenog, ni ne čudi što iz nevladinih udruga, zabrinutih isključivo za vlastito financiranje, kruže i priče o zabrinutosti zbog militarizacije Hrvatske. Argumenti protiv takve politike Plenkovićeve vlade, usmjereni su i prema tome kako će upravo jačanje vojnih sposobnosti potaknuti iseljavanje mladih. Međutim, jasno je kako je riječ o neutemeljenim tvrdnjama, jer iz naše zemlje mladi, ali i stariji, teže prema državama koje imaju poveća vojna izdvajanja.
Drugim riječima, gospodarski razvoj i investicije, danas su više nego ikad vezane uz sigurnost, odnosno vojna sigurnost je postala osnovni preduvjet za gospodarsku i socijalnu moć.
28. svibnja – Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske
Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i Dan Hrvatske kopnene vojske (HKoV) obilježava se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a.
Zbor narodne garde bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, preteču Hrvatske vojske.
Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane, a formalno su bile ustrojene u Ministarstvu unutarnjih poslova.