Bio sam kao i mnogi Hrvati i Hrvatice na velikom prosvjedu na Trgu bana Jelačića protiv Istanbulske konvencije. Većinu su činili mladi ljudi i cijele obitelji s malom djecom, koji su smatrali da se moraju suprotstaviti Istanbulskoj konvenciji ali ne samo Istanbulskoj konvenciji nego i pokušaju uspostave novog svjetskog poretka protiv Boga i čovjeka, koji želi kontrolirati ljude odnosno svakog čovjeka i nametnuti mu novu ideologiju. Ustvari, koja će čovjeka kao Božjeg stvora na sliku i priliku Boga pretvoriti u društveni produkt ideologije čiji je cilj ne samo uništenje kršćanske civilizacije nego i uništenje čovjeka kao individue koja ima svoje korijenje, svoju tradiciju, svoju obitelj, svoju naciju i svoju vjeru.
Cijela modrena civilizacija izgrađena je na temelju ljudskih prava koja proizlaze iz čovjekove besmrtnosti, koja su naddržavna, koja su individualna i koja neotuđivo pripadaju čovjeku zapravo zato što je božansko biće. Ta temeljna ljudska prava i moral koji proizlaze iz Deset zapovijedi Božjih nastoje se zamijeniti tzv. novim ljudskim pravima. Taj proces je već odmakao daleko i ta nova ideologija protiv čovjeka i Boga lažno se nastoji prikazati kao proširenje ljudskih prava i sloboda. Ta lažna nova ljudska prava temelje se na strategiji da Bog ne postoji, da čovjek nije utjelovljenje svetog i božanskog te da zbog toga ne zaslužuje posebno poštovanje i posebno neotuđiva prava nego samo ona prava koja se u društvu utvrde kao prava, bilo da to radi država ili razne organizacije unutar države ili naddržavne organizacije. Ta nova ideologija potpuno mijenja odnos prema ljudskim pravima. Ukidajući Božanska načela kao izvor morala i prava oni ljudima nameću neke društvene konvencije i neka nova prava i obaveze.
Da čovjek čovjeku ne bi bio vuk, da bi čovjek čovjeku bio čovjek ulogu Boga preuzimaju društvo, kultura i pravo. Profane institucije, razne udruge i razna ad hoc tijela, koja nisu izabrana na demokratski način postaju lažno svete, stvaraju novu ideologiju, nove idole i uspostavljaju potpunu kontrolu nad čovjekom oblikujući ga, zapravo preoblikujući ga u društveni produkt raznim konvencijama preko kojih se uspostavlja potpuna kontrola nad čovjekom. Samo ako se sustavno analizira sve što se događa u suvremenom društvu moguće je vrlo jasno vidjeti da Istanbulska konvencija, oko koje je došlo do velikog sukoba u hrvatskom društvu, nije nikakva novost, ona je samo jedna od sredstava i metoda nametanja ateističkog poimanja prava čovjeka. Ona samo još jedanput pokazuje kako su ta nova ljudska prava i pokušaji konstituiranja novog nadnacionalnog i ateističkog prava dio strategije koja se već provodi.
Dakle, Istanbulska konvencija je samo vrh brijega, vrh sante leda, koja razara kršćansku civilizaciju i koja lažnim tvrdnjama da su nova ljudska prava proširenje slobode ustvari nameće i legalizira da međunarodne institucije, razne udruge, razna tijela koje nisu izabrana od naroda umjesto Boga odlučuju o životu i smrti, da žele reprogramirati inženjeringom čovjeka, uvesti pravo na eutanaziju, dakle na ubojstvo, uvesti pravo na sprečavanje života, kontrolirati prirast stanovništva i kao navodna prava čovjeka nametnuti pravo na ukidanje pravnih normi koje su čovjeka tretirale kao božansko biće.
Dakle, strašno je kada nam političari tumače da o Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije, da nema gender ideologije, da ona nije dio šire koncepcije nametanja ideologije kulture smrti umjesto kulture života. Ona je jedna od konvencija koja ukida suverenitet nacionalnih država. Ona je jedna od konvencija koja želi uspostaviti nadzor nad životom ljudi. Ti se procesi odvijaju ne samo preko nevladinih organizacija i raznih institucija Vijeća Europe i Europske unije nego i preko brojnih organizacija i institucija Ujedinjenih naroda. Te brojne konvencije koje bez izbora i legimiteta naroda ustvari pokušavaju vladati čovjekom te odlučivati koja prava čovjek ima a koja nema.
Dakle, stvara se piramidalni pravni sustav u kojem je glavni izvor prava vrh piramide koji čine naddržavne institucije. Taj sustav dokida slobodnog čovjeka kao ličnost sa savješću i identitetom i neotuđivim ljudskim pravima.
Dakle, istovremeno s ukidanjem osobnih prava čovjeka dokidaju se i nacionalne države i stvara se naddržavno pravo. Tako i u Istanbulskoj konvenciji stvara se “gremio” tijelo koje će imati vlast nad parlamentima država potpisnica i koji će preko nevladinih udruga ustvari rušiti demokratski sustav jer tom konvencijom i drugim konvencijama vlast više ne pripada narodu i parlamentu nego novim naddržavnim institucijama koje nisu od naroda izabrane niti bilo kome odgovaraju.
Dakle, pobuna protiv Istanbulske konvencije, posebno pobuna Katoličke Crkve, je opravdana i nužna. Tu ne smije biti kompromisa. Zato treba odbaciti pokušaje da se silom i lažima Istanbulska konvencija prikaže samo kao konvencija koja se bori protiv nasilja nad ženama. Nitko od prosvjednika i drugih koji su se pobunili protiv Istanbulske konvencije nije se pobunio protiv onog dijela o kojem se govori o potrebi zaštite žena i obitelji i svih od nasilja. Svi smo se s pravom pobunili protiv ne samo Istanbulske konvencije nego i cijelog sustava koji se stvara radi kontrole čovjeka i radi ukidanja istinskih ljudskih prava i pretvaranja čovjeka u društveni produkt.
Predlažem hrvatskim političarima, koji tvrde da su Katolici, da pročitaju knjigu Skriveno lice Ujedinjenih naroda (prema svjetskoj vladi) umirovljenog francuskog sveučilišnog profesora Schooyansa koji govori vrlo argumentirano između ostalog o vrlo opasnom procesu pretvaranja Ujedinjenih naroda u Svjetsku vladu. Navodim jedan karakterističan ulomak iz te knjige.
„Obratimo li i najmanju pozornost planovima djelovanja, preporukama, konsenzualnim odlukama i ostalim konvencijama koje dolaze iz Fonda UN‑a za pučanstvo (UNFPA), iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), iz UNICEF‑a, iz Svjetske banke, iz Programa UN‑a za razvoj (UNDP), itd., odmah ćemo utvrditi da su ‘nova ljudska prava’ zapravo nove norme koje su proizvele dotične agencije, svaka na svojoj razini u piramidi. Ustanovit ćemo i da te norme dobivaju svoju valjanost od svjetskog pravnog poretka i od svjetske države koja se korak po korak gradi.
Ustanovit ćemo tada da svjetski pravni poredak koji se uspostavlja nije u službi imperijalističkoga ili hegemonističkoga projekta klasičnog tipa. On je u službi nadzora nad životom. Ovdje je vrhovna norma vlast nad životom, da bi se time došlo do dominacije nad ljudima i nad stvarima. ‘Život koji je s Deklaracijom o pravima čovjeka postao temeljem suvereniteta od sada postaje subjekt – objekt državne politike (koja se tako sve jasnije pokazuje kao ‘policija’).’ Cijeloj bioetičkoj kazuistici u današnje vrijeme cilj je poticati i podržavati običaj, tražiti najširi konsenzus, postići dogovore, pravila i druge planove djelovanja. Uostalom, sve to proizlazi iz hipotetske norme koja jamči cijeli sustav: normativni, prisilni, represivni. A zašto ne i policijski.“
Nova ljudska prava, kao nova svjetovna religija, suprotstavljena su u svim bitnim točkama kršćanstvu. U tome sukobu, za sada, pobjeđuje ateističko‑hedonistička koncepcija, jer se kršćanski temelji i korijeni Europe izbacuju iz europskog Ustava.
Ključno pitanje, ne samo budućnosti Europske unije, bilo da će ona biti zajednica država bilo naddržava, nego i budućnosti Europe u cjelini, jest hoće li se spužvom zaborava izbrisati europska povijest, europski kršćanski identitet, hoće li se presjeći europski kršćanski korijeni ili će se upravo na tim temeljima izgrađivati europski identitet i europsko duhovno zajedništvo.
Pitanje svih pitanja jest hoće li Europljani poslušati vapaj Pape Ivana Pavla II. „Europo, pronađi svoju dušu!“
Cijeli se proces može izraziti s dva cilja: ukidanje i dokidanje čovjeka kao osobe te ukidanje nacionalne države i stvaranje novog totalitarizma.
U svojoj novoj knjizi “Misli o vjeri i nevjeri, i kulturi života i kulturi smrti” argumentirano sam dokazao da nije moguće biti kršćanin a ne suprotstaviti se novoj ideologiji koju sam nazvao kultura smrt, koja silom nameće ne samo novu ideologiju nego i novi sustav vrijednosti koji u temeljima ruši sustav vrijednosti kršćanstva, suverenost nacionalne države i identitet čovjeka, koji kao vjernik prihvaća kao kršćanske vrijednosti i kršćansko poimanje čovjeka. Zato je pravu dijagnozu dao biskup Vlado Košić, koji mi je predstavljao knjigu, kada je vrlo oštro rekao da oni katolici koji bi glasovali za tu konvenciju ustvari pljuju na sve vrijednosti naše povijesti, našeg katoličkog i nacionalnog identiteta.
Dakle, HDZ koji se naziva demokršćanskom strankom, suverenističkom strankom, strankom koja provodi strategiju dr. Franje Tuđmana, koja uz Tuđmana smatra Alojzija Stepinca najvećim Hrvatom 20. stoljeća, na povijesnom je ispitu. Zato se prijepori oko Istanbulske konvencije moraju sagledati u širem kontekstu kao bespoštedna borba između ateističke i kršćanske Europe. Identitet hrvatskog naroda bitno je povezan s katoličkom vjerom i zato je Alojzije Stepinac bio u pravu kada je govorio da Katolici ne samo da smiju voljeti svoj narod nego da moraju, jer da su vjera i nacija sestre blizankinje. Ne vidjeti što se iza brda valja je velika pogreška ali mnogo više od pogreške je pokušaj da se Istanbulska konvencija, kao jedna od konvencija kojima se ruši suverenitet hrvatske države i hrvatskog naroda, kojem se nameće ideologija suprotna bitnim temeljima katoličke vjere je neoprostiva pogreška.
Svaki katolik, svaki kršćanin, a ne samo katolik, svaki vjernik nalazi se pred ispitom svoje savjesti. Ne može se glasovati za ideologiju koja se silom nameće i koja je protunaravna svim našim vrijednostima i temeljima identiteta hrvatskog naroda. Najstrašnije bi bilo ako bi vodstvo HDZ-a pokušalo stranačkom stegom natjerati zastupnike da moraju glasati za Istanbulsku konvenciju, čak i one koji su javno izjavili da ju ne prihvaćaju. A još bi strašnije bilo da ti ljudi prihvate diktat i da radi očuvanja svoje pozicije u vlasti pognu glavu i glasuju protiv svoje savjesti. Mnogo je laži i neistina. Najveća je laž i neistina pokušaj da se protivljenje Istanbulskoj konvenciji prikaže kao navodno protivljenje borbi za zaštitu žena od nasilja.
Dakle, mislim da je HDZ na povijesnom raskrižju, jer prvi put se dogodilo da glasači HDZ prosvjeduju protiv politike svoje stranke. Ako vodstvo HDZ-a tvrdoglavo nastavi s pogrešnom politikom bojim se da će doći do urušavanja HDZ, što bi bila velika šteta i za hrvatsku državu. Zato se priključujem onima koji smatraju da je svaki zastupnik, a pogotovo kršćanin, na povijesnom ispitu, da je glasanje o Istanbulskoj konvenciji presudno glasanje o našoj budućnosti. Sve je jasno i zato se oni koji glasuju za Istanbulsku konvenciju neće se moći opravdat da nisu znali o čemu se radi.
Dakle, Istanbulska konvencija nije ništa novo, ništa nepoznato, ona je još jedna od brojnih konvencija koje imaju isti cilj, uspostaviti kontrolu nad čovjekom i silom mijenjati njegovu svijest i savjest, natjerati ga da umjesto kršćanskog sustava vrijednosti prihvati nasilno nametanje ateističkog sustava vrijednosti, da prihvati gubljenje suverenosti vlastite države i brisanje naše povijesti, našeg identiteta, našeg načina života.
Ne znam što će se događati u glavama zastupnika. Ono što se dogodilo na Vladi, da su bez velike rasprave prihvatili Istanbulsku konvenciju, i oni koji su intimno protiv, koji su pognuli glavu, koji nisu imali hrabrosti loš je znak. I reagiranje predsjednika HDZ i drugih iz HDZ-a na poruke s velikog prosvjednog skupa nisu bile dobre jer i dalje nastoji tvrditi da u Konvenciji nema rodne ideologije odnosno da Istanbulska konvencija nije još jedna konvencija koja ruši suverenitet hrvatske države i hrvatskog naroda, koja ruši temelje naše identiteta i našeg života i našeg poimanja čovjeka kao Božjeg stvorenja.