U dokumentu iz prosinca 1991. godine I. uprave Službe državne bezbednosti (SDB-a) MUP-a Srbije, jasno se navodi: “U svojoj političkoj aktivnosti rukovodstvo regije ostavlja rezervu za eventualno druge mogućnosti riješavanja kroz posebeni status i sl., ponovo se vežući na Milorada Pupovca…“
Dokument je naslovljen kao ‘Informacija o stanju na ratištu Zapadne Slavonije’, a u njemu se razmatra što bi Srbi trebali učiniti u slučaju vojnog poraza na tom području. Okupacijski šefovi Džakula, Vukelić, Sašić, Bojić i Lovrić razmatrali su kako ostvariti velikosrpske ciljeve i nakon rata, a kao rezervu za ostvarenje vojnih ciljeva, Smilja Avramov predlaže “ponovno vezivanje na Milorada Pupovca“! U istom dokumentu predlaže se i nasaljevanje Istočne Slavonije Srbima iz Zapadne Slavonije, koji i danas žive na području Vukovara i Belog Manastira, bez obzira na upletenost u brojne ratne zločine. S planom su se usuglasili general Grujić i Aca Vasiljević u Beogradu.
Znate li tko je potpisao ovaj dokument – pitao je voditelja Bujice gost Vlado Radošić i odmah ponudio odgovor: – Branko Pavić, Pupovčev kolega koji je odgovoran za ubojstvo dr. Ivana Šretera!
Branko Pavić, glavni osumnjičeni za ubojstvo dr. Ivana Šretera pobjegao je u Australiju i tamo se skriva pod lažnim imenom – otkrio je Radošić u emisiji i napomenuo kako je o svemu na vrijeme obavijestio hrvatske institucije, međutim, rezultata nema.
Iz dokumenta koji je imao Haaški sud, jasno se da zaključiti da je Milorad Pupovac od samog početka velikosrpske agresije na Hrvatsku dio iste priče, vođene iz Beograda, a ovo je prvi pisani dokaz o nastavku okupacije drugim sredstvima – izjavio je gostujući u Bujici na Z1 Vlado Radošić, umirovljeni policijski istražitelj ratnih zločina na području Zapadne Slavonije.
Zastupnik HDZ-a Stiv Culej više je puta Miloradu Pupovcu u Hrvatskom državnom saboru postavio pitanje o sudbini dr. Šretera. Pred kamerama Bujice Culej je citirao ulomak iz knjige Slavka Degoricije, koji se odnosi na šefa SDSS-a: ”Pupovac ne pita kako će do pobunjenih Srba u Pakracu, jer mu to ne predstavlja nikakav problem i on najbolje zna kako će do njih doći…“
I Vlado Radošić je primjetio kako je Pupovac u ratno vrijeme bio dobrodošao na okupiranom području Zapadne Slavonije: – Kretao se posve slobodno i nitko ga nije dirao. Očito je igrao neku igru… Što se pak tiče dr. Šretera, uloga Milorada Pupovca u tom slučaju je bila prevarantska! Lagao je hrvatskim vlastima da je doktor živ, kako bi izvukao srpske liječnike uhićene zbog šverca opreme za teroriste u Sisku.
Zašto Pupovac nikada ne spominje Staru Gradišku?
Vlado Radošić bio je dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik specijalne jedinice novogradiškog MUP-a ‘Zebre’, a u PU Brodsko-posavskoj nakon oslobođenja je radio na poslovima kriminalističkog službenika za ratne zločine i terorizam. Umirovljen je 2007. godine “zato što je postavljao previše pitanja“, poput onog – gdje završavaju njegove kaznene prijave protiv osumnjičenih srpskih ratnih zločinaca?! Za sudjelovanje u Domovinskom ratu i rad u policiji Radošić je više puta odlikovan, a nakon što kroz institucije nije mogao izboriti pravdu za obitelji hrvatskih žrtava, objavio je dvije knjige ‘Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. i 1992. godine’.
Radošić je u Bujici otkrio zašto Pupovac, kada govori o stradanju Srba, u javnosti uvijek spominje samo Jasenovac, a ne i Staru Gradišku: – Zato jer je godine 1991. u Staroj Gradišci bio srpski logor, u kojem je pravi pakao prošlo više od tisuću Hrvata, ali i neposlušnih Srba te muslimana iz Bosne i Hercegovine. I zloglasna Manjača bila je pod ingerencijom logora Stara Gradiška. Prije pola godine preko zastupnika Culeja, Miloradu Pupovcu dostavio sam svoje dvije knjige, pa mu je sada neugodno govoriti o Staroj Gradišci…
“Okupacijom Zapadne Slavonije formirana su dva logora. Jedan u Staroj Gradišci, a drugi u mjestu Bučje. U sklopu ta dva logora bili su formirani i manji zatvori, gdje su zatočene držali po nekoliko dana i dalje ih transportirali u logore,“ započinje svoju priču Radošić i nastavlja: “Logore je formirala tzv. milicija ‘SAO Krajine’ i u njih su odvodili djecu, majke, stare ljude, branitelje… U svakom se trenutku točno znalo koliko ima zatočenih, tko je novopridošao, tko je koga ispitivao… Sve postoji u dokumentima. Prema mojim istraživanjima, kroz logor je prošlo 1.086 osoba, a znam da su se službeno vodile samo 272 osobe. Sad se vode 323 osobe… S područja logora Bučje nedostaju još uvijek 23 osobe i njihova sudbina nije utvrđena.“
Kroz logor Stara Gradiška prošao je i Davor Glasnović, brat generala i saobrskog zastupnika Željka Glasnovića: – Davoru Glasnoviću su, kada je zarobljen u Bosni i Hercegovini, odrezali uho. Onako ranjenog, planirali su ga likvidirati, ali igrom slučaja – nisu. Prevezli su ga prvo do Knina, a 02. lipnja 1991. godine u Staru Gradišku. S njim je bio i Žarko Tole, njegov zamjenik Vlado Ugrin i pokojni Ante Stanić, koji je podlegao ozljedama… Nakon Gradiške, Glasnović je prebačen u Banja Luku, gdje je nastavljena strašna tortura…
Sudac koji je ljude slao u srpske logore – radio je na Zagrebačkom općinskom sudu i u DORH-u!
“Osobno sam podnio kaznenu prijavu i priveo u Okružni zatvor okupacijskog načelnika SUP-a Okučani. Bio je izravno odgovoran za rad tzv. SAO milicije, pod čijim se nadzorom nalazio logor u Staroj Gradišci. Pustili su ga svega tri mjeseca nakon privođenja i nitko ga nikada nije procesuirao,“ prisjeća se Radošić, a na upit voditelja kako se zločinac zove, odgovara: “On se zove Ribić Miodrag i nalazi se u Hrvatskoj, ali nitko ništa po tom pitanju ne čini…”
Vojni sudac koji je hrvatske branitelje i civile, žene i starce slao u logor Stara Gradiška, nakon boravka u Banja Luci, skrasio se u Zagrebu – tvrdi gost Bujice. Prvo je radio na Općinskom sudu, a kasnije u Županijskom državnom odvjetništvu!
“Kada sam istraživao ubojstvo obitelji Šajinović, gdje su ubijeni žena, muž i dijete od sedam godina, pronašao sam tijela i priveli smo počinitelje… Kod jednog od njih pronađeno je rješenje za provođenje istrage. Istragu je vodio kapetan prve klase JNA Ivo Špančić. Provjerio sam ga u sistemu i vidio da je napustio Zagreb 1991. godine. Otišao je u Banja Luku i ponovo se u Zagrebu prijavio 1992. godine! Uputio sam dopis Odjelu za ratne zločine da obavi razgovor s njime i odgovorili su mi da Špančić ne želi razgovarati, da radi na Općinskom sudu u Zagrebu,“ šokirao je izjavom Radošić i još dodao: “Kasnije je radio u Županijskom državnom odvjetništvu, a sada je u mirovini!“
Za ratne zločine počinjene na području Zapadne Slavonije nitko nije odgovarao pred hrvatskim pravosuđem – kaže Radošić i navodi zanimljive primjere: – Tomo Žestić, koji je bio milicajac SAO Krajine i 50 postotni srpski ratni vojni invalid, prebačen je u PU Vukovarsko-srijemsku, u Tovarnik, a Milan Abramović koji je u Staroj Gradišci zvjerski mučio zarobljenog hrvatskog policajca Fahrudina Hadžića, danas mirno živi u Srbiji i prima hrvatsku mirovinu!
Orkan pred kamerom pokazao dokument: Vijećnik SDSS-a u Topuskom ubio tri hrvatska branitelja! Još je na slobodi
Novinarka Bujice Mateja Jozeljić razgovarala je s Ivicom Pandžom – Orkanom, umirovljenim pukovnikom HV-a, koji srpske ratne zločine istražuje na Banovini. Orkan je pred kamerama pokazao dokument koji dokazuje kako je vijećnik Pupovčeva SDSS-a u Topuskom Dragutin Ćelap ubio trojicu hrvatskih branitelja!
Za to je službeno pohvaljen od strane komandanta Nedjeljka Vorkapića – kaže Pandža, kojem su o tome zabranili govoriti na zadnjoj sjednici Skupštine Sisačko-moslavačke županije.
Iako je dokument još u listopadu prošle godine Orkan dostavio policiji, Ćelap je još uvijek na slobodi! Komandant Vorkapić također živi u Topuskom i dostupan je hrvatskim vlastima, no, ni on nije uhićen, iako se iz dokumenta jasno vidi da je odgovoran za ubojstva hrvatskih branitelja!
Jedan od službeno pohvaljenih za napad ručnim bacačem na vozilo MUP-a iz istog dokumenta je pokojni Milan Sokolović, čiji sin Jovan danas radi kao policajac u Gvozdu, a 1991. godine je kao četnik ranjen u nogu – iznosi ozbiljne optužbe Ivica Pandža – Orkan.