Zločin u Lovasu jedan je u nizu mnogobrojnih koji su se odigrali na hrvatskom tlu tijekom Domovinskoga rata. Međutim, izuzev činjenice da je u toj općini zvjerski i na posebno okrutan način ubijeno 87 Hrvata, Lovas se izdvaja i kao mjesto koje je poslužilo za realiziranje sulude, srpske ideje čišćenja minskog polja tijelima nesretnih mještana koji su natjerani kroz njega proći.
Stjepan Peulić koji je ranjen preživio prolazak kroz minsko polje 1991. godine, u razgovoru s novinarima 18. listopada 2012. godine svjedoči kako su srpski agresori zatočenim hrvatskim civilima rekli da idu u berbu grožđa:
”Prvo su odvojili jednu grupu posebno te su tukli i boli nožem, onda je Ljuban Devetak i dr. Vojislav Stanimirović koji je stajao kraj njega, naredio da idu svi i svi smo krenuli prema ulazu u selo. Bilo je jasno da idemo na strijeljanje…”
“Mine su počele eksplodirati, a s leđa su na nas pucali rafalima”, ispričao je Peulić koji je u međuvremenu umro.
Ivan Mujić također nikada neće zaboraviti taj datum kada su on i još 50 muškaraca utjerani u minsko polje, koje su postavile paravojne formacije iz Srbije, s namjerom da ih na taj način likvidiraju.
”Oni su bili iza nas na pristojnoj udaljenosti. Jedan je prišao prvome s leđa i gurnuo ga na mine i mine su se aktivirale. Mine su počele eksplodirati, a iza su nam oni pucali rafalima u leđa. Kada sam vidio mine, meni je došlo u glavu da više neću vidjeti ni ženu ni djecu, tako da sam se u sebi opraštao od njih”, navodi Mujić koji je, iako ranjen, ovu torturu preživio.
“Kada je svanulo jutro 18. listopada 1991. godine, stigao je četnički zapovjednik pa je počelo izdvajanje. Mlatili su nas puškama, nogama, palicama, željeznim šipkama, boli noževima. Cijelo je dvorište bilo krvavo. U međuvremenu je došlo naređenje da idemo “brati grožđe”. Odveli su nas do kraja sela. Putem su ubili Boška Bođanca koji više nije mogao hodati, pa ga je jedan od četnika šutnuo nogom u kanal i pustio rafal po njemu. Tada sam shvatio da ne idemo brati grožđe. Doveli su nas u djetelinu, tj. u minsko polje koje su postavili četnici i jugovojska. Morali smo se držati za ruke, a nogama smo razgrtati djetelinu. Mine su eksplodirale, a četnici su nam počeli pucati u leđa automatskim oružjem. Mene je metak pogodio u nogu i pao sam u djetelinu. Oko sebe sam čuo jauke i zapomaganja, gledao poginule i ranjene”, potvrdio je Lovro Gerstner.
U prvom naletu ubijeno je ili od mina poginulo 20 ljudi, da bi, nakon što su izvučeni ranjeni, ostatak preživjelih bio natjeran da nastavi s hodanjem u minskom polju.
Minsko polje, okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad, jedan su dio strahota koje su preživjeli mještani Lovasa, koji su nakon toga protjerani. Film “Krvava berba grožđa” opisuje životne priče preživjelih, njihov život prije rata, kao i način na koji se nose sa psihofizičkim posljedicama puno godina nakon što su igrom sreće preživjeli ovaj nevjerojatno okrutan ratni zločin.