ZAŠTO SU HRVATSKI NAVIJAČI TOLIKO OPSJEDNUTI SVASTIKOM I NACIZMOM?

facebook

Zapanjujuće je i neshvatljivo kao mali dio naših navijačkih skupina voli mahnuti nacističkim zastavom i simbolom, čineći zlo ne sebi, nego cijelom društvu, pa se teško pritom ne upitati otkud toliko loše energije na tribinama, te koja se poruka uopće timeeli odaslati. Skloni smo vjerovati da tu nije poanta o ideološkoj opredijeljenosti, nego je poanta isključivo nanošenje štete organizatoru, klubu, reprezentaciji, bilo kome, samo ne sebi. Ti koji mašu takvim simbolima za svoju štetu ne mare, niti je očito imaju nakon takvih prijestupa.

Nacistički simbol, kukasti križ, svastika, nije se pojavila samo na poljudskom travnjaku kada se pred praznim tribinama igrala kvalifikacijska utakmica protiv Italija, bilo je često isticanja takvih simbola i na klupskim, ali i na reprezentativnim utakmicama. Kako, zašto?

Nije tu riječ o opčinjenosti nacizmom, več o opčinjenosti nanošenje štete onome tko će zbog toga imati posljedica, a rekosmo najmanje posljedica osjete oni koji mašu takvim barjacima, nakon svega nastrada organizator, momčad ili uprava…

Kazna koju je pokupio Hrvatski nogometni savez i reprezentacija bila je enormna. Pojavile su se i teorije, različite, tko je i zašto pristupio tom činu. Postoje u toj lošoj priči dvije teorije zavjere, jedna je o navijačkoj struji koja je htjela naštetiti Savezu protiv kojeg je u borbi, druga je kontrirajuća, pa se tvrdi da je taj čin nastao kao plod namjernog izazivanja dubljeg sukoba na istoj relaciji, samo da je potpomognut s druge strane, kako bi se okrivila prva, navijačka.

facebook

Štogod da je istina, šteta je bila enormna, nenadoknadiva, užasna. Tako da možemo zaključiti da je na tribinama sportskih natjecanja nacistički simbol, svastika, zapravo svojevrsno oružje ucjene i prijetnje. Uvijek netko nastrada, to je najbitnije, jer svastika budi teške, mučne, neprihvatljive konotacije mržnje i prijetnje i svako njeno isticanja ima svoje posljedice.



Konotacija takvih simbola toliko je jaka da je isti zabranjen u gotovo svim zemljama, tek u Finskoj postoje još neki simboli svastike u oružanim snagama, modificirani i nastali davno prije nacističkog pokreta.

U ezoteričkom smislu svastika predstavlja osnovni smisao života, snagu solarne energije i reinkarnacije. Ovaj iskonski koncept obnove, solarne energije, obožavanja sunca, i kozmičke životne snage, održao se u okultnim društvima. Za njih ona i dalje ima ono značenje koje je imala stoljećima prije nacističkog preuzimanja simbola, te predstavlja alfu i Omegu univerzalne kreativne snage.

Zanimljivo je i kako je svastika postala nacističkim simbolom. Godine 1919. tajno Thule – društvo (Thule Geselshaft) prihvatilo je svastiku kao službeni simbol. Isto to društvo je kasnije dalo podršku Adolfu Hitleru. Ono što je intrigantno kod ovog društva je da su njegova učenja i doktrine bile usađene u samu srž nacizma. Kasnije je Hitler na mnoge načine podupirao rad ovog društva, koje mu je pomoglo otvoriti jedno od najkrvavijih poglavlja ljudske povijesti. Od tada je kukasti križ, svastika, postao povezan s njemačkim nacional-socijalizmom te je njegov simbol dobio sasvim novo značenje, postao je simbolom zla. Najokrutnijeg u ljudskoj povijesti. I oni koji je danas ističu to dobro znaju, kao što dobro znaju koju štetu nanose onima koji su oko njih. Makar, za zapadni svijet svastika predstavlja fašizam, no pogledamo li tisućama godina unazad, svastika se koristila kao simbol blagostanja u gotovo svakoj kulturi.

Primjerice, baš ta svastika je simbol sveprisutan na indijskom potkontinentu, tamo je svastika prikazana kroz lik zmije, pojavljuje se u Šivinim hramovima, na vrata domova, kao ukras na stajama, u narodnoj umjetnosti i kulturi, te postoji kao značajan element dizajna ili ‘Yantra’ na svečanim prilikama, posebno na vjenčanjima. Svastika je bila povezana splodnosti u Mezopotamiji kao i kod Semitske božice Ishtar. Prisutna je u mnoštvu religija, egipatskoj, budističkoj, skandinavske (Thor), hidusi, pa čak i u kršćanstvu.

Na sanskrtu riječ svastika znači upravo blagostanje, rekosmo da izvorno potječe iz Indije, a početkom 20. stoljeća se raširila diljem svijeta kao jedan pozitivan simbol, a s entuzijazmom je prihvaćena i na Zapadu. Štoviše, svastika se dompojave nacizma čak i koristila u reklamiranu brojnih proizvoda, između ostalog i popularne Coca Cole, usvojili su je i američki izviđači, a Girls’ Club of America je izdavao časopis koji se zvao ‘Swastika’.

I onda… Počela je raditi mašta, i to u zločinaca, Nacisti su počeli usvajati svastiku kad su njihovi učenjaci prevodeći drevne indijske tekstove zaključili da između njihova jezika i sanskrta postoje sličnosti. Došli su i do zaključka kako Indijci i Nijemci imaju zajedničke pretke te su tada stvorili i pojam arijevske rase. Tako je i svastika postala nacistički simbol, ujedno i najomraženiji simbol 20. stoljeća.

Za Adolfa Hitlera, svastika je morala biti na novoj zastavi simbolizirajući “vlastitu borbu”, kada je 1920., odlučio da Nacistička Partija treba svoje obilježje i zastavu, a pragmatično gledajući, za njega, bila je i “vrlo učinkovita za plakat”. Tako je 7. kolovoza 1920., na Salzburškom kongresu, zastava sa svastikom postala službeni simbol Nacističke Partije.

Tijekom prvog nacističkog skupa u Nürnbergu 1934., oko 35.000 simbola svastike bilo je prikazano na plakatima, zastavama, i ogromnim pozadinskim zavjesama. To je nedvojbeno bio najmasovniji prikaz svastike na jednom mjestu. Zbog nacističke upotrebe simbola svastike, taj je simbol počeo predstavljati zlo i smrt. Međutim, svastika nije nacistički izum. No, nacisti su je kompromitirali do najdublje zločinačke razine. Danas sociolozi i antropolozi pišu i dvoje što svastika predstavlja danas. Tri tisuće godina, simbol mira, života i sreće, zbog nacista postala je simbol smrti, mržnje i činjenja zla čovjeka prema drugom čovjeku.

I zato svako isticanje ovog znaka ima tako razarajuć učinak. Sjećamo se nekoliko utakmica reprezentacija, kada je na tribinama među navijačima izbačena, istaknuta svastika. Znaju oni koji su je podignuli da će štetu snositi onaj tko je utakmicu organizirao, onaj koji momčad vodi, te svi koji joj se vesele. Gadno oružje, a Uefa i Fifa nema milosti. Ona kažnjava organizatore, a matičnom društvu ostavlja istragu tkoje sve zakuhao.

Pa, kad na zidu nekog kluba, Saveza ili organizacije vidite svastiku, kao grafit, primjerice, znajte da se taj koji ju je crtao nije uopće deklarirao kao nacist. Već je namjeravao uništiti reputaciju i karijeru onome kome ga je uputio. No, to je bi smjelo umanjiti njegovu odgovornost, kamoli kaznu, ni slučajno. Tu neprijeporno zakažemo kao društvo, time je šteta veća.

Pravo, moćno oružje ta svastika! Tako se nažalost kod nas i koristi na tribinama.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI