Završna faza Vučićeve kosovske politike

Srdjan Ilic/PIXSELL

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić puca iz svih medijskih oružja ne bi li ukazao da se „lavovski borio, da je pokucao na sva vrata, ali da deal sa Prištinom neće biti sjajan“. Čini se da taj deal već postoji, a sada ga treba prodati srpskoj publici.

O čemu je razmišljao Aleksandar Vučić dok je, po vlastitoj izjavi, noću lutao ulicama Manhattana i gledao izloge knjižara? Možda o tome šta će reći važnoj gospodi („imao sam mnogo dubinskih razgovora sa ljudima koji odlučuju“)?

Ili o tome kako će Srbima prodati ono što važna gospoda kažu, a što svi izvan Srbije znaju bar deset godina („čini mi se da oni tvrdo stoje na poštovanju principa očuvanja nezavisnosti Kosova“ – ma nemoj mi kas’ti – Dobro jutro gospodine Vučić!)?

Misteriozno i tajnovito Vučićevo putovanje u New York, baš kao i to što zapadni diplomati skoro svakodnevno slijeću na aerodrome „Nikola Tesla“ i „Adem Jašari“, govori da je „pijesak u kosovskom satu skoro iscurio“, piše Deutsche Welle.

Nema sumnje da Vučić dobro zna kako izgleda deal i što će uskoro morati predstaviti Srbima kao „istorijski kompromis Srba i Albanaca“.

Njegova je nevolja u provaliji između očekivanja i realnosti, provaliji u čijem je stvaranju udarnički radio cijeli svoj politički život: – Neće biti podjele Kosova niti razmjene teritorija (!). Neće se moći dalje držati okrenutom stolica Prištini u Ujedinjenim narodima (!) (možda prvo promatračka dok se u nekoj široj geopolitičkoj igri Rusi ne kupe i definitivno puste Kosovo u klub (!)).



Vučić će malo što dobiti osim zdravorazumskih stvari kao što su manjinska prava, zaštita kulturnih dobara i imovine, Zajednica srpskih općina koja je potpisana prije 5 godina i novo obećanje o blistavoj europskoj budućnosti Srbije, a to mu se nudi već godinama.

Ovo je završna faza Vučićeve kosovske politike koju, u agoniji, pokušava našminkati medijskim nastupima lažnog heroja Marka Đurića i prijetnjom hitnog sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost jer je njegov jurišnik Đurić na Kosovu uhapšen, ispljuskan i osramoćen, udarcem noge u guzicu prebačen preko granice. Sastanak je počeo redom pohvala samom sebi i redom kuknjave jer „nas niko ne razume“.

Nisu Kosovari bili glupi i samoubojice kao hrvatski vlastodršci koji dopuštaju da nam četnici kao Vučić , Vujin i Linta dolaze u Hrvatsku, pljuju po nama i našoj prošlosti.

Vučić je lukav i iskusan, bio je ministar cenzure tijekom rata, podržavao je čuveni miting „Kosovo za patike“, i sa premijerske funkcije je ponavljao da „ne da Gazivode“. Vučić je sada sve i sja u srbijanskoj politici, i htio bi da tako ostane i kada proguta kosovsku žabu. Zato je već prije nekoliko mjeseci objavio da će neće više kandidirati, jer zna da će uskoro biti proglašen Izdajnikom Srpstva, jer gubitkom Kosova, vjerojatno gubi kockarski adut iz rukava – Dodikovu tzv. Republiku Srpsku.

Iza njega je i političko-švercerska mafija kojoj odgovara bezvlašće na dijelu Kosova gdje su Srbi još uvijek u većini. Tamo se odvija ilegalni biznis epskih razmjera i nitko ne brine za sve manje Srba u tom području. Kad je Oliver Ivanović to shvatio – morao je biti ubijen, a beogradski nalogodavci su lili krokodilske suze lažno ga oplakujući.

Zato Vučić sada puca iz svih oružja ne bi li dokazao da se lavovski borio, da je pokucao na sva vrata, ali da ne treba očekivati bogzna šta jer „biće veliki pritisak na Srbiju sa različitih strana“. Kosovsku žabu treba dobro udebljati jer će tako tobožnja Vučićeva patnička i državnička veličina izgledati još veća.

Od travnja će voljenom predsjedniku pokušati zagorčati i domaća opozicija koja se po pitanju Kosova dijeli u tri grupe: budale koje bi u rat, „salonske nacionaliste“ sa tlapnjama o „zamrznutom konfliktu“ kojim bi se čekalo nešto (nitko ne kaže što), i tzv. građansku opoziciju koja je „otišla da odnese tetki lek dok Vučić guta žabu“. Ovi posljednji tu i tamo ponavljaju bajku kako su oni „čuvali Kosovo bolje od Vučića i da bi isposlovali povoljniji sporazum“ mada u to ni sami ne vjeruju.

Ako se bude išlo na referendumsko izjašnjavanje – premda nema naznaka da već sada netko od Srbije traži izmjenu Ustava u pogledu Kosova – ta će predstava i njena medijska priprema pojesti sve ostale teme u Srbiji ove godine (i ne samo ove godine). A tema ima bezbroj, od kastriranih medija i institucija do niza političko-kriminalnih afera tzv. naprednjačkog establišmenta.

Vučić zna da će, čim se osuši tinta na sveobuhvatnom sporazumu o normalizaciji, zauvijek proći dugogodišnji medeni mjesec sa Angelom Merkel i drugim europskim liderima tijekom kojeg su ga tapšali po ramenima kao stupu stabilnosti i žmirili na gaženje istinske demokracije i suočavanje sa istinom o proteklom razdoblju u Srbiji. Tada će se vidjeti od kog je autokratskog štofa skrojen – onog kao Đukanović ili onog kao Gruevski, ili će po starom srpskom običaju proći kao Karađorđe ili Obrenovići, piše DW.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI