Živi zid postaje prva postjugoslavenska totalitarna stranka?

0
2360
Facebook

Sumrak hrvatske političke scene je u tijeku, jer je Živi zid uspio što nikome nije: ujediniti sve stranke. Gotovo svim ostalim parlamentarnim strankama doima se jednako opasno i izaziva gotovo jednake reakcije: smatra ih se vrlo opasnim populistima

U slučajnosti još malo tko vjeruje, pogotovo ako se one nalaze u kontekstu politike. Isto tako, nedosljednost, licemjerje, pa i otvoreno ruganje građanima konstanta su hrvatske politike…

SDP, na čelu s Davorom Bernardićem, obilježio je 29. travnja, jedanaestu  obljetnicu smrti prvog predsjednika SDP-a i hrvatskog premijera od 2000. do 2003. godine, Ivice Račana. U prigodnoj izjavi, Bernardić je tako naglasio da skromno obilježavaju godišnjicu Račanove smrti, čovjeka koji ih je naučio da je u životu i politici – najvažnije sačuvati obraz. „Želimo Hrvatsku za sve, a ne samo za neke“, rekao je dodavši kako je to dio sna kojeg je živio Ivica Račan. Tužan dan za Partiju iz više razloga: političara poput Račana u svojim redovima Partija odavno nema, a obljetnica njegove smrti simbolizira upravo ono što se događa do jučer najmoćnijoj oporbenoj stranici u Hrvatskoj – umiranje.

Loading...

Istodobno,  točno na obljetnicu Račanove smrti, Živi zid – živi. I to sve jači i glasniji, upravo onakav kakav je nekoć bio SDP. Po prvi put od kada je ta stranka osnovana, održali su svoj kongres u, ni manje ni više Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje je predsjednik stranke, Ivan Vilibor Sinčić, ujedno predstavio program i stručni kadar koji stoji iza programa njihove stranke. Najveći je to, dakle, bio skup koji je ikada održala ta stranka, a došao je u vrijeme kada, prema anketama, bilježe sve veću popularnost među glasačima.

Sumnjivi potezi Živoga zida

Podsjetimo, prema nedavnim podacima Crobarometra, koje je objavio Dnevnik Nove TV, Živi zid je treća najjača stranka u Hrvatskoj i ozbiljno puše SDP-u za vratom. Za ovaj skup, sudeći prema svemu viđenom, zidaši su se pomno pripremali, a osim programa predstavili su i svoju – Vladu iz sjene. Neki od ključnih problema na koje se tako Živi zid planira fokusirati su – Ovršni zakon, oporezivanje banaka, legalizacija konoplje… točnije, upravo sve ono o čemu javnost voli raspravljati i što je sklona kritizirati, ponukana lošom gospodarskom situacijom u državi.

Populističke poruke Živog zida orile su se „Lisinskim“ za čiji su najam, važno je naglasiti s obzirom na to kako se ta stranka poziva na suosjećanje sa siromašnima, ovršenima i prevarenima na ovaj ili onaj način, morali izdvojiti više od 40 tisuća kuna. Odakle jednoj takvoj antisistemskoj stranci novac za održavanje političkog skupa u „Lisinskom“, sigurno nikada nećemo saznati, jer je stranka već od ranije poznata kao primat u kršenju zakona i financijskoj netransparentnosti.
Podsjetimo, prema analizi GONG-a iz siječnja ove godine, postoji čitav niz sumnjivih poteza Živoga zida: knjigovodstvene isprave na temelju kojih su obavljena evidentiranja poslovnih događaja u poslovnim knjigama nisu prethodno kontrolirane, a dio rashoda evidentiran je na temelju izvoda žiroračuna, bez priložene vjerodostojne isprave. U Živom zidu, tako, nisu naveli niti aktivnosti na koje se poslovni događaj odnosi, primjerice, intelektualne i osobne usluge u iznosu oko 108 tisuća kuna, reprezentacija u iznosu oko 17.800 kuna, prihodi iz državnog proračuna od 879.054 kuna i prihodi iz gradskog proračuna u iznosu od 4464 kuna, u poslovnim knjigama evidentirani su na računu prihoda od donacija iz proračuna, umjesto na računu prihoda po posebnim propisima.

U financijskim izvještajima i poslovnim knjigama, ukupni rashodi iskazani su u iznosu od 513.922 kuna, što nikako ne odgovara podacima iz poslovnih knjiga. Napokon, prihodi evidentirani u poslovnim knjigama i iskazani u financijskim izvještajima manji su za 978.162 kuna, a rashodi manji za 987.997 kuna.
Uz sve to, njihovi se lideri u isto vrijeme zalažu za neplaćanje kreditnih obveza pojedinaca, prekid otplate državnih dugova, a po potrebi i rat sa Slovenijom. A  ponekad odbijaju ustati na hrvatsku himnu, često citirajući Bibliju. Drugim riječima, Živi zid postaje vrlo opasna politička snaga koja doista okuplja veliki broj nesretnih, obespravljenih ili frustriranih mladih ljudi koji, zbog nemogućnosti pronalaska rješenja za postojeće probleme, žele jedino preostalo – rušiti sustav i državu, jer ona je za njih trula, žele nova pravila i standarde.  Stoga je upravo takvo licemjerje još gadljivije i podložno većoj osudi, nego ono koje dolazi od onih političara od kojih se to očekuje….

Populizam kao ideologija

Licemjerju Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara, jednostavno nema kraja. Baš kao i njihovoj sklonosti jeftinom populizmu koji, da nije tragičan, bio bi smiješan i obratno; populizam je u njihovom slučaju postao više od stila kao što je to, recimo, u slučaju Milana Bandića – postao im je ideologija.
Spomenuti kongres zidaša to je i dokazao, jer je na tom skupu, glavom i bradom, Ivan Pernar zaprijetio ovrhama svakom od zastupnika Živog zida koji napusti stranku. “Uvijek će biti mogućnosti da postoje ljudi koji prelaze iz jednog tabora u drugi, ali planiramo taj problem riješiti zadužnicama”, kazao je Pernar i nastavio: “Onaj tko hoće biti na listi, morat će potpisati da mu se u slučaju da ode iz stranke ili glasa protivno uputama stranke, stišće ovrha na milijun-dva kuna”. Upravo su to rečenice čovjeka koji je među prvima napustio Živi zid i prešao u stranku Abeceda demokracije. Osobe koja je zahvaljujući tome, dobila 65 tisuća kuna upravo iz državnog proračuna na račun saborskog mandata, a onda BANKROTIRALA i ponovno se vratila u Živi zid i koja se već godinama rukama i nogama doslovno bori protiv ovrha. Jer kad si jednom unutra, više nema van.

Kako se radi o protuustavnoj ideji, složili su se i stručnjaci za ustavno pravo. No, ova izjava Ivana Pernara nije bila samo još jedna neobična i radikalna ideja i inače radikalnih i dramatičnih vođa Živog zida. U trenutku kada je izrečena, podsjetimo, Živi zid je i prema drugom najvažnijem nacionalnom istraživanju političkih preferencija (Crodemoskop) bio priznat kao politička snaga koja najjače raste i još k tome – politička snaga oko koje i HDZ i SDP i Most dijele gotovo identične stavove…
Nije, međutim, ni drugi Ivan bolji, unatoč aktivnom sudjelovanju u antidržavnim prosvjedima i inicijativam. Iako je prije par godina izjavio kako će prvu nekretninu, točnije stan, kupiti tek kad zemlju oslobodi od monetarne okupacije i kad ga bude mogao kupiti i ostatak naroda, ipak se predomislio i sa suprugom kupio kuću u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni. Da bi priča bila još gadljivija, Sinčić je dobio kredit u banci na deset godina, uz ratu od 5300 kuna, uz još uvijek nejasne uvjete zaduženja i to u banci protiv koje je Živi zid, s još nekim udrugama, vodio kampanju – “Pazite s kim bankarite”. Nema toga što je Sinčić ovdje učinio, a da nekog običnog političara ne bi pokopalo zauvijek…
No, valjda to tako  antisistemske stranke rade; oštro i nemilosrdno kažnjavaju druge zbog onoga što same rade i na što žestoko upozoravaju svoje birače. I u isto vrijeme da im se sve to tolerira i honorira.  Podsjetimo samo, kako je upravo Pernar upoznao Sinčića još u ožujku 2012., kada se Sinčić samoinicijativno pojavio na prvoj akciji protiv deložacije obitelji Vukić. Ranije je, u veljači 2011., bio i jedan od suorganizatora Facebook prosvjeda protiv HDZ-ove vlade. Nakon toga i službeno se priključio Živom zidu, a sudjelovao je i u akcijama Referendumskog ustanka, u udruzi Stop deložacijama, a potom je bio i na listi Pernerova Saveza za promjene.

Živi zid kao kazna

Zasigurno, najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti i budućnosti ove zemlje postao je  – Živi zid. Oni koje užasava konfuzija programa Živog zida, u kojem se nalazi sve, od populizma preko anarhizma, zaboravljaju da su živozidaši, zapravo, samo postreakcija na dugogodišnje zaobilaženje problema i inertnost vladajućih političkih stranaka. Koliko god u budućnosti, Živi zid može biti odgovoran za potpuno rasulo u državi, nisu ipak oni ti koji su krivi za stanje u Hrvatskoj, već velike stranke koje se nigdje ne žure, dok istodobno stotine tisuća građana živi na samom rubu snaga.

Živi zid, dakle, nije rješenje problema, već – zaslužena kazna. I ta kazna bit će sve bolnija kako bude odmicalo vrijeme bez kvalitetnih ekonomskih programa HDZ-a i SDP-a… Sumrak hrvatske političke scene je u tijeku, jer je Živi zid uspio što nikome nije: ujediniti sve stranke, jer se gotovo svim parlamentarnim strankama doima jednako opasno i izaziva gotovo jednake reakcije – smatra ih se opasnim populistima. Plenković je tako govorio o “pokušajima nihilizma, pesimizma i anarhizma”, predsjednik SDP-a  je govorio da je “Živi zid bez stava o bitnim pitanjima”, a Peđa Grbin je podsjetio da je Živi zid bio protiv obveznog cijepljenja. Marijana Puljak je, pak, Živi zid nazvala “letećim cirkusom” …

Ali ponavljamo, Živi zid svakako nije obična stranka, niti su njegovi čelnici obični političari. Oni su svakako pošteniji, dosljedniji i vjerodostojniji, pa zato za njih očito ne vrijede ista pravila: protiv kriminala i korupcije – kriminalom i korupcijom.