Ako postoji 20 sudaca koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost onda je to posao za DORH!

0
855
screenshot

„Stereotip o sudstvu kao navodnoj 'rak rani' našeg društva, nastao je na način da se frustriranoj javnosti za opće loše društveno stanje pokušava nametnuti predodžba o sudovima kao utvrdama nepravde i sucima kao privilegiranim parazitima, ne bi li se na takav način umanjila svijest o odgovornosti za takvo stanje koja, stvarno, u velikoj mjeri, leži na drugim dijelovima u sustavu državne vlasti i drugim dijelovima društva. Sudovi ne kreiraju ekonomsku i financijsku politiku, sudovi nisu pripremali, niti donijeli propise o privatizaciji, sklapali štetne ugovore, sudovi ne upravljaju državnim poduzećima, nisu pripremali niti donosili propise o predstečajnim nagodbama niti poticajima u poljoprivredi itd.“

U povodu učestalih prozivki i napada javnosti i određenih grupacija na odluke Državnog sudbenog vijeća, razgovarali smo s predsjednikom tog, javnosti malo poznatog, a i te kako značajnog, samostalnog i neovisnog sudskog tijela, koje u svome četverogodišnjem mandatu doslovno kroji sudbinu za 1900 hrvatskih sudaca: imenuje ih, unaprjeđuje i premješta, razrješava ih dužnosti i vodi protiv njih stegovne postupke

Na našu zamolbu da iznese svoje viđenje rada i djelovanja toga iznimno važnog sudbenog tijela koje u okviru hrvatskog pravosuđa ima ogroman značaj, spremno se i bez ikakva krzmanja odazvao njegov čelni čovjek, predsjednik DSV-a, sudac Vrhovnog suda, gospodin Željko Šarić.

Loading...

7Dnevno: Gospodine Šariću, smiju li hrvatska javnost, te novinari tiskovnih i elektroničkih medija, komentirati pravomoćne sudske odluke i odluke Državnog sudbenoga vijeća?

– Svatko ima pravo misliti što god hoće o odlukama sudova i Državnog sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu – DSV) i drugih državnih tijela i ima pravo to reći. Međutim, mislim da je bitno, kaže li nešto o takvim odlukama upućeni ili neupućeni građanin. I, da, to se onda apsolutno može objaviti u medijima. No, posve je drugo ako to kroz medije čine pojedinci koji se javnosti predstavljaju kao mjerodavni arbitri u tom segmentu, a nemaju neophodno potrebno iskustvo i kompetencije za takve istupe. Takvi se javnosti predstavljaju kao mjerodavni, pa se njihova riječ i mišljenje onda uzimaju zdravo za gotovo. U smislu zbivanja u medijima, što se tiče rada i donošenja odluka DSV-a, upadljivo je, naročito u posljednje vrijeme, došlo do nastanka velikog animoziteta prema DSV-u, što je posljedica toga da se na zadnjim natječajima za imenovanje novih sudaca, prijavio veliki broj kandidata na mali broj slobodnih mjesta. Često takvi nezadovoljni kandidati, koji nisu izabrani, imaju svoje podupiratelje u medijima, te sudskim i izvansudskim krugovima, pa je to rezultiralo time da je nastao iznimno veliki animozitet prema Državnom sudbenom vijeću. U medijima su se objavljivale iznimno oštre kritike naše odluke, a da u takvim procesima nije sudjelovao nitko s naše strane, već se prvenstveno pitalo kritičare. Nije se pitalo one od koji se mogla očekivati potpora i razumijevanje djelovanja DSV-a, a najmanje se o takvim „suspektnim“ odlukama pitalo DSV. Zahtjeve za objavljivanjem ispravaka i odgovora s naše strane, mnogi su urednici medija odbili objaviti, premda su to po zakonu bili dužni. A ukoliko to ne žele objaviti, moraju vas obavijestiti o razlozima, zašto je objavljivanje uskraćeno. Međutim, često su izostajale i takve obavijesti.

Jutarnji list u više je članaka pisao o našim odlukama i donosio razne intervjue u kojima se iznimno kritički govorilo o DSV-u, a odgovore koje sam upućivao, nisu objavljivali, uz samo jednu iznimku, a radilo se o ružnom i krajnje neprimjerenom medijskom istupu saborskoga zastupnika, Nikole Grmoje, na račun rada DSV-a. Želim reći da u medijima postoji određena tendencioznost prema radu i djelovanju DSV-a i svim odlukama koje on donosi. No, ponavljam, pravo na komentiranje naših odluka ima svatko, pa i dužnosnici i osobe za koje se pretpostavlja da imaju određenu razinu stručnosti i uživaju određeni ugled i reputaciju, no i tada bi to trebali raditi u okviru svojih kompetencija i nadležnosti. Ja, primjerice, ne komentiram zabrinjavajuću devastaciju Plitvičkih jezera i slične ekološke probleme, jer ne komentiram nešto za što nemam ovlasti, niti dovoljno stručnoga znanja. A mogao bih, prvenstveno s pravnog aspekta. No, ne činim to, niti ću činiti.

7Dnevno: Kako komentirate svojedobnu izjavu predsjednika Vrhovnog suda, Đure Sesse, da ovaj saziv DSV-a neće ostati zapamćen po dobrom u pravosudnoj povijesti? Dakle, radi se o vašem kolegi, a obojica radite u istom sudskome tijelu – Vrhovnom sudu. Što je pod time konkretno mislio?

– Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske imao je, vjerojatno, u vidu neka imenovanja kojima nije bio zadovoljan, međutim, mišljenja o izboru određenih kandidata često se razilaze i u samom DSV-u (niti ja nisam zadovoljan nekim imenovanjima) i izvan DSV-a, a to nije specijalitet samo DSV-a u sadašnjem sastavu. Takve kontraverzije su oduvijek nastajale vezane uz određena imenovanja i to je sasvim razumljivo s obzirom na prirodu rada DSV-a, koja je takva da omogućuje relativiziranje određenih imenovanja. Reagirao sam na istup predsjednika VSRH-a jer sam smatrao da je u svom kritičkom istupu izašao izvan okvira potrebnog poštovanja DSV-a i njegovih članova.

Međutim, on je rekao svoje, ja sam rekao svoje, tu epizodu smatram dovršenom i ne smatram takvu razmjenu argumentacije posebno štetnom za odnose između DSV-a i sudbene vlasti.

7 Dnevno: Možete li nam sa stručnog aspekta objasniti pozadinu „priče“, koja se zadnjih dana provlačila kroz medije, a tako i kroz našu tiskovinu, vezano za odabir novih sudaca za Građanski i Kazneni odjel Županijskog suda u Zagrebu, te zašto su iznova, uz samo jednu iznimku, odabrani isti kandidati kao i kod prvotne odluke DSV-a, a koju je potom Ustavni sud poništio i vratio na ponovno odlučivanje?

– Teško je ukratko odgovoriti na vaše pitanje, jer se radi o postupcima u tijeku, gdje se ponovo mogu očekivati ustavne tužbe, a ne bih zbog sudačkog kodeksa i etike smio komentirati postupke u tijeku. Međutim, mogu govoriti općenito. Naše odluke, u pravilu, nisu nikad jednoglasne, a DSV nije nikakvo tajno društvo koje konzekventno provodi nekakvu negativnu selekciju u sudstvu, kako se to uporno nastoji prezentirati kroz medije. Rekao bih da su to više „rogovi u vreći“, jer su članovi DSV-a različitih profesija, premda pretežitu većinu, ipak, čine suci. Suci su, pak, s različitih razina suđenja, iz različitih sredina, tako da bih rekao da nema prevelike homogenosti DSV-a koje odlučuje o sudstvu. Što se tiče ovog zadnjeg natječaja za nove suce Županijskog suda u Zagrebu, mogu reći nešto riječi vezano za odluke Ustavnog suda po tom pitanju, jer su ti postupci na Ustavnom sudu dovršeni. Treba reći da taj njihov postupak ima određenu autonomiju, pa ga se sad može komentirati, iako je povezan s ovim našim postupkom koji još uvijek nije dovršen. Čini mi se da je Ustavni sud u određenoj mjeri podlegao toj antideesveovskoj histeriji koja je nastala nakon tih imenovanja. Dakle, ono što mene na određen način revoltira, nije to što je Ustavni sud ukinuo naše odluke, već na koji je to način učinjeno. Ustavni sud je u svojim odlukama iznio određena zapažanja i primjedbe vezano za odluke DSV-a po pitanju imenovanja novih sudaca. Međutim, na kraju taj sud kaže da bi se takve odluke DSV-a, u konačnici, i mogle prihvatiti, ako DSV iznese prihvatljive razloge za takvu svoju odluku, a nisu navedeni nikakvi konkretni fatalni nedostaci predmetnih odluka. Koliko sam ja razumio odluke Ustavnog suda, prvotne naše odluke nam se vraćaju na ponovno razmišljanje i odlučivanje, pa ako DSV naknadno smisli dovoljno uvjerljive razloge zbog kojih odstupa od liste prvenstva, takve bi odluke mogle biti opravdane.

7Dnevno: Javnosti je, a i meni, moram to otvoreno priznati, bilo čudno, da je izabran netko tko nije na vrhu liste prvenstva za odabir sudaca, već je negdje oko šezdesetog ili sedamdesetog mjesta na toj listi. Možete li nam to pobliže pojasniti?

– Da biste mogli iznositi takve zaključke, morate poznavati prirodu sudačkoga rada i sustav ocjenjivanja kandidata i sve njegove dobre i loše strane. Prvi i sedamdeseti na listi prvenstva, u čemu je razlika? Razlika je petnaest bodova. Morate poznavati sustav ocjenjivanja sudaca. Kandidati mogu dobiti maksimalno 150 bodova, a članovi ovoga tijela mogu im dati još do 20 bodova, a od tih bodova, donja je granica minimalno 5 bodova. Dakle, u tih preostalih 15 bodova, može ležati nekakav signifikantni razlog, zašto smo se odlučili za nekog od kandidata. Na temelju svog sudačkoga rada, mi suci znamo da se intelektualni sudački rad ocjenjuje samo nekakvim kvantitativnim pokazateljima po broju riješenih predmeta i potom potvrđenih ili ukinutih na višoj sudskoj instanci, kako ste to, primjerice, vi gospodine Hercigonja, predložili u svom prethodnom tekstu na tu temu. Najvažnija stvar za nekog suca, za kojeg se mi odlučimo, je, ipak, njegova sposobnost za samostalno odlučivanje u složenim predmetima. To se ne može izraziti brojkama, kvantificirati, niti izračunati, tako da ono što zakon propisuje, jest to da je lista prvenstva samo polazište kod donošenja odluke DSV-a kod odabira sudaca koji će napredovati u svome zvanju. Iz toga proizlazi da moramo poznavati kontekst, moramo sagledati cjelinu kod donošenja takvih odluka. U sustavu ocjenjivanja, kakav javnost poznaje, ocjene su od jedan do pet. No, razlika u ocjeni između 1 i 2 je ogromna – s jedinicom padate jer nemate dovoljno znanja, a dvojka je, ipak, prolazna. No, razlika između ocjene 4 i 5 nije tako velika kao ona između ocjena 1 i 2, pa ovdje odlučuju nijanse. Metodologija izrade lista sudaca je takva, kakva je: najveći broj bodova postiže se na temelju broja riješenih predmeta i broja ukinutih ili potvrđenih sudskih odluka. No, onaj tko zaista poznaje sudački rad, zna da neki suci rade na jednostavnim, a neki na iznimno složenim sudskim predmetima, tako da ni ta metodologija kojom se određuje lista prvenstva sudaca, nije pouzdana. Osim toga, veće razlike u broju bodova mogu se postići kalkuliranjem u radu na način da se u većoj mjeri radi na jednostavnijim predmetima. Razlike su i u uvjetima rada, pa neki suci rade na iznimno složenim predmetima, tako da mi sve to kod donošenja naših odluka moramo sagledati i realno procijeniti bodove koje su kandidati zaslužili po toj metodologiji po kojoj se formira lista prvenstva. I tu nam, dakle, preostaje, samo 15 bodova temeljem kojih možemo diferencirati kvalitetu kandidata i odlučiti se za one najbolje. Zaključno, nema samostalnog i potpuno autonomnog odlučivanja DSV-a mimo bilo kakvih stručnih kriterija kod odabira kandidata, kako se to učestalo krivo interpretira i tumači u medijima. A bilo bi poželjno da onaj tko kritizira odluke DSV-a, poznaje kandidate i njihov rad, a to javnost u pravilu ne zna i čini se da to nikoga i ne zanima. Kako nikome ne pada na pamet da stvori nekakvu aritmetičku metodu za izbor sudaca Ustavnog suda s odgovarajućom prilagodbom i da ih tako detaljno testira i ocjenjuje, a to se, ipak, ne radi?! Naime, rad sudaca redovnih i specijaliziranih sudaca, s jedne strane i sudaca Ustavnog suda, s druge strane u bitnome je isti: tumačenje i primjena prava.

7Dnevno: Načuo sam, gospodine Šariću, da uskoro slijede izmjene u načinu biranja članova DSV-a. Je li to točno?

– Da, točno je, no te izmjene i dopune još nisu objavljene u Narodnim novinama, pa ih ni ne mogu komentirati.

7Dnevno: Znano je da članove DSV-a iz kvote sudaca bira isključivo sudačka struka, tj. suci, pa kada vas izabere struka, pretpostavlja se da je izabrala one najbolje. To je demokratski, dakle, ti članovi DSV-a nisu nametnuti struci od nekoga tijela ili od politike, već su ih svi hrvatski suci izabrali slobodnom voljom, pa ja trenutačno ne vidim bolji način izbora nego što je ovaj postojeći. No, mnogi ovako koncipiranom sastavu prigovaraju spolnu i teritorijalnu (regionalnu) diskriminaciju. Naime, od 11 članova DSV-a, samo je jedna žena(!), sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Sabina Dugonjić. Pored toga, nema niti jednoga suca s područja Slavonije, odnosno iz Osijeka. A danas se, primjerice, za parlamentarne izbore zahtijeva da na izbornim listama bude najmanje 40 posto žena. Ili se zahtijeva da u upravama državnih tvrtki bude pola žena itd. Kako to komentirate?

– Gledajte, većina sudaca u Hrvatskoj su žene, pa ako su žene za članove DSV-a izabrale muškarce, što da se tu radi? Dakle, to je demokratska sloboda izbora. Ako su se odlučile za muškarce u sastavu DSV-a, to je prvenstveno stvar slobode njihova izbora. Za sliku o ravnopravnosti muškaraca i žena bilo bi poželjno da u sastavu DSV-a ima više žena, međutim mislim da problemi u radu DSV-a nisu vezani uz to pitanje. Uostalom, koliko znam, DSV-u se, barem, ne prigovara da u postupcima imenovanja diskriminira žene.

7Dnevno: Svojedobno je, navodno, SOA pustila u javnost informaciju o 20 hrvatskih sudaca koji zbog svoga rada i djelovanja predstavljaju sigurnosnu prijetnju po Hrvatsku. No, sve je to nekako ostalo lebdjeti u zraku bez ikakve naznake o kojim je sucima riječ. Nije li to malo neodgovorno i ishitreno, jer ako netko predstavlja sigurnosnu ugrozu po državu, zna se po kakvom se to postupku rješava?

– Ako postoji toliki broj sudaca koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost, onda je to za Državno odvjetništvo i za kazneno procesuiranje. Na ovakav je način bačena sumnja na sve suce u Hrvatskoj i svaki je sudac, zapravo, osumnjičen, jer svatko sad može odabrati 20 sudaca po svom „ukusu“ i reći: To bi mogli biti ti! Ako nekoga sumnjičite za kazneno djelo, onda je jedini ispravni put kaznena prijava s imenom i prezimenom, a tada DSV odlučuje o eventualnom skidanju njihova sudačka imuniteta. A trebate znati da mi na godišnjoj razini na toliki broj sudaca dobivamo samo jedan do dva zahtjeva za skidanje sudačkog imuniteta, a ima godina kada ne stigne ni jedan takav zahtjev. Dakle, slika je u javnosti izokrenuta, jer treba imati na umu da u Hrvatskoj imamo 1766 sudaca, a broj zahtjeva za oduzimanje sudačkog imuniteta nije velik.

7Dnevno: Vidimo da po svim ispitivanjima javnoga mnijenja, sudstvo stoji prilično loše, i veoma je loše ocijenjeno. Je li to, možda, zbog tzv. VIP slučajeva koji se godinama procesuiraju, a nikako da završe pravomoćnim osuđujućim presudama. Počesto takve osobe učestalo čine kaznena djela, koja počesto rezultiraju i sa smrtnom posljedicom, a kazne nema, jer su takvi prvostupanjski oslobođeni ili prolaze s uvjetnim kaznama; onda viša sudska instanca ukida takve nevjerojatne sudske odluke, pa se sve iznova vraća na prvostupanjsku razinu čak i po dva puta; vrijeme i godine prolaze i ništa se konkretno ne događa. Može li narod imati povjerenja u takvo sudstvo?

– Ne mogu se konkretno izjašnjavati o takvim sudskim postupcima, jer to spada u područje kaznenoga prava za što se ne smatram kompetentnim, jer sam specijaliziran za građansko pravo. Ali, mogu općenito reći da su takvi postupci možebitno neodgovarajuće vođeni od strane Državnog odvjetništva, tj. možda su takve optužnice manjkave ili loše postavljene. To mišljenje javnosti o radu pravosuđa, premda se pod tim prvenstveno misli na sudstvo, jer pravosuđe je širi pojam koji uključuje i Državno odvjetništvo, sudove, bilježništvo i odvjetništvo – nije točno. Ta teza o sudovima, kao rak rani hrvatskoga društva, tendenciozna je i posve neutemeljena. Naime, sudstvo je dio ovoga društva, od tri grane državne vlasti ima najmanju autonomiju. Naime, ima kadrovsku autonomiju, jer suce imenuje DSV, kao tijelo koje je dominantno sastavljeno od sudaca. A sudovi samo primjenjuju zakone i propise koje donosi Sabor Republike Hrvatske. Dakle, sudovi ne stvaraju propise, sudovi ni ne pripremaju propise koje priprema Ministarstvo pravosuđa ili Vlada. Sudovi nemaju ni financijsku autonomiju. Dakle, ako vidimo današnje stanje našeg društva koje nije zadovoljavajuće, ako objektivno sagledamo gdje su uzroci takvog stanja, ja ne vidim po čemu bismo mogli zaključiti da je uzrok takvog stanja na sudovima! Hrvatska se već trideset godina nalazi u tranzicijskom stanju, ta tranzicija je normativno loše uređena, za što nisu odgovorni sudovi, nego onaj tko donosi zakone. A stožerni se zakoni mijenjaju gotovo svakodnevno, tako se, zapravo, ugrožava pravna sigurnost, a izmjene i dopune zakona sustižu jedna drugu. To svjedoči da prethodna izmjena i dopuna nije bila dostatna ni dovoljno kvalitetna, pa kako bi onda za to moglo biti odgovorno sudstvo?! Dakle, mislim da postoji puno nedostataka drugih dijelova državne vlasti i drugih dijelova društva, koji postaju vidljivi na djelovanju sudstva, ali uzroci tih nedostataka nisu tamo gdje uočavate posljedicu, nego je uzrok negdje drugdje. A ako vidite da je neki postupak dovršen na nekvalitetan način, koji je neprihvatljiv i antipatičan javnosti, uzrok može biti, recimo, nekvalitetan rad suda, a tome isto tako može biti razlog i neki neodgovarajući propis koji neki društveni odnos uređuje na način koji ima za učinak društveno neprihvatljiv ishod. Stereotip o sudstvu, kao navodnoj „rak rani“ našeg društva, nastao je na način da se frustriranoj javnosti za opće loše društveno stanje pokušava nametnuti predodžba o sudovima kao utvrdama nepravde i sucima kao privilegiranim parazitima, ne bi li se na takav način umanjila svijest o odgovornosti za takvo stanje koja stvarno, u velikoj mjeri, leži na drugim dijelovima u sustavu državne vlasti i drugim dijelovima društva. Sudovi ne kreiraju ekonomsku i financijsku politiku, sudovi nisu pripremali niti donijeli propise o privatizaciji, sklapali štetne ugovore, sudovi ne upravljaju državnim poduzećima, nisu pripremali, niti donosili propise o predstečajnim nagodbama, niti poticajima u poljoprivredi itd.

7Dnevno: Je li naše sudstvo oslobođeno političkog tutorstva i postoji li još ona klasična trodioba u društvu na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, koje su potpuno samostalne, neovisne i odvojene? Je li do sada za vrijeme vašeg mandata, bilo nekakvih neprimjerenih političkih postupaka i djelovanja prema DSV-u?

– Na djelovanje DSV-a nema nikakvog registriranog utjecaja vladajućih i opozicije, na način da netko od njih ima svoje favorite kod postupaka imenovanja sudaca, te da pokušaju nametnuti taj svoj izbor. Ja to do sada nisam zamijetio ni doživio, niti sam to primijetio kod drugih članova ovoga tijela. Postoje samo određeni pokušaji nekih osoba da se nametnu neki kandidati, ali da bi određena politička opcija imala svoje favorite i pokušala ih nametnuti, toga nije bilo.

7Dnevno: Vidimo da pravni stručnjaci u javnosti govore da se tzv. VIP kazneni postupci, zapravo, razvlače i razvodnjavaju na posve zakonit način, pa se postavlja pitanje – treba li revidirati i neke odredbe Zakona o kaznenom postupku, jer neodgovarajući zakon pruža mnoge mogućnosti okrivljenicima da u beskraj razvlače sudske postupke? To vas pitam, premda sam svjestan da nikada niste kao sudac radili na području kaznenog prava…

– Da, ne bavim se kaznenim pravom, to nije moja specijalnost, ali mogu općenito reći da dijelim taj dojam javnosti. Sigurno je došlo do hipertrofije prava okrivljenika u kaznenim postupcima. Dosta važnu ulogu u tome su imali naš Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava, i sada imamo situacije takve kakve imamo. Nešto što se, dok je započeo postupak, smatralo legalnim, tijekom samog kaznenog postupka postaje nelegalno. Na Europskom sudu za ljudska prava zauzme se stav da nekakav propust u istrazi, koji se do sada smatrao kozmetičkim i nebitnim, bude fatalan, presuda se ukida i cijeli takav postupak dalje ide prema neizvjesnom ishodu. Općenito, razvoj prava ide u smjeru razgradnje tradicionalno shvaćenog načela zakonitosti i ishodi sudskih postupaka su sve manje predvidivi.

7Dnevno: Osobno smatram da imate prilično stručan sastav DSV-a u trenutačnom sazivu, jer su u njemu zaista istaknuti, znani i etablirani suci znani javnosti, a i također dvojica sveučilišnih profesora pravne znanosti, kao i saborski zastupnik, Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa. Dakle, stručnost je neupitna. Imate u sastavu i svog kolegu s Vrhovnog suda, Damira Kontreca, imate i Nediljka Bobana s Visokog prekršajnog suda, a imate i poznate splitske suce, Nevena Cambija sa Županijskog suda u Splitu i Miju Galiota s Općinskog suda u Splitu. No, smatrate li da je sadašnji način izbora članova DSV-a dovoljno dobar, ili bi ga se moglo i poboljšati i nadograditi? I ako da, na koji način?

– Mislim da kvaliteta rada DSV-a ovisi o ljudima koji su u njega izabrani. Ja moram biti lojalan prema članovima ovoga tijela, tako da neke pojedinačne kritike ovom prigodom ne bih iznosio. Naravno, odluke Vijeća ne donose se jednoglasno, često se razilazimo u mišljenjima, a nekad me neki članovi zaprepaste zašto se odlučuju za nekog koga ja, osobno, smatram neprikladnim. No, bitno je, radi li se o njihovim principijelnim odlukama, o poštenom uvjerenju o kvaliteti kandidata s kojim se netko ne mora složiti ili o nedostatku svijesti o društvenoj odgovornosti. Uglavnom, od iznimne je važnosti tko su članovi DSV-a, a mišljenja sam da kod naših sudaca još uvijek nije dovoljno sazrela svijest o važnosti njihova opredjeljenja. Taj postupak izbora članova za DSV, neki suci još uvijek doživljavaju kao neku zabavu, a ne kao nešto gdje treba iskazati veliku odgovornost, pa se tu događaju neki čudni promašaji, ali ja smatram da postupak izbora treba nadopuniti, kako bi se omogućila bolja teritorijalna zastupljenost sudaca. Svi specijalizirani sudovi bi trebali biti zastupljeni u DSV-u, ali to bi podrazumijevalo promjenu Ustava. I mislim da je važno da se sucima omogući prezentacija biračkom tijelu, tj. onima koji ih izabiru. Jer suci iz Osijeka ne znaju baš ništa o kandidatu iz Dubrovnika ili obrnuto. U takvoj situaciji povećava se mogućnost manipulacija onih koji su u takvim neupućenim sredinama, navodno upućeni, pa kao takvi, neupućenima uspijevaju nametnuti svoj izbor.

Što se tiče sastava DSV-a, smatram da bi bilo dobro da u sastavu Vijeća budu tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, suci Vrhovnog suda RH imaju najviše stručnih kompetencija s obzirom na položaj u sudskoj hijerarhiji i najbolji pregled kadrovskog stanja u sudovima. Osim toga, suci VSRH-a, s obzirom na karijernu dovršenost, najmanje su u iskušenju da trguju utjecajem ili na neki drugi neprihvatljiv način obnašaju dužnosti koje im se povjeravaju članstvom u DSV-u.

7Dnevno: Imate li, gospodine Šariću, neku skrivenu želju, koga biste od hrvatskih sudaca rado vidjeli u članstvu ovog saziva DSV-a? Jer, ima dosta sudaca koji su vrsni suci, no nekako samozatajni, pa se ni ne javljaju na izbore za odabir članova DSV-a. Znam da je pitanje pomalo nezgodno, ali ako možete, probajte mi odgovoriti.

– Dakako, ima sudaca koje bih radio vidio u DSV-u, međutim smatram da im, ako bi ih sada imenovao, ne bih učinio uslugu, niti sam uvjeren da bi im bilo drago da ih se na ovaj način spominje, naročito, s obzirom na to da uskoro počinje postupak izbora članova za novi saziv DSV-a. Osim toga, moglo bi se smatrati da na taj način pokušavam utjecati na izbor članova u DSV na neprihvatljiv način.