Al Caponeov duh vlada Hrvatskom!

0
688
Stiv Cinik

Stvarne činjenice na kojima su se uvijek temeljile naše prosudbe i mišljenja, jasno kažu da je hrvatska država ponovo ušla u diktaturu Partije! Odnosno, da ponašanja dužnosnika i članova HDZ-a, pokazuju još jednom zorno, da hrvatska država, koju vodi Andrej Plenković u Al Caponeovskom duhu, više nije država prava, već država u kojoj se vladajuća vrhuška odmetnula od Ustava i pravnih normi ponašanja, dovodeći Hrvatsku i njene temeljne institucije do pravne upitnosti, nesigurnosti i silovanja duha pravne države…

Maske su konačno pale sa svih tih opskurnih lica hrvatske političke vladajuće scene, kojih smo već davno svjesni i na njih smo redovito ukazivali i upozoravali hrvatsko građanstvo u domovini i u inozemstvu. Zapravo, stvarne činjenice na kojima su se uvijek temeljile naše prosudbe i mišljenja, jasno kažu da je hrvatska država ponovo ušla u diktaturu Partije! Odnosno, da ponašanja dužnosnika i članova HDZ-a, pokazuju još jednom zorno, da hrvatska država, koju vodi Andrej Plenković u «al caponeovskom duhu», više nije država prava, već država u kojoj se vladajuća vrhuška odmetnula od Ustava i pravnih normi ponašanja, dovodeći Hrvatsku i njene temeljne institucije do pravne upitnosti, nesigurnosti i silovanja duha pravne države…

Stranka na vlasti i predsjednik Vlade su okorjeli u kriminalnim i antiustavnim odrednicama i kao takvi izvrgavaju državu pravnom ruglu i bespućima. Sve to samo pokazuje da je Vlada institucionalizirala kriminalno ponašanje kao zagovor održanja na vlasti, a da oni koji izglasavaju zakone o zaštiti zakonitosti i civičnog ponašanja, istodobno zabranjuju svojim članovima da poštuju iste pravne norme i civično ponašanje spram institucija države.

Doduše nije nam trebalo ovo saznanje da ustvrdimo da se na čelu hrvatske Vlade nalazi autentični  «klonirani» AL Capone, pa čak i njegova gora verzija antidemokratskog ponašanja. Svojedobno je Al Caponea iza rešetaka poslao izvjesni Eliot Ness, zbog neplaćenih poreza, svega nekih 1,3 milijuna dolara, dok mu razbojstva i druge kriminalne akte nisu uspjeli dokazati, iako su bili dobro znani. Istodobno se «performance» Andreja Plenkovića penju, samo sa slučajem «Agrokor» naših dana, na – više milijardi eura…

Pitamo se, nije li konačno došlo vrijeme da se i u Hrvatskoj pojavi neki Eliot Ness, koji bi trebao zatvoriti i neutralizirati Plenkovića, pola članova hrvatske Vlade, a možda i cijelu Vladu, jer u tome aktivno sudjeluje i čitava Plenkovićeva vlada, potom zastupnici i nekoliko stotina vladinih privrženih dužnosnika i pravosudnih djelatnika? Oni svojim neprofesionalnim i neetičkim radom unakazuju državu, odbijajući suđenja na osnovama pravnih znanosti, pravnih normi, pozitivnih zakonskih propisa, jer se, zapravo, i Vlada RH i cijela hrvatska politička scena našla u vrtologu užasne koruptivne mafije, bezakonja, pravnog nasilja, pred čime se zgraža svaki ozbiljan hrvatski građanin…

Upitna pravna nezavisnost sudaca i sudova

Kao sada već vidno potvrđeni nedemokrat, Andrej Plenković je, eto, započeo i s embargom na istinu! Jer više nitko ne smije pitati da se objelodane istine, dok to premijer i šef HDZ-a, Andrej Plenković – ne odobri. Kakvi sudovi, kakvi DORH-ovi, kakve policijske istrage, sve se to smiješta pod veo i rešeto Plenkovićevih istina?! Samo imprimaturom Plenkovića, daje se pravo na eventualnu «istinu», koje će njegovi mediji revno prenositi i propagirati kao zadnju i jedinu istinu. Potom će precizno određeni suci odsuditi po upitnom slovu zakona, a DORH, USKOK i policija trebaju samo – izvršiti naredbe…

Čujemo i o znakovitim recentnim premještanjima podobnih sutkinja iz prigradskih općina na Županijski sud u Zagrebu, koje će suditi po isključivim željama vlastodržaca. Doduše, već niz godina su predsjednici županijskih sudova vidan i bitan element istrumentaliziranja pravne moći u rukama političkih struktura. Zamijenivši tako stvarnu moć sudbenih vijeća, omogućivši ignoriranja nezavisnosti sudova od političkih struktura, doveli su do trivilizacije sudstva i udijelljenih pravda na svim razinama, od najnižih sudova pa sve do Ustavnog Suda.

Na taj se način u Republici Hrvatskoj gubi pravna nezavisnost sudaca i sudova, oktroiraju se, zapravo, pravna nesigurnost i bespravlje u državi Hrvatskoj. Ovaj faktor dakako utječe na međunarodnu investicijsku neatraktivnost Hrvatske i udaljuje ju od stvarnih pozitivnih gospodarskih trendova na dulje rokove, prisiljava na vegetiranje i propast hrvatskog gospodarstva, na značajno smanjivanje kvalitete životnih uvjeta, te upitnost demokratičnosti ukupnog društvenoga života.

Pritom je i Izborni zakon u svim svojim formama i odrednicama, prava suprotnost jednakosti, izričaj nedemokratičnost, pa bi trebalo pozvati i službene monitorne europske institucije da urgiraju, kako bi se Izborni zakon pod hitno promijenio i uskladio sa zakonima u razvijenim demokratskim zemljama Europske unije. Tamo, pak, jamči slobode, jednakosti i izbornu simetriju, pravičnost, omogućuje i verifikacijski i bitni istrumentarij kontrole, onemogućava sve vrste manipulacija i malverzacija. Riječ je o brojnim krivotvorenjima stvarnih rezultata glasovanja, kojima se «hrane» i HDZ i SDP, zakidavši tako, već desetljećima, na stotine tisuća glasača i njihovu stvarnu narodnu volju. To nas je i ranije navodilo da u različitim tekstovima propitkujemo i po više puta – kako su takvi izborni rezultati uopće mogući, osjećajući stvarno bilo hrvatskog naroda, koje je često proturiječilo tako podastrijetim i friziranim izbornim rezultatima!

Obznanjenim formularom HDZ-a, Andrej Plenković, zapravo, anulira samu ulogu i strukture Tuđmanovog HDZ-a i ponovo oživljava duh Partije i jednoumlja, vođenih principima: «Partija te tuži, Partija te sudi, Partiji se bespogovorno služi!»  Možemo si samo zamisliti kakvu nam perspektivu nudi Andrej Plenković s njegovim znanim i neznanim domaćim i inozemnim ortacima…

Treba li hrvatski narod, sve ove nepodopštine i dalje tolerirati, a u koje su uključeni dijelom i mediji, koji zagovaraju takvo ponašanje članova Vlade, kojima se to sve isplaćuje dotacijama i financijskim pogodnostima, pa, zapravo, složno, reketiraju jedni druge na uštrb hrvatskog proračuna i hrvatskih građana? Došli smo do saznanja kojom tehnikom jedni druge hrane, a u zajednici ruše, razaraju civički, socijalni i gospodarski sustav državne ustrojenosti, sustavno izvrćući istine, stanje javnih poslova i to vješto kamufliraju konzistentnim lažima.

Plenkovićeva Hrvatska bez budućnosti…

Ovo zaista već prelazi sve granice razuma društvene svijesti, jer je odgovornost za javno činjenje toliko srozano u hrvatskoj državi, da ju više ni ne možemo zvati – demokratska država, jer se ne mjeri više zakonskim aršinima, već samo duhom izvjesnog samoproklamiranog maršala – Idija Amina Dade. Nije nepoznato, da je u jednoj od svojih prvih operacija nakon dolaska na vlast, oduzeo imovinu bogatoj indo-pakistanskoj zajednici u središnjoj Africi, a potom uveo bezakonje i teror, koji su ovjekovječili njegovu kriminalnu vladavinu.

Tako je i Andrej Plenković , po istom ključu, odmah po dolasku na vlast – oteo «Agrokor» njegovim stvarnim vlasnicima i ponovno ga privatizirao, namirivši tako svoje pajdaše i samog sebe, kao i zločinačke strane fondove, čiji je on postao instrument i sa čijom je potporom i došao na vlast kao njihov eksponent. Bio je tu i precizan cilj – programirano uništavanje hrvatskog gospodarstva, iseljavanje mlade i stručne populacije, vođenje države prema gospodarskoj depresiji, dnu gospodarskih gibanja, korupciji, autentičnom diktatorskom refleksu, pravnom bezakonju, instalirajući kriminalne aktivnosti u stranci i Vladi koju vodi.

Za njega se stoga ne može naći isti primjer na području Europske unije, pa i šire. Hrvatska pod Plenkovićevoj vlasti, sve više postaje pojam bezakonja, korupcije i gospodarske neučinkovitosti, beznađa, koje tako bolno osjećaju njeni građani, njeno stanovništvo u domovini, ali i u iseljeništvu.

Što reći za još nerazjašnjenu i velom tajne omeđenu tzv. SMS aferu, saznanjima sa Brkićevog mobilnog telefona, te Varginim tobožnjim poriznanjima i pozivima na predsjednika Sabora, Jandrokovića ? Sve je, navodno, bilo jasno, a sada više ništa ne izlazi u javnost, kako bi se saznalo što se stvarno događalo. Nije li i ta afera prošla kroz Plenkovićevo rešeto, pa se zato i nema što više reći… Pritom je javna tajna, da predsjednik i potpredsjednik HDZ-a drže jedan drugoga «u šaci», ali nitko od njih – ne želi izgubiti igru.

I tu se krije upitnost takve vlasti i takvog vladanja, koja izaziva srdžbu hrvatskog građanina, kojeg se manipulira s friziranim «istinama» i stavlja u ulogu «glupog promatrača u vlastite noge», kao što je i Plenković gledao u noge, kad mu se oporba javljala s povicima: «Drž’te lopova!» u Saboru, a on je istodobno bez riječi gledao u svoje cipele…

Uz sve te čine vrlo precizno usmjerenog gospodarskog kriminala, Plenkovića su potpomagali i partneri u Europskoj uniji, koji se pojavljuju upravo sada, kada se Hrvatska nalazi u evidentnoj krizi u gospodarstvu – u petroindustriji, poljoprivredi, u brodogradnji. Tako se upravo sada, pojavljuje Plenkovićev partner i prijatelj, Talijan Antonio Taiani, predsjednik Europskog parlamenta, koji otvoreno ističe i podstiče iredentističke nagone oživljavajući «talijansku Istru i talijansku Dalmaciju…»

A upravo je s Taianijem, europskim čelnikom i autentičnim talijanskim neofašistom, Plenković tražio i dobio svoj izborni legitimitet, ističući ga kao svog potpomagatelja i prijatelje u više navrata i prilika. S njim je krstario hrvatskom Istrom u izbornoj kampanji, pa , tko zna, možda bi jednog dana dao «svom prijatelju» na raspolaganje cijela taj nacionalni prostor, ostavljajući upitnim i teritorijani integritet i suverenost države Hrvatske…

Na osnovu ovih saznanja, Plenkoviću dajemo i označje veleizdajnika nacionalnih interesa, jer ne možemo vjerovati da nije znao pravu prirodu «njegovog prijatelja» i da je ignorirao njegove dosadašnje evidentne iredentističke porive, koji su bili vidljivi u njegovim javnim nastupima i izjavama u talijanskom tisku, pa i u stranci kojoj je bio rukovodeći član, već čitav niz godina.

Zavjereničke odluke premijera i njegove Vlade

Zbog toga tražimo neopozivu ostavku Andreja Plenkovića, kao veleizdajnika hrvatskih nacionalnih interesa, a isto tako tražimo i neopozivu ostavku i Antonija Taianija, predsjednika Europskog parlamenta, zbog iredentističkih i fašističkih kolonijalnih pretenzija na hrvatski državni prostor, koje je javno izrazio na svom javnom istupu, stavljajući pri tome u upitnost sve relevantne zasade i deklaracije Europske unije, koje su gotovo sve europske zemlje članice, pa i Italija, potpisale 1. kolovoza 1975. godine u Helsinkiju.

Nažalost, nekoliko vrlo ključnih elemenata ističu zavjereničke odluke Andreja Plenkovića i njegove Vlade. U prvom redu, to je situacija s Agrokorom, što je kriminalni scenarij bez presedana, drugo – slučaj vlasničke strukture i sudbine Ine, koju je Plenković već nekoliko puta najavio kupiti, što je bilo samo bacanje prašine hrvatskoj javnosti u oči, a zapravo je riječ o destabilizaciji kompanije glede upravljačkih prava i razvojnih planova. I konačno, tu je faktičko propadanje i gubitak upravljačkih prava u Ini, koji će se platiti i milijardama dolara po arbitražnim odlukama, koje vode dezintegraciji tvrtke.

Hrvatska brodogradnja, koja je nekad bila cvijet svjetske brodograđevne industrije, s brodogradilištima u Splitu, Trogiru, Rijeci i Puli, svjesno je urušavana godinama i umjesto da se tehnološki restrukturira i postavi na zdrave osnove, ona je okrenuta u potpuno drugom smjeru. A riječ je o industriji koja ima mogućnosti plasmana na svjetskom tržištu, jer brodovi će biti sve veća potreba u kolanju i transportu roba i usluga. Iistodobno, Hrvatska ima i obrazovane kadrove njegovane na dugoj i ozbiljnoj brodograđevnoj tradiciji i tehnološkom znanju vrsnih inženjera i tehničara, respektiranih u scielom svijetu.

Konačno, afera s kupnjom vojnih zrakoplova, uz svo dužno štovanje generalu Krstičeviću za njegov ratni put, podsjetila je da je Krstičević prešao na hrvatsku stranu u postvukovarskom vremenu, ali je tek u ministarskoj poziciji, pokazao da je, zapravo, na intelektulnoj razini jednog kaplara JNA. A to nije dostatno da se bavi zahtjevnim i složenim procesom hrvatske obrane i nabavke adekvatne zračne zaštite za Hrvatsku.

Naposljetku su i njegovi javni nastupi, zapravo, samo pokazali zaista neuritmljenu i problematičnu argumentaciju, javno izrečene laži, neprimjereno ponašanje u sabornici, što bi svakog časnog časnika, trebali neupitno voditi samo na napuštanje javne dužnosti… To je, dakako, već etičko pitanje, a u konfiguraciji ove vlasti i Plenkovićeve vlade, to je – kaj god – jer se tako precizna pitanja temeljena na moralu i etici javnog ponašanja – ne postavljaju…

Sve ovo pokazuje da Hrvatskom ovog trenutka «upravlja» jedna nesposobna, netalentirana grupa ignoranata, birokrata bez talenta, koji nikada ništa ozbiljno nisu radili, grupa tzv. luft-inspektora, čije račune totalnog neznanja i nerada plaćaju hrvatski građani, sve više obespravljeni, sve više osiromašeni i prisiljeni na održavanje gole egzistencije ili upućujući se prema bespućima svijeta…

Plenković i njegova partijska struktura programirali su, ne samo pravni kaos, već su ga proširili i na politički kaos, odnosno pravni sustav je doveden u kaotično stanje političkim kaosom bez premca u svih gotovo 30 godina postojanja hrvatske osamostaljene države…

Pravni kaos, koji je započet koalicijskom vladom Račan-Budiša, uzdrmao je temelje pravne države, a tu su politiku nastavili revno slijediti Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović i sada ovaj mizerni Andrej Plenković i njegovi akoliti. Svaki od njih je dolijevao notu nedemokratičnosti, a mijenjati i reformirati državu u njenoj supstanci nisu htjeli, jer im je pravna i demokratski zasnovana država bila jednostavno – strana. Kao vlastodršci su svojim sukcesivnim mjerama podržavali pravni kaos, s njim su se služili i podgrijavali ga političkim metodama, u kojem je hrvatska država postajala sve manje pravna država.

Sve dalje od parlamentarne demokracije

Danas, pak, pod Plenkovićevoj vlašću, na osnovi ne samo naših recentnih saznanja, već na osnovi utemeljenih stručnih internacionalnih analiza i saznanja o radu i nakanama HDZ-a i pridruženoj parlamentarnoj većini, zapravo se pokazuje da se Hrvatska upravo nalazi pred jednopartijskom diktaturom, koja nema nikakve veze sa stvarnom parlamentarnom demokracijom!

Naime, kad se pogleda stanje u Hrvatskom saboru, nerespekt kojem je izložena sama institucija, gdje prevladava fizičko neprisustvo zastupnika, šokantne nedemokratske teme, razgovori, dijalozi, polemike, stiče se zaista dojam da je Sabor, to sjajno mjesto hrvatske tradicije i političke misli, pretvoreno danas u bijednu ropotarnicu, bez digniteta, bez demokratskih razgovora o hrvatskoj zbilji, o hrvatskoj sadašnjosti i dakako o – zaboravljenoj hrvatskoj budućnosti!?

Predsjednicu Republike, Grabar Kitarović, tzv. «šnajdericu s Pantovčaka» možemo nasloniti poput fikusa na ovoj prethodni kolaž, koja i kao pojava i nazočnost političkog nonsensa, bježi zavijena u svoje haljetke od svehrvatskih bolnih istina. Zaokupljena svojom doktorskom dizertacijom kod programiranih udbaških mentora, samo je jedan od niza tih svehrvatskih promašaja, koje smo tako zorno i, nažalost, prije samog njenog stupanja na funkciju – precizno evaluirali.

Ona se bavi sobom, svojom narcisoidnom samodopadljivošću, umjesto da se trudi pokazati hrvatskom puku nova nadanja novih hrvatskih proljeća zadojenih novim stvaralačkim putevima prema stvarnom prosperitetu. Za mandata Predsjednice RH, možemo sam kazati da su hrvatski građani platili porez i troškove njene funkcije, koji se mjere stotinama milijuna kuna, gotovo – ni za što.

Jer njena se efikasnost može gledati samo na tesanju njene tjelesne linije i njenog, eventualnoga, doktorata, skrojenog po mjeri udbaških mentora. Dakako, to nije bilo dostatno i nije zavrijedilo pažnje za njen predsjednički mandat u tijeku, pa gotovo beznadno djeluje njena želja da se zakiti sa još jednim predsjedničkim mandatom, očito zaboravljajući da je već ovaj prvi mandat ocijenjen nonsensnim, kao i njene ukupne akcije u funkciji Predsjednice Republike Hrvatske.

Suprotstavljen ovakom stanju, pitam se – može li hrvatski narod odgovoriti civičkom neposlušnošću na pokušaje Plenkovićeve diktature i jednopartijske strukture, koje su kao takve, ovjekovječile hrvatske patnje od 1945. do 1990. godine, u vrijeme jednoumlja i terora, koji su tako bolno označili naše živote, uskraćenih demokratskih sloboda, vjere i nade… ?

Današnjim danom izražavamo otvoreno, da se možemo staviti na čelo prosvjeda uz potporu hrvatskog puka i Božje Providnosti, i sadašnjim nakaradnim naznakama i metodama koje odudaraju od demokratskih stremljenja, suprotstaviti promjene ispunjene nadom, prožete duhom budućnosti u koji vjerujemo i koji je utjelovljen u znakovitom prosperitetu koji očekuje hrvatsku državu i hrvatske građane u ovim i budućim izazovnim stremljenjima i vremenima…

*Autor je vicepredsjednik Europske akademije
znanosti, umjetnosti i književnosti (AESAL) iz Pariza

U Parizu, 11. veljače, 2019., na dan Gospe Lurdske 

Loading...