Iz rukopisa se može zaključiti da nije uvijek imao strpljenja za dugotrajnu, dubinsku analizu situacije, već naprotiv, zbog svoje je nestrpljivosti bio sklon prebrzom zaključivanju i naglom donošenju odluka (to je vidljivo iz oblika slova "m" i "n" koja podsjećaju na slovo "u"). No i onda kada bi pogriješio, čini se da to nije rado priznavao
Ono što odmah „upada u oči” u uzorku rukopisa Franje Tuđmana, jest da je on bio osoba s liderskim težnjama. To se može zaključiti iz crtice na slovu “t”, koja je na više mjesta nagnuta prema dolje, što se tumači kao potreba stajanja iznad drugih, upravljanja ljudima i delegiranja zadataka na one koji su niže na hijerarhijskoj ljestvici. No, kao i svaki lider, i Franjo Tuđman bio je čovjek s vizijom, te su njegove ambicije bile velike. Na to upućuje pozicija crtice na slovu “t”, koja je uglavnom smještena na gornjoj trećini korijena slova, a u nekim slučajevima čak i iznad samog korijena slova.
Pozicioniranje crtice iznad samog korijena slova “t” uglavnom je zabilježeno kod ljudi s nedostižnim ambicijama i nerealnim ciljevima, no čini se da je Tuđman neke od ciljeva koji su, možda, na početku djelovali nerealni, ipak, uspijevao ostvariti. U tome mu je, sasvim sigurno, pomogla zavidna količina energije s kojom je raspolagao u trenutku kada je uzorak nastao (što se može iščitati iz jakog pritiska olovke na papir), te snažan fokus na zacrtane ciljeve. Naime u uzorku se na više mjesta može uočiti izbacivanje nebitnih dijelova slova (na slovu „i”, „j” i slično), iz čega se može zaključiti da Franjo Tuđman nije bio sklon trošenju vremena na nebitne stvari, već se volio baviti pitanjima koje je sam smatrao bitnima.
U ostvarivanju ciljeva zasigurno mu je pomogla i želja za stjecanjem (slave, priznanja i dr.), što je vidljivo iz poteza olovkom koji podsjećaju na zgrtanje, kao npr. na slovu „t” u drugom paragrafu nakon pozdravne rečenice), snaga volje, koja je vidljiva iz jačeg pritiska na crtici na slovu “t”, odlučnost i ustrajnost (ravni potezi na slovima “g” i “j”, bez petlje), te strast i entuzijazam s kojima je pristupao njihovoj realizaciji, a koje možemo prepoznati po dugoj crtici na slovu “t”, koja je prisutna na većini slova „t”.
No, čini se da je u određenoj mjeri Franjo Tuđman, ipak, bio sklon (samo)zavaravanju, te kao da nije htio prihvatiti da se neki ciljevi koje je postavljao za sebe i one koje je vodio, ipak, ne mogu realizirati na način na koji je zamislio, na što upućuje prisutnost petlji na slovima “a” i “o”. Iz zatvorene petlje na slovu “e” može se zaključiti da je ovaj hrvatski političar i državnik toliko vjerovao u vlastite ideje, da je samo iznimno bio voljan saslušati druge ljude i prihvatiti njihova mišljenja i sugestije, a ako ih je i prihvaćao, bilo je to od ljudi koje je cijenio i u koje je imao iznimno povjerenje.
Iako je bez sumnje bio oštrouman i pronicljiv (što je vidljivo iz dobro oblikovanih slova “m” i “n”) , te vrlo odlučan i nepokolebljiv (što je vidljivo iz završnih poteza posljednjih slova u riječi koji se ne stanjuju), čini se da nije uvijek uspijevao ispravno procijeniti situaciju, što se zasigurno reflektiralo i na njegove odluke. Naime, iz njegovog se rukopisa može zaključiti da nije uvijek imao strpljenja za dugotrajnu, dubinsku analizu situacije, već naprotiv, zbog svoje je nestrpljivosti bio sklon prebrzom zaključivanju i naglom donošenju odluka (to je vidljivo iz oblika slova “m” i “n” koja podsjećaju na slovo “u”). No i onda kada bi pogriješio, čini se da to nije rado priznavao. Čak štoviše, iz rukopisa, koji je pomalo krut, može se zaključiti da je i on sam, kao osoba, bio nefleksibilan, sklon ulaziti u žustre rasprave, te da nije volio kompromise (oštri potezi i nedostatak petlje na slovima “g” i “j”), ali i da je bio poprilično osjetljiv na kritiku, kada bi mu bila upućena (petlje na slovima “t” i “d”).
Prema svojim kritičarima znao je biti dosta oštar verbalno (crtica na slovu “t” koja se stanjuje prema desnoj strani simbolizira oštrinu njegovih riječi (koje probadaju poput bodeža), a čini se i na druge načine. Naime, iz početnih poteza na slovima “u”, “n” i sl., moguće je zaključiti da je Tuđman bio osoba sklona zamjeranju; da je dugo pamtio pogreške svojih suradnika, te da onima koji su mu se zamjerili – nije tek tako praštao…
Premda je u javnosti nastojao ostaviti dojam smirenosti i staloženosti (što je vidljivo iz dvostrukih poteza na pojedinim slovima, koji upućuju na potrebu za samokontrolom), čini se da je iznutra osjećao dosta jaku tenziju, te da su ga problemi s kojima se suočavao poprilično opterećivali (točkice na slovu “i” i “j” više podsjećaju na crtice). Pod pritiskom je, ponekad, znao izgubiti i živce, te reagirati burno (crtica na slovu “t” s desne strane korijena slova, te nestabilna baza, koja upućuje na povremene promjene raspoloženja
Analiza potpisa Franje Tuđmana
„Budući da potpis općenito sadrži svega nekoliko grafoloških simbola, on niti ne može dati dubinsku sliku o osobi. No, baš kao što kod prvog susreta s nekom osobom o njoj donosimo određeni sud, tako to možemo i iz potpisa. Konkretno, da ne znamo da je riječ o potpisu Franje Tuđmana, teško bismo iz ovog uzorka mogli pročitati i njegovo ime. Netransparentnost potpisa može se protumačiti kroz netransparentnost u donošenju odluka ili u ponašanju, ili pak kroz potrebu ovog državnika da od očiju javnosti sakrije dio svoje osobnosti. Baš kao i rukopis, Tuđmanov potpis pokazuje da je ovaj državnik bio sklon brzom, u nekim situacijama i ishitrenom zaključivanju (na što upućuju oblici slova “m” i “n”, koji nalikuju slovu “u”). Također, u crtici na slovu “đ” vidljiv je potez unatrag, koji “gazi” druga slova. Takvi su potezi zabilježeni kod ljudi koji idu protiv sebe, koji vlastitim potezima nanose štetu samima sebi, no kako je riječ o državniku, interpretacija se može primijeniti i na narod kojeg vodi…“