‘Bandić ne da’ – postaje izgovor za sve!

0
621

Radnicima Gradskih groblja, vozačima, administratorima, klesarima, čistačima, grobarima, ekshumantima i vrtlarima, na svaki zahtjev za povećanjem minimalnih radničkih prava, Uprava groblja, u nedostatku bilo kakve poslovne odgovornosti, odgovara najčešće s već izlizanim: 'Bandić ne da!', a rjeđe: 'Uprava Zagrebačkog holdinga ne dopušta!'

Raditi u Zagrebačkom holdingu mnogim je Zagrepčanima jako poželjno. Tome bi možda bilo tako da to u praksi organizacijski funkcionira jako dobro, no često nije tako, čemu svakodnevno svjedoče radnici njegovih brojnih podružnica, pa tako ni podružnica Gradska groblja nije iznimka.

Jedan od bitnih problema u odnosu nadređenih struktura prema radnicima Gradskih groblja – vozačima, administratorima, klesarima, čistačima, grobarima, ekshumantima i vrtlarima – leži u nedostatku bilo kakve poslovne odgovornosti rukovodne strukture, odnosno prebacivanja odgovornosti na gradonačelnika, uz uvijek predvidljivi njihov izgovor: „Bandić ne da!“ Tek povremeno spomene se i Uprava Zagrebačkog holdinga kao prepreka odobravanju nekih sindikalnih zahtjeva u smislu minimalne nadogradnje prava radnika.

Loading...

Ili, dakle – „ne da Bandić“, ili – „ne da Uprava Holdinga“, to su najčešće izlike koje se čuju na sastancima Sindikata i Uprave groblja. Prihvaćanje njihove odgovornosti bilo bi u neskladu sa slikom koja se želi pokazati javnosti i gazdi, tj. gradonačelniku. Jednostavno i ljudski reći da nešto, ipak, nije u redu, teže im je od slijepe i nijeme poslušnosti prema gradonačelniku. „Mislim, dakle jesam“ , ovdje se, ignoriranjem određenih činjenica koje bi popravile egzistencijalno stanje radnika i unaprijedilo uslugu koju pružamo građanima, utvrdilo u: “Bandić misli, dakle jesam…“

Poštovanje i plaću moraš zaslužiti…

Postoji jedna, relativno nova, no ustaljena riječ stvorena zbog takvih dijelova sustava koji se međusobno podmazuju, pa po staroj quid pro quo (uzajamni ustupci, nešto za nešto) čak izbjegavaju i odlazak u mirovinu, besramno uzimajući mjesečno barem dvije prosječne plaće, iako su još prošle godine dosegli potrebne godine za umirovljenje. Iskreno se nadam da niti gradonačelnik Bandić nije potpuno upućen u djelovanje dvorske kamarile Gradskih groblja.

Drugi od bitnih problema su nešto niži dijelovi hijerarhijske ljestvice: preplaćeni šefovi limitirane imaginacije, pa i nedovoljog obrazovanja, ili još gore, bez ikakve želje za poboljšanjem efekta rada i selektivne empatije iskazane protekcijom određenih radničkih ulizica, nerijetko članova određene stranke, kojima nije problem oglušiti se na (i njihov) problem odnosa radnika i poslodavca, već su potpuno svjesno odabrali besramno idolopoklonstvo autoritetima bez pokrića. Ni jedni ni drugi kao da ne razumiju da poštovanje moraš zaslužiti, baš kao i plaću.

Zbog spomenutog protekcionizma, to treba otvoreno reći, neki radnici odrađuju poslove svojim nadređenima u tvrtki za vrijeme radnog vremena, dok im ovi bilježe prisutnost na poslu s upisanim radnim satima. Ponekad im se takvi poslušnici toliko omile, da iz zahvalnosti lobiraju kod voditelja da bi poslušnici dobili bolji koeficijent pripadajućeg im radnog mjesta, a s druge strane ponekad nekome naglase da bi još davno dobio (zarađeni) koeficijent da je šutio.

Slušaju blaćenje dobrih i vrijednih sezonskih radnika koji se nisu svidjeli tužibabama i odbijaju zahtjeve za njihovim zaposlenjem, jer Holding, navodno, ne zapošljava, a tek nekoliko dana poslije zaposle rodbinu onih ispod sebe i iznad sebe. Jedino dobro je što često okrenu leđa svojim poklonicima kad osjete da im se stolica zaklimala. Njima je kriva Uprava firme za svaki nedostatak koji sindikalno zatražimo i svaku neostvarenu molbu koju uputimo.

Logikom, za odbijanje zapošljavanja novih ljudi u Holding, bez obzira na činjenice o nedostatnom broju radnika, odnosno manjku od pedesetak ljudi prema pravilniku o radu, smanjivanje naknada za ekshumacije, za očigledno raspadanje mirogojskih arkada, ne snose odgovornost ni oni, ni Uprava groblja, nego – gradonačelnik Bandić. A uz takvo neodgovarajuće stanje u Gradskim grobljima radnici se i dalje presvlače i jedu u „privremenim“ kontejnerima, a nuždu (sramotno) obavljaju na zahodima „čučavcima“, premda je na sastanku sa sindikatima u prosincu, zagrebački gradonačelnik rezolutno naredio da se to – napokon sredi…

No, problem kojeg bih nazvao degutantnim, odnos je spram kolega onih prljavih dijelova sustava koji, svjesni svojih ograničenja i bez ikakvog stava, podložni mijenjanju političkih sekti i prijateljstava radi prilagodbe svog ispraznog načina života sistemu koji im neopravdano omogućava brojne osobne benefite. Problem su oni koji osobnim napretkom smatraju smanjenje radnih zadataka isključivo zbog podaničke poslušnosti, oni koji šefovima cijepaju drva za vrijeme radnog vremena, pa mu potom tuže dvadeset godina stariju kolegicu da, navodno, ništa ne radi…

Podrivanje rada Sindikata

Oni, koji na najavu dolaska novog poslovođe, izjavljuju kako im je svejedno tko je i što je, jer će se uvlačiti svakome. Oni, koji izbjegavaju bilo kakvu situaciju u kojoj bi se mogli zamjeriti nadređenom, premda se odluka nadređenog čini besmislenom ili nepravednom. Oni, koji šute kada treba nešto reći, a glasni su protiv kolega i Sindikata, a nisu čak niti sindikalni članovi. I, nadasve, oni, koji zahvalnost za svoje „sužanjstvo“ vrhu sustava iskazuju kopiranjem i printanjem privatnog fejs statusa sindikalnog povjerenika, u kome se ishitrenim jezikom, no istinitim vulgarizmima povjerenik sindikata, revoltiran smanjenjem naknade za ekshumacije, izjasnio vlastitim mišljenjem o uhljebničkoj strukturi tvrtke.

Problem su oni plitkog i licemjernog uma koji učestalo podrivaju rad Sindikata i ne žele priznati da je svaka borba oko radničkih prava borba i za njihova prava.

Nadam se da će i poznati altruizam gospodina Bandića doći do izražaja, te da će i izvan izborne propagande učiniti sve da barem sezonske i agencijske radnike, nadničare agencija za zapošljavanje, zaposli izravno u Zagrebački holding, jer broj trenutačno zaposlenih radnika je ionako – nedostatan. Premda, jako dobro znam što narod kaže za nadu…