Ako vrijeme koje je pred nama, odnosno svekoliki rasap na političkoj sceni, pa i raskoli unutar HDZ-a, nisu idealno vrijeme i prilika za ostvarenje projekta „Bandić - hrvatski premijer“, s pravom ćemo posumnjati u Bandićeve moći o kojima se već ispredaju legende. Pa tako ljudi govore: „Mikija može uhapsiti samo smrt. Preživio je dva uhićenja, dva pritvora, moždani udar i dva stenta, 200 kaznenih prijava, 13 atentata, bruh, ospice, opstipaciju, kurje oči. Liječnici, kad je on u pitanju, rade inverzije dijagnoza, pa se sada govori da plućna embolija ima Bandića. On je legura titana i najtvrđih metala. Istodobno je i u Zagrebu i u Rimu. On je u sebi izveo nacionalnu pomirbu, on diže Tita i ruši Tita, katkad dva puta u jednome danu. Veći je od Eiffelovog tornja i duhovniji od Svetog Franje iz Asizija, ali i ljeviji od Lenjina, stariji od Keopsa, ali mlađi od bebe iz Petrove, veći je radnik od udarnika Alije Sirotanovića.“
Ne možeš pustiti Bandića na miru sve i da hoćeš. Taman mu poželiš dati malo zraka, jer naše novina doista godinama, gotovo iz tjedna u tjedan, minuciozno secira Bandića i bandićevanje hrvatskom metropolom, odlučiš se za strategiju privremenog ignoriranja njegovih pustih obećanja i verbalnih akrobacija, njegovih parlamentarnih žetončića i demokratskih devijacija, ali onda shvatiš da te Milan prešišao brzinom svijetlosti i eno ga već je predsjednik ne Svijeta, Mliječne staze i Sunčevog sustava, nego – cijelog Svemira!
Kakve to sile pogone Milana Bandića ostat će za sociološka i psihološka razmatranja jednog dana kada se budu svodili računi njegove ostavštine Zagrebu i njegovim građanima te gradskoj i hrvatskoj politici. Činjenica je da Bandić neumorno udara tempo, čak i na štakama, pa je u dva mjeseca, otkako smo ga pustili ispod radara, položio ispit za bagerista, sve kako bi osobno, za upravljačem bagera otvorio radove na novoj sljemenskoj žičari, koja će, kažu sve procjene i usporedbe, biti najskuplja na svijetu. Pa nam je predstavio spektakularni mega-projekt „Grad u Gradu“, tj. „Manhattan na Savi“ vrijedan oko milijardu eura, što će se prostirati na milijun četvornih metara.
„Sve što smo u Zagrebu suradnici i ja napravili u prošlih 19 godina je ubod komarca u usporedbi s ovim što planiramo izgraditi“, pompozno je neki dan objavio Bandić, baš nekako u isto vrijeme kad je obznanjeno da rupa u gradskom proračunu iznosi 1,4 milijarde kuna. No, zagrebački gradonačelnik u posljednje vrijeme odbija pred mikrofonima govoriti o financijama i ekonomiji. Sad kao mantru stalno ponavlja:
„Ja sam čovjek ideja i projekata. Ja sam estet, koji se bavi vizijama, a ne detaljima.“
Pa je nakanio objediniti sve kapitalne sportske objekte u Zagrebu – stadion u Maksimiru, SRC Šalata, SRC Mladost, Jarun, Dom sportova, Sljeme, Kutija šibica… – te ih dati pod hipoteku za novi veliki kredit. Kojim, tvrde upućeni, ne bi, kako najavljuje, obnovio devastirana sportska borilišta, čijoj je devastaciji nečinjenjem pridonio, nego bi glavninu novca preusmjerio za plaćanje tekućih obveza u Gradu pred bankrotom.
Baš kao što je svojedobno (2007.) samo 1,6 posto od 300 milijuna eura (2,25 milijardi kuna) dobivenih prodajom obveznica Zagrebačkog holdinga na londonskoj burzi, potrošeno namjenski, za razvoj gradske komunalne infrastrukture. Veći dio novca utrošen je za spašavanje gradskog proračuna i to operacijama kojima je Grad sam sebi, preko svoga poduzeća, ZG holdinga, prodavao zemljišta: za kupnju Gredeljeva zemljišta potrošeno je 680 milijuna kuna (plus 33 milijuna kuna poreza na promet nekretnina), za kupnju zemljišta Zagrepčanke potrošeno je 252 milijuna kuna (plus 13 milijuna kuna poreza), za posve nepotrebnu kupnju zgrade Erste banke u Vukovarskoj potrošeno je 128 milijuna kuna, da bi Holding tamo smjestio dio svoga poslovanja, dok na Zagrebačkom velesajmu zjapi prazno stotine tisuća četvornih metara u vlasništvu Holdinga.
Osim kupnje još nekoliko manjih nekretnina, ostatak novaca dobiven prodajom obveznica potrošen je na podmirivanje starih dugova: 420 milijuna kuna otišlo je na sanaciju dugova Vodoopskrbe i odvodnje, za dospjele obveze ZET-a za tramvaje i leasing, za plaće i dobavljače u podružnici sportski objekti. Za utrošeni spomenuti iznos Holding je Deutsche banci platio 152 milijuna kuna kamata.
Za propali Bandićev projekt stanogradnje otišlo je 330 milijuna kuna (297 Sopnica-Jelkovec i 33 Podbrežje).
Za projekte socijalne namjene otišlo je 158 milijuna kuna (vrtići, škole, socijalna skrb, hitna pomoć).
Od sredstava dobivenih prodajom obveznica u nove infrastrukturne projekte Vodoopskrbe i odvodnje uloženo je 35 milijuna kuna, što je 1,6 posto od ukupnog iznosa dobivenih prodajom obveznica i to su jedina sredstva koja su namjenski utrošena od 2,25 milijardi kuna.
O svemu je tome i pisao i javno govorio bivši zastupnik u Zagrebačkoj skupštini Tomislav Jelić, koji je temeljito prikupljao dokumentaciju i predavao je Državnom odvjetništvu još dok je tamo stolovao Mladen Bajić. Glavni državni odvjetnik kojeg je Jelić, zbog konstantnog guranja kompromitirajućih papira duboko u ladice, prozvao tjelohraniteljem korupcije.
Na kraju je Bandić ipak dva puta na kratko završio u Remetincu, u istražnom pritvoru, a upravo se njemu i jatacima posljednjih mjeseci sudi u aferi Agram zbog pronevjere teške 25 milijuna kuna u malverzacijama s gradskim zemljištima.
Ma koliko da su ga već puta pokopali i neki već pokojni, jer Bandić i kad krampa i kad boluje, krampa i boluje naočigled svih, ma koliko da su mu puta predviđali brzi politički kraj i dugu robiju, zagrebački gradonačelnik danas je puno bliži premijerskoj fotelji nego prugastom odijelu. Sa svojih 12 parlamentarnih žetončića diktira političke prilike u Hrvatskoj. Podržavajući HDZ na nacionalnoj razini, dobio je podršku HDZ-ovaca u gradskoj Skupštini, čime si je kupio mir u Zagrebu. Istodobno je marljivo uzorao svoju stranačku mrežu diljem Hrvatske te sklapa interesne i klijentelističke saveze lišene svakog svjetonazora.
Svi koji se pitaju hoće li ponovno u utrku za predsjednika RH, odgovor je nedvosmislen – neće! Ne zato što on ne bi mogao biti i predsjednik RH, premda ga je biračko tijelo počastilo vritnjakom u kampanji 2009., uvjerljivo izabravši u drugom krugu Ivu Josipovića, nego zato jer Milan Bandić želi biti premijer! Politički analitičari tvrde da Bandić ne želi biti dio Plenkovićeve Vlade, da ga ne zanimaju ministarska mjesta, nego da on samo želi imati mir u gradu Zagrebu. Je, ali to je samo dijelom istina, Bandić ne želi biti dio Plenkovićeve Vlade, Bandićeva je ambicija sastaviti svoju Vladu. I o tome posljednjih mjeseci odlučno i strastveno priča u krugu svojih intimusa. Iako je Bandić godinama, s vremena na vrijeme ponavljao, da mu je želja i ambicija postati gradonačelnik Hrvatske, takve su njegove objave uglavnom dočekivane s podsmijehom tada jakog HDZ-SDP duopola. U međuvremenu je, „propadanjem“ SDP-a, razmrvljena lijeva strana političkoga spektra, a „najjači selotejp“ da polijepi i poveže sve nezadovoljne i(li) odmetnute ima upravo Bandić sa sijaset zanimljivih sinekura i benefita. Ono što je Zdravko Mamić, utvrdivši se u Dinamu i raspolažući s Dinamovim resursima, predstavljao donedavno na nogometnoj tržnici i u svijetu nogometnih transfera, danas na dezorijentiranom političkom tržištu predstavlja Milan Bandić, utvrđen u Gradu Zagrebu, sa svim resursima i blagodatima metropole.
Što u Bandićevu slučaju znači imati „šapu“ na Zagrebu objasnio je nedavno Josip Kregar, profesor sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji je 2009. godine izgubio gradonačelničku utrku s Bandićem.
“Pravi problem je neodgovorno upravljanje ogromnim sredstvima. Sredstva grada i Zagrebačkog holdinga, kojima on upravlja, čine petinu državnog proračuna. Na tim jaslama skupljaju se različiti ljudi u odnosu ovisnosti i lojalnosti, pa se nađe i za Crkvu, ratne veterane, fontane, skulpture i pomoć drugim gradovima. Na toj podlozi razvija se sloj profitera”, rekao je Kregar, koji smatra da je Bandić stvorio i mrežu obožavatelja u općinama i gradovima širom Hrvatske, ali i regije, koji u njegovom populizmu vide i osobnu promociju.
“Taj soj razvija se na plodnim podlogama ortačkog i predatorskog kapitalizma, pa je Bandić jedinstven po tome kako stvara svoju biračku klasu. Istovremeno je premrežio institucije ljudima koje je zadužio i kojima je pomogao, pa tajne službe, policija i dio pravosuđa obiluju njegovim klijentima”, rekao je Kregar.
Bandić je, osim svega, cijepljen od svake samokritike. Kad ga upitate što nudi Hrvatskoj, on odgovara:
„Što nudim Hrvatskoj? Sebe! To je dovoljno. Čovjek je početak i kraj svega. Nudim sebe, čilog i odmornog, s vizijom, energijom, odlučnog da okrenem kotač Hrvatske. Ja radim svaki dan 16 sati, 365 dana i to što smo napravili u Zagrebu, želim napraviti u Hrvatskoj. Imam memoriju Alberta Einsteina, energiju maratonca i igram na duge pruge. Moja je biografija uspjeh. Dok ja uzorem pola njive, moji protivnici još taru krmelje. Ja mogu i s Crkvom, i s braniteljima, i s ljevicom, i s desnicom, i s centrom – a s kim bih trebao, sa Suncem i Mjesecom?”
E, pa ako vrijeme koje je pred nama, odnosno svekoliki rasap na političkoj sceni, pa i raskoli unutar HDZ-a, nisu idealno vrijeme i prilika za ostvarenje projekta „Bandić – hrvatski premijer“, s pravom ćemo posumnjati u Bandićeve moći o kojima se već ispredaju legende. Pa tako ljudi govore: „Mikija može uhapsiti samo smrt. Preživio je dva uhićenja, dva pritvora, moždani udar i dva stenta, 200 kaznenih prijava, 13 atentata, bruh, ospice, opstipaciju, kurje oči, jedva su mu rekonstruirali nos, kao da mu ga je bager kokainom prekopavao dva dana. Liječnici, kad je on u pitanju, rade inverzije dijagnoza, pa se sada govori da plućna embolija ima Bandića. Pojeo je sve pahulje i sav snijeg, preživio je poledice, vrućine… On je legura titana i najtvrđih metala. Ima nekoliko izvanbračne djeca, a ni jedno nije njegovo, ima 200 milijuna eura i svežanj ključeva od 64 stana. Istodobno je i u Zagrebu i u Rimu. On je Chuck Norris prije i poslije Chucka Norrisa. I kad griješi, Bandić griješi bez greške. On je u sebi izveo nacionalnu pomirbu, on diže Tita i ruši Tita, katkad dva puta u jednome danu. Veći je od Eiffelovog tornja i duhovniji od Svetog Franje iz Asizija, ali i ljeviji od Lenjina, stariji od Keopsa, ali mlađi od bebe iz Petrove, veći je radnik od udarnika Alije Sirotanovića.“
Jedini transfer koji mu je dosad propao bilo je dovođenje žirafe iz srpske Jagodine u zagrebački ZOO. No, i bez žirafe, Bandićev je politički zvjerinjak sve brojniji, a on, lav koji nikada ne spava, u produžecima svoje političke karijere bacit će sve na kartu osvajanja Hrvatske…
