Kako bi cijela situacija unutar SDP-a bila još apsurdnija i smiješnija, dovoljno govori činjenica kako se unutar Partije do sada nije nametnuo niti jedan kandidat za preuzimanjem stranke već dapače, njih nekoliko imaju želju i ambiciju za preuzimanjem SDP-a - to su Ranko Ostojić, Gordan Maras, neki spominju i Miranda Mrsića, uvijek ambicioznu i spremnu, Aleksandru Kolarić, dok je tiha patnja mnogih i Tonino Picula...
Izbor Ranka Ostojića, velikog protivnika Davora Bernardića, za šefa SDP-a Splitsko-dalmatinske županije, dodatno je zakomplicirao situaciju u vrhu Partije koja u posljednje vrijeme, čini se, radi sigurno samo jednu stvar: nestaje s hrvatske političke scene. Zbog često smiješnih i nekonstruktivnih kritika upućivanih sa saborskih mjesta, SDP-ovci su postali majstori u javnom sramoćenju, što na ruku, svakako, ide HDZ-u i Andreju Plenkoviću koji SDP-ovce i njihov modus operandi svlada u nekoliko poteza i bez previše truda.
Doduše, teško je misliti drukčije o stranci koja ne uspjeva riješiti ni banalne unutarstranačke probleme, da bi bila sposobna preuzeti državu i voditi, odnosno baviti se nacionalnom politikom, bolje od onih koji to sada čine…
No, vratimo se na priču o SDP-u pred kojim se, prema svemu sudeći, nalazi jedno vruće i dugo ljeto. Vrlo simbolično, kulminacija problema dogodila se upravo u Splitu, jer Ostojićeva pobjeda upućuje na to kako Bernardić evidentno gubi podršku na terenu, što je posebno nezgodno u trenutku kada su županijske organizacije – krapinsko-zagorska i ona zagrebačka – osporile odluku kojom je Glavni odbor stranke sa svih dužnosti suspendirao njihove čelnike, Sinišu Hajdaša Dončića i Mihaela Zmajlovića.
HDZ nema lidera za Zagreb…
Raspuštanje neposlušnih nije opcija u ovom trenutku, što dodatno potvrđujue šah-mat poziciju u kojoj se Bernardić našao, jer su se protiv šefa okrenuli i pojedini članovi Predsjedništva stranke. Neposluh i nemogućnost kontrola županijskih organizacija prema stranačkom vodstvu, neovisno o kojoj je stranci riječ, vrlo lako i često dovode do određenih sankcija. No, u ovom slučaju to bi značilo raskol u SDP-u, kojim bi stranka mogla izgubiti i svoje zastupnika u Saboru. Istodobno, u Bernardićevu krugu su, navodno, uvjereni kako je još uvijek moguće smiriti tenzije i spasiti broj koji tone. Nada, kažu, ionako umire posljednja, iako bi u slučaju SDP-a to, možda, mogla biti i pogubna narodna izreka…
U Bernardićevu krugu, zanimljivo je, ipak, su svjesni kako izbor aktualnog predsjednika baš i nije bio najsretniji za SDP, te kako Bernardić više ne može vratiti ugled među članstvom i biračima. Zbog toga su ga spremni smijeniti, ali ne onako kako je to pokušalo 90 SDP-ovaca – nasilno i urotama – jer, kako kažu, sam Bernardić je spreman otići kada se situacija posloži i sjedne na svoje mjeste. No, jedno je sigurno: ne postoji ni najmanja šansa da on, kao šef SDP-a, dočeka euroizbore iduće godine, jer ne može opstati bez podrške u Glavnom odboru, koju mu njegovi poltroni u svakom trenutku mogu uskratiti…
No, pitanje je kako bi uopće ta ekipa Glavnom odboru objasnila smjenu Bernardića, nakon što je sa svih funkcija suspendirala dužnosnike koji su tražili to isto: Sinišu Hajdaša Dončića i Mihaela Zmajlovića. Nelogično poprilično, ali ne i nemoguće, jer je onome tko ima dovoljan broj ruku i obraza, ionako sve moguće…
Kako bi cijela situacija u SDP-u bila još apsurdnija i smiješnija, dovoljno govori činjenica da se unutar Partije, do sada, nije nametnuo niti jedan kandidat za preuzimanje stranke već, dapače, njih nekoliko imaju želju i ambiciju za preuzimanjem SDP-a. To su Ranko Ostojić, Gordan Maras, neki spominju i Miranda Mrsića, te uvijek ambicioznu i spremnu Aleksandru Kolarić, kao i tihu patnju mnogih – Tonina Piculu…
SDP-ovim biračima, zasigurno, neće biti lako. Međutim, tijesna većina unutar SDP-a smatra kako najviše šanse da vrati ugled i imidž SDP-u, ipak, ima Ranko Ostojić, koji u drugu ruku, jedini verbalno može nadjačati vrsnog retoričara Plenkovića kod kojeg, dobro je poznato, ne prolaze niski udarci ispod pasa… A spominje se i ime Zlatka Komadine koji bi trebao, navodno, voditi stranku nakon što Bernardić napusti mjesto šefa SDP-a, naravno, ukoliko se SDP prije toga, doslovno ne raspadne.
Bandić – posljedna Bernardićeva nada
Situacija u Splitu mogla bi biti okidač Bernardićeve smjene. Jer, prije nekoliko mjeseci identičan j problem, šef Partije imao i u gradu Zagrebu, gdje je čelni čovjek zagrebačke organizacije Gordan Maras, nakon pobjede, zahvalio članovima i članicama SDP-a što su mu dali povjerenje i poručio kako ih neće iznevjeriti. Maras je tada najavio kako će zagrebačku problematiku, s obzirom na to da će nastaviti obnašati funkciju saborskog zastupnika, donijeti na nacionalnu razinu, te tako početi rješavati probleme koji se već godinama sustavno zanemaruju u metropoli. A to u prijevodu znači, da će s Marasom imati probleme i sam zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kojeg je Maras već prozvao zbog požara u CIOS-u i pozvao da ponudi milijun kuna za pronalazak podmetača požara.
Iako još uvijek nije poznato hoće li Bandić ući u utrku za još jedan gradonačelnički mandat, dobro upućeni izvori tvrde kako se već sada priprema teren za njegov odlazak. Vlast bi trebao preuzeti HDZ, s kojim se Bandić od posljednih lokalnih izbora nalazi i u javnoj koaliciji u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Istodobno bi protukandidat u liku i djelu Gordana Marasa, koji HDZ-ovce ne štedi ni na jednoj razini, mogao stvoriti pomutnju u tim planovima, jer HDZ, po pitanju potencijala za novog lidera metropole, nema apsolutno nikoga. Jedini koji tu ambiciju ne skriva i već se godinama nada toj funkciji, aktualni je predsjednik HDZ-a Grada Zagreba i predsjednik Gradske skupštine, Andrija Mikulić. Međutim, javnosti nepoznat političar, teško da može privući glasače, posebno kada je u pitanju grad Zagreb i navike njegovog biračkog tijela.
S druge, pak, strane, Maras bi mogao stvoriti problem Bandiću i kada je riječ o mobilizaciji SDP-ovih članova koji su još do jučer, po instrukcijama gradonačelnikovog učenika, Davora Bernardića, godinama davali podršku svom bivšem članu. Zbog toga je svojedobno, Zoran Milanović imao žestoke sukobe s mladim Bernardićem, svjestan kako upravo preko njega, Bandić već godinama sutavno ruši i oslabljuje SDP.
Međutim, nije Milanović bio jedini SDP-ovac koji je kritizirao Bernardićeva druženja s Bandićem. Podsjetimo, Bernardić je početkom godine uhvaćen na večeri u društvu Milana Bandića, ali i poduzetnika Dalibora Bastalaca i Hrvoja Košćeca. A upravo je Bastalac sudjelovao u rušenju SDP-ovog Mihaela Zmajlovića s mjesta predsjednika skupštine Zagrebačke županije, a taj bivši HDZ-ovac, danas je član Bandićeve Stranke rada i solidarnosti. Bastalac je, inače, vlasnik obrta za proizvodnju i preradu peradi, te se nalazi na poreznoj listi dužnika zbog ukupnog dugovanja v ećeg od 1,370 milijuna kuna.
SDP-u nema spasa…
Kao što smo već i ranije pisali, drugi u tom zanimljivom društvu, bio je HNS-ovac, Hrvoje Košćec, gradonačelnik Svetog Ivana Zeline. Tako se SDP opet našao u situaciji da im se predsjednik ugodno druži s ljudima koji su rušili ili još uvijek ruše stranku. Bandić je, ne zaboravimo, natovario i milijunske dugove SDP-u, a Bernardić je do zadnjeg tajio njihovo postojanje…
U ovom kontekstu, nemoguće je ne prisjetiti se i komentara samog Milana Bandića koji je rekao kako su “sve to njegovi učenici”, te ironično pitao SDP-ovce – gdje su pare, dok je Gordan Maras, koji je bio direktor stranke upravo 2009., rekao kako mu je drago da osobno nikad nije bio dio Bandićeva svijeta. Na kraju je to komentirao i Bernardić u svom prepoznatljivom stilu: “Baš me zanima koliko bi dugo trajao Bandićev odgovor na pitanje, gdje su pare”…
SDP-u, čini se, nema spasa…